IVAN RAKITIĆ (37) objavio je kraj blistave nogometne karijere. Rakitić je jedan od najboljih i najtrofejnijih nogometaša u povijesti Hrvatske. Profesionalna karijera trajala mu je 20 godina. Igrao je za Basel (s kojim je osvojio švicarski kup), Schalke, Sevillu (dvije Europa lige), Barcelonu (po četiri La Lige i Kupa kralja te jednu Ligu prvaka), Al Shabab i Hajduk.

Što se tiče reprezentacije, igrao je za sve mlade selekcije Švicarske te za U-21 i seniorsku Hrvatsku. Osvajač je srebra s SP-a 2018. Za Hrvatsku je odigrao 106 utakmica i postigao 15 golova. Za službenu stranicu Seville, kluba za kojeg je najviše vezan, u kojem je bio kapetan i gdje je u dvije gaže  proveo ukupno sedam godina, Rakitić je podvukao crtu pod bogatu karijeru.

"Odabrao sam Hrvatsku, ali u srcu nosim i Švicarsku"

"U mladosti sam morao odlučiti između Švicarske u kojoj sam rođen i Hrvatske, jer su mi roditelji Hrvati. Teško mi je bilo jer nisam znao što učiniti, ali poguralo me je srce i odlučio sam se za reprezentaciju zemlje iz koje potječe moja obitelj", prisjeća se i dodaje o igranju za Hrvatsku:

"Imati priliku igrati to finale Svjetskog prvenstva 2018., to je bilo mnogo toga: više od sto utakmica (106), trinaest godina... Bilo je puno emocija, uživao sam u posebnim trenucima. Dijelom svog srca i dalje osjećam pripadnost Švicarskoj. Igrati za svoju zemlju je nešto drugačije i posebno. Hrvatska nije osvojila najvažniji trofej, ali je osvojila srca cijelog svijeta."

Sevilla piše: "Nakon što je odigrao ukupno 887 službenih utakmica, postigao 125 golova, zabilježio 141 asistenciju i osvojio 17 trofeja (13 s Barcelonom, 2 sa Sevillom, po jedan sa Schalkeom i Baselom), rekao je da se osjeća "sretan i ponosan na sve što je doživio, vrlo zahvalan" i spreman "suočiti se sa svime što dolazi, s jednom novom fazom".

"Nikad u karijeri nisam imao bolju ekipu i klapu nego u Sevilli 2014."

Sevilla ističe da se Rakitić odmah zaljubio u taj klub i grad: "Postao mu je kapetan, drugi stranac koji je dobio tu čast nakon Maradone." O vremenu u Sevilli - prvo od siječnja 2011. do ljeta 2014., kad je prešao u Barcelonu, a zatim od 2020. do 2024. - i o svojoj "vječnoj ljubavi" prema Sevilli i andaluzijskoj prijestolnici, prisjetio se Rakitić kako je čim je stigao, tadašnji sportski direktor Ramón Rodríguez 'Monchi' upoznao ga je s njegovom suprugom Raquel Mauri iste te večeri:

"Došao sam jer sam htio upoznati drugačiji svijet i to je bio savršen trenutak. Nije lako doći na novo mjesto i na kraju postati dio obitelji, to je nešto predivno", naglasio je Rakitić, koji smatra da je "najemotivniji trenutak" u karijeri "podizanje trofeja Europa lige u Torinu" 2014., nakon pobjede nad Benficom na penale. "Nikad u nogometu nisam osjetio bolju povezanost nego u Sevilli te godine, to je bila prava obitelj, ludilo; bila je radost dolaziti svako jutro u svlačionicu, žao nam je bilo što sezona završava, željeli smo biti zajedno. Bila je to posebna godina."

"Brat Reyes je uz mene, ma gdje bio"

Posebno se emotivno prisjetio svog suigrača Joséa Antonija Reyesa, koji je poginuo u prometnoj nesreći 2019., a s kojim je osvojio Europsku ligu u Torinu. "Bio sam jako blizak s njim. Uvijek je govorio da ćemo je osvojiti. Bio je jedinstven. Kad si bio na dnu, znao te nasmijati. Nevjerojatno je bilo podići trofej s njim, za mene je bio kao brat i znam da je gdje god da je, uz mene", rekao je.

O odlasku u Barcelonu, rekao je da mu je bilo "jasno" da će "otići iz Seville samo ako dođe nešto tako veliko", o čemu je razgovarao s Monchijem. O povratku u Sevillu, dodao je da je bez da išta kaže supruzi, počeo "gurati da se vrati", da bude "opet kod kuće" i da "bude važan i upiše se u povijest".

"Nisam se rodio kao sevillista, ali ću takav umrijeti"

"Rekao sam Jesúsu (Navasu) da nam fali još samo jedan trofej zajedno, i sve se događa s razlogom", prisjetio se, referirajući se na ispunjeno obećanje, osvajanje posljednje UEFA Europske lige 2023. u Budimpešti, njegove druge i sedme za klub, pobjedom na penale protiv Rome.

"Veza od prvog dana sa Sevillom i klubom bila je čudesna. Nisam se rodio kao sevillista, ali ću takav umrijeti. Hvala nogometu, hvala na svemu. Vidjet ćemo što nam život nosi dalje", zaključio je.