NAŠE ceste se mijenjaju. Polako, ali sigurno. I to ne nabolje. Očito je da tradicionalni ideali ljepote u automobilskoj industriji igraju sve manju ulogu. Novi modeli sve rjeđe uspijevaju savladati vječni izazov automobilskog dizajna - pronaći tanku liniju između uglađene dosade i pretjerane ekstravagancije koja bi rezultirala ugodnim vizualnim doživljajem.

Naravno, kritika dizajna stara je koliko i sam dizajn. Postoji i ona poznata izreka da se o ukusima ne raspravlja. Dizajn je zapravo nejasno područje - i time mnogo složeniji teren od tehničkog razvoja, gdje jasne mjerne vrijednosti određuju uspjeh ili neuspjeh. Zbog toga je oblikovanje jedna od najtežih odluka za proizvođače automobila. Dobar dizajn može nevjerojatno osnažiti marku - kao što je slučaj s Range Rover Evoqueom - ili je, kao kod Fiat Multliple, zauvijek izložiti ruglu. Ipak, postoje osnovna pravila dobrog dizajna - poput onog da forma treba slijediti funkciju ili da proporcije moraju biti skladne kako bi se doživjele ugodnima.

Kreativni direktor Jaguara, Gerry McGovern, više se ne želi uspoređivati s drugim proizvođačima, već cilja na kultni status luksuznih brendova poput Hermèsa, Guccija ili Toma Forda. Čini se da je to visokorizična igra s Jaguarovom posljednjom šansom. Možda je još zanimljiviji smjer dizajna kojim je krenuo BMW - jer se ovdje radi o prilično uspješnom proizvođaču. Godinama njihova masivna prednja rešetka izaziva žustre rasprave. Obožavatelji marke hvataju se za glavu. No, prodajne brojke daju za pravo Münchencima. Presudan je ukus u Kini i Americi, gdje se cijeni raskoš i kičastost. A ono što se sviđa, to se i kupuje.