HNK VUKOVAR 1991 jedna je od malo svijetlih točaka slavonskog nogometa. Istočna hrvatska regija sad ima dva prvoligaša, no u nižim rangovima situacija ne izgleda bajno. Cibalia je godinama u financijskim dubiozama, ambiciozni Zrinski se ugasio, a Marsonia je pala u četvrtu ligu. O svim tim događanjima popričali smo s Milom Petkovićem, 71-godišnjim iskusnim trenerom.

Vinkovčanin Petković je vodio Cibaliju u četiri navrata, a u sezoni 2002/2003. uveo ju je u Intertoto kup, u kojem je ispao tek u trećem kolu od bundesligaša Wolfsburga. Osim Cibalije, trag je ostavio u NK Zagrebu te u Slaven Belupu, gdje ga je 2009. godine naslijedio Zlatko Dalić. Petković se vratio u Belupo, iz kojeg je otišao u ožujku 2011. godine. Bio je to za njega kraj vođenja prvoligaških momčadi.

Vukovar je ušao u SuperSport HNL. Što predviđate toj momčadi u prvoj ligi?

Pratio sam dosta Vukovar prošlih sezona, upoznao sam igrače i dio rukovodnog kadra. Ne znam točno kakve su financijske i organizacijske mogućnosti kluba. Radilo se na unaprjeđenju nogometne škole i prve momčadi. Vukovar je zasluženo osvojio drugu ligu. Postoje planovi izgradnje kampa, ali sve to ovisi o Gradu i politici te financiranju. 

Imali smo proteklih godina u prvoj ligi slučajeve Hrvatskog dragovoljca i Rudeša, koji su već nakon pola sezone znali da će ispasti. Hoće li i Vukovar biti u takvoj situaciji?

Hrvatska, nažalost, nema desetu momčad koja bi igrala al pari s ostalim momčadima iz prve lige. To je osnovni problem našeg gospodarstva, koje ne može isfinancirati sve naše želje i talente. Dosta stvari kod nas nije definirano u sportu. Piše se dosta o Zakonu o sportu.

Nijedan zakon dosad nije rekao kako ćemo financirati taj sport. Vukovar je, kao i Vinkovci, na krajnjem istoku Hrvatske, u gospodarski i demografski najlošijoj županiji. Najviše ljudi se iselilo. To su velike poteškoće koje izazivaju krizu.

Vukovar će se sigurno boriti, ali bojim se da, pored dobrog rada i pojačanja, Vukovar će biti glavni kandidat za ispadanje. Nemamo desetu momačad infrastrukturno, kadrovski ni marketinški. 

U nekim većim ligama dobiva se nagrada za ulazak u prvu ligu. Kod nas to ne postoji...

Vodio sam klubove koji su prelazili u više lige pa iz iskustva govorim da, ako ideš u viši rang, u startu moraš biti bolji od donjeg dijela tablice u toj višoj ligi ako misliš opstati. Iz naše druge lige da uzmete najboljih 11 igrača, pitanje je bi li mogli s takvom momčadi opstati u prvoj ligi.

Velika je to razlika. Vukovar dovodi igrače s drugih kontinenata i nitko im ne garantira da će opstati u prvoj ligi. Nisam pesimist, već nastojim biti realan. Nije ključna ta nagrada na kraju sezone.

Mora si svaki klub izgraditi financijsku konstrukciju, kao i kadrovsku, igračku, rukovoditeljsku, infrastrukturalnu... Moraš na startu biti bolji od tri-četiri ekipe u prvoj ligi, a to ne može reći nijedna momčad iz sadašnje druge lige. Svi imaju želju, ali sve ostaje samo na želji.

Vukovar će igrati u Vinkovcima, ali dojam je da navijači Cibalije nisu baš oduševljeni time.

Navijači su širok pojam. Netko sebi dozvoljava da govori u ime većine. Ima pojedinaca koji žele reketariti, ali većina navijača Cibalije i nekadašnjeg Dinama iz Vinkovaca to ne želi. Ako volimo Cibaliju, ne smijemo biti u svađi s Vukovarom. Mislim da većina navijača Cibalije voli nogomet i voli svoje susjede.

Možemo mi biti ljubomorni jer Ciballia ne ide u prvu ligu, ali postoji tu jednostavno rješenje - trebali smo biti prvi pa bismo ušli. Tražimo problem u sebi. Neki smatraju da ni Vukovaru nije trebalo dati da ide u viši rang. Ali pričajmo onda o ukupnoj infrastrukturi u hrvatskom nogometu. Koji su to klubovi koji imaju uvjete?

Osijek ima najbolji stadion, Hajduk ima Poljud koji se mora obnoviti. Dinamo će tek raditi svoj stadion, Rijeka se privremeno snašla na Rujevici. Samo se za vrijeme izbora priča o stadionima. Nakon njih ništa.

Hrvatska reprezentacija je u svjetskom vrhu po rezultatima, a ništa ne radimo po pitanju infrastrukture. Pogledajte Zrinski. Komak je uzeo klub iz sela i doveo ga u Osijek. O tome je trebalo razmišljati.

Tko je dozvolio da tako preskačeš rangove, da bi na kraju doživio raspad sistema? Nisam zagovornik emotivnih ispada poput ovih da Vukovar treba puno plaćati Cibaliji. Najprije treba počistiti svoju kuću. Neka dođu Vukovar, platit će, počistiti za sobom i voditi brigu o travnjaku.

Ostanimo dobri susjedi, možda će nekad Cibalia ući u prvu ligu, a Vukovar neće biti u njoj. Udaljeni smo 17 kilometara, postojao je kvalitetan odnos Vukovara i Vinkovaca, najviše se u ratu pokazala međusobna solidarnost. 

Cibalia je Vaš klub, kako gledate na njene probleme?

Cibalia ima ove godine strašan neuspjeh koji se malo komentira. Nitko se nije izjasnio zašto Cibalija nije igrala ove sezone u Kupu ni u jednom rangu. Zaboravili su je prijaviti. To je prošlo ispod radara u javnosti. Nema većeg poraza od toga. Ispadanje iz nijedne lige nije veći poraz od toga da netko zaboravi prijaviti sudjelovanje u Kupu. Ne zna se tko je kriv. Najgore je kad se sam zezneš. 

Spomenuli ste da postoje mnogi problemi u našem nogometu. Koje biste istaknuli?

Nažalost, nismo se daleko odmaknuli od završetka rata što se tiče razvoja nogometnih kampova. Šteta, jer imamo puno talenta. Naši klinci koji igraju vani dolaze natrag igrati za Hrvatsku. Ne znam dokad će to trajati.

Još jedna stvar je regulacija. Ne mogu kod nas klubovi koji zarađuju milijune biti udruge građana kao ribolovno društvo koje ima proračun od 500 eura. Klubovi koji imaju proračun od pet-deset milijuna eura moraju se preoblikovati. 

Iako je Vukovar ušao u prvu ligu, nogomet u Slavoniji nije na visokoj razini. Masonia je pala u četvrtu ligu, Cibalia se jedva održava u drugoj, Osijek nije bio konkurentan u SHNL-u...

Skrenuo bih pozornost i na Belišće, koji je bio jedan od najbolje organiziranih klubova u regiji. Problem je gospodarstvo. Ono je geneza problema. Padom gospodarstva gube se i sportski radnici. Nekad su ljudi iz socijalističkih firmi bili u klubovima, crpio se novac iz raznih izvora. Novac je sad privatan.

U Slavoniju su se ljudi useljavali, a sad je gospodarski najzapuštenija regija. Ima tu talentirane djece, ali ne mogu ona igrati na ulici kao što smo mi igrali. Ima nas sve manje i bit će sve više problema ako se ne dignemo gospodarski. Godinama slušamo priče da će biti bolje, a onda se vlasnici klubova suoče s realnošću.

Samo čekamo kad ćemo dobiti novac od Saveza. Moramo računati na druge izvore, poput ulaznica ili reklama. Htjeli bismo da nam netko da novac. Čekamo strica iz Amerike, a on nije ni otišao u Ameriku. Nema tko to riješiti, nego ljudi koji žive u Vinkovcima, Osijeku, Belišću i tako dalje.