NAKON više od dva desetljeća od premijere kultnog filma 28 dana kasnije, redatelj Danny Boyle i scenarist Alex Garland konačno su se vratili u mračni, distopijski svijet koji je poharao virus bijesa. Njihov novi film 28 godina kasnije treći je nastavak horor-sage koja je redefinirala žanr zombi filmova u 21. stoljeću, a prema prvim reakcijama čekanje se i te kako isplatilo.

Povratak u postapokaliptičnu Veliku Britaniju

Radnja novog filma događa se gotovo tri desetljeća nakon što je smrtonosni virus bijesa pušten iz laboratorija i pretvorio Veliku Britaniju u izolirani, opustošeni teritorij. U međuvremenu, mala skupina preživjelih našla je utočište na otoku povezanom s kopnom samo jednim, strogo čuvanim nasipom. Kada jedan od članova zajednice krene na ekspediciju u srce nekadašnje civilizacije, otkriva zastrašujuće promjene, ne samo među zaraženima nego i među ljudima koji su preživjeli.

U filmu glume Jodie Comer, Aaron Taylor-Johnson, Ralph Fiennes i mladi Alfie Williams, koji je prema brojnim kritikama najveće otkriće filma. Glumci Jack O'Connell i Williams nose emocionalnu jezgru priče, a posebne pohvale upućene su Fiennesu za ulogu doktora opsjednutog smrću.

Vizija užasa s političkom pozadinom

Svjetska premijera održana je u Londonu, a prvi val recenzija otkriva gotovo jednoglasno oduševljenje. Film u trenutku pisanja ima impresivnu ocjenu od 93% na Rotten Tomatoesu, što ga čini ne samo uspješnim nastavkom nego i potencijalno najhvaljenijim filmom u franšizi.

Prema The Hollywood Reporteru film ne djeluje kao komercijalni pokušaj oživljavanja starih ideja nego kao svježa i relevantna priča koja snažno reflektira suvremene političke i društvene okolnosti. Kritičar David Rooney ističe kako narativne podloge za buduće nastavke već postoje, a njihovo iščekivanje raste svakim kadrom.

Damon Wise iz Deadlinea smatra da film jasno kritizira otočni mentalitet Brexita i britansku izolaciju. Garlandov scenarij koristi elemente folk horora i evocira atmosferu kultnog filma The Wicker Man, a izolirana otočna zajednica prikazana je kao da predstavlja gotovo jednaku prijetnju kao i sami zaraženi.

Iako se neki kritičari, poput Bilgea Ebira iz New York Magazinea, pitaju gubi li film fokus zbog priprema za trilogiju, većina se slaže da je 28 godina kasnije više od horora. Riječ je o neobičnoj i emocionalnoj studiji života nakon apokalipse. Richard Lawson iz Vanity Faira primjećuje da film postaje filozofska meditacija o smrti i opstanku, dok Indiewire ističe kako Garland u ovom nastavku redefinira odnos između ljudi i zaraženih.

Gluma, atmosfera i potencijal franšize

Reakcije na glumačke izvedbe također su iznimno pozitivne. FilmInk hvali sve glumce, a posebne pohvale idu dječjem glumcu Alfieju Williamsu koji je ukrao pažnju svojim suptilnim, emotivnim nastupom.

Portal Vulture primjećuje da će neki ljubitelji žanra možda biti iznenađeni njegovom ozbiljnošću i otvorenim završetkom, ali i zaključuje da se iza tog narativa krije portret suvremenog života maskiran u postapokaliptičnu fikciju.

S obzirom na to da je već snimljen i drugi nastavak trilogije u režiji Nie DaCoste (Candyman, The Marvels), a treći film ponovno će režirati Boyle, jasno je da autori imaju ambiciozan plan za budućnost serijala.