U HRVATSKIM zatvorima ljudi spavaju na podu, WC je od kreveta udaljen metar, a liječnika se čeka mjesecima pa su prenapučenost, nedostatak zdravstvene zaštite i privatnosti, kao i neučinkovita pravna zaštita zatvorenika, problemi na koje dugo upozoravaju pravobranitelji i odvjetnici.

Prema podacima iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, u zatvorskom sustavu lani je boravilo ukupno 16.803 osoba, što je povećanje za 2370 u odnosu na godinu prije.

Najgore je u Zadru i Karlovcu

Popunjenost sustava iznosila je 125 posto, a u zatvorenim uvjetima dosezala je 141 posto. Najgore je stanje u zatvorima u Zadru gdje popunjenost iznosi 211, u Karlovcu 205 i Varaždinu 195 posto.

"Prenapučenost je alarmantna. To otvara vrata velikom broju problema, pa tako i ponižavajućim i neljudskim uvjetima smještaja, pitanjima sigurnosti i drugima", kaže za Hinu pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

Devet zatvorenika u 19 kvadrata

U nenajavljenim obilascima zatvora njezin ured zabilježio je primjere u kojima devet zatvorenika dijeli sobu od 19 kvadrata, uključujući sanitarni čvor, ili čak dvadeset osoba boravi u manje od 42 kvadrata, s jednim sanitarnim čvorom.

"To je čovjek na čovjeku. Zamislite da ste 22 sata na dan zatvoreni u takvom prostoru", kaže Šimonović Einwalter.

Odvjetnica za kazneno pravo Kristina Abramović najteže stanje zatekla je u zatvoru u Zagrebu, gdje površina po zatvoreniku nerijetko iznosi između 2,44 i 3,25 četvorna metra, a u nekim slučajevima i manje.

"U ćelijama zna biti i do devet zatvorenika, od kojih jedan spava na podu", navodi Abramović.

U tim istim ćelijama su zatvorenici zatvoreni 22 sata dnevno, a preostala dva sata provode u šetnji najčešće praznim dvorištima, bez rekreativnog sadržaja. Hranu konzumiraju u istom prostoru gdje je i WC, često bez ikakve pregrade između, kaže, dodajući da je to s higijenskog i ljudskog aspekta sasvim neprihvatljivo.

Na zubara čekao 16 mjeseci

S druge strane, to nije ono na što se zatvorenici najviše žale. Jedna od najčešćih osnova njihovih pritužbi je zdravstvena skrb.

"Jedan zatvorenik nam je u pritužbi napisao da je 16 mjeseci čekao da ode stomatologu", kaže Šimonović Einwalter. Anketa provedena u Kaznionici u Lepoglavi pokazala je da se na liječničke preglede čeka mjesecima, a nerijetko i uz opetovane zahtjeve no bez rezultata.

Pritom su posebno ugroženi zatvorenici s kroničnim bolestima.

"Zatvorski zdravstveni odjeli često ne liječe uzrok, nego samo simptome. Opravdanja su da je bolest posljedica 'neurednog života' ili da zatvorenici 'glume' kako bi nakratko izašli iz ćelije", kaže Abramović.

Problem dodatno produbljuje činjenica, kaže pučka pravobraniteljica, da zdravstvenu skrb zatvorenika osigurava Ministarstvo pravosuđa, a ne Ministarstvo zdravstva. Iako su krajem 2024. liječnici dobili uvid u e-kartone, još uvijek ne mogu propisivati recepte ni pisati uputnice.

Niti pravna zaštita ne funkcionira kako bi trebala. Prema riječima Abramović, sudske odluke često stižu prekasno, kad je zatvorenik već pušten ili premješten.

Nemoguće voditi privatne razgovore

"A i kad sud odluči u njihovu korist, sustav nema kapaciteta da odluku provede", ističe odvjetnica. Unatoč tome, Ustavni sud i dalje takav mehanizam smatra učinkovitim.

Pravo na posjete dodatno je narušeno prenapučenošću. U zagrebačkom zatvoru posjete istovremeno prima petnaestak zatvorenika, svi u istoj prostoriji, odvojeni staklenom pregradom. "Zbog buke i nadzora pravosudne policije, zatvorenici ne mogu voditi privatne razgovore sa svojom djecom ili partnerima", upozorava Abramović.

Posebnu zabrinutost izazivaju pritužbe na uporabu fizičke sile.

"Više zatvorenika na različitim odjelima opisuje vrlo slična postupanja pojedinih službenika, no zatvori ne dostavljaju snimke nadzornih kamera koje bi mogle potvrditi ili opovrgnuti navode", kaže odvjetnica Abramović.

Podsjeća i da su na loše uvjete više puta reagirali i međunarodni sudovi.

"Europski sud za ljudska prava u presudi Longin protiv Hrvatske iz 2012. prvi put je otvorio put za utvrđenje povrede prava zatvorenika, a ključna je presuda Muršić protiv Hrvatske iz 2016.", navodi. Tom je presudom dosuđena naknada zbog boravka u ćeliji manjoj od propisanih tri kvadrata osobnog prostora.

"Sud je tada jasno utvrdio da se, padne li osobni prostor ispod tri kvadrata, pretpostavlja povreda članka 3. Europske konvencije", pojašnjava odvjetnica.

Posebno ranjivi zatvorenici s invaliditetom

Na ranjivost pojedinih skupina zatvorenika, uključujući osobe s invaliditetom, upozorava i pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.

Prema podacima iz 2023., u zatvorskom sustavu boravilo je 331 osoba s invaliditetom, odnosno 2,3 posto. Riječ je o osobama s oštećenjima vida, sluha, intelektualnim teškoćama, pokretljivima uz pomoć kolica ili ortopedskih pomagala te osobama s višestrukim invaliditetom.

Iako godišnje zaprimaju mali broj pritužbi, Jurišić navodi da su problemi prepoznati u komunikaciji tijekom posjeta, neprikladnom prijevozu i prehrani. Pozdravlja uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevne aktivnosti, kao i edukaciju pravosudne policije kroz temeljne tečajeve.

"Zatvorski sustav danas osigurava smještaj primjeren vrsti i stupnju invaliditeta, no ograničenja pristupa zdravstvenoj skrbi i svakodnevnim aktivnostima i dalje postoje", kaže Jurišić.

Posebno upozorava na potrebu rješavanja skrbi za osobe koje su u trenutku počinjenja djela bile neubrojive, kroz smještaj u forenzičnim psihijatrijskim ustanovama. Također preporučuje nabavu specijalnih vozila za prijevoz zatvorenika s invaliditetom.

Ured pučke pravobraniteljice pozdravio je najave Ministarstva pravosuđa o gradnji novih zatvorskih kapaciteta, ali ističu i da treba ubrzati kazneni postupak, češće koristiti kućni pritvor i omogućiti izvršavanje kazne zatvora do godine dana u domu.