VJERNI pješadinac Sama Peckinpaha išao je od sitnijih ka krupnijim huljama u svojoj filmskoj kronologiji likova sve do savršeno uzornih građana, pa čak i do onih sa značkom. Jedan od živopisnih epizodista iz posljednjih pola stoljeća američkog filma s više od 130 uloga, a posljednja čak nije bila toliko davno, prije pet godina kod Rona Howarda u Hillbilly Elegy.

Imao je William Mauldin Bo Hopkins par pojavljivanja prije Divlje horde, ali i on je računao taj film u svoj debi i kakav je to debi bio, kada je upao u banku s Holdenom, Borgnineom, Oatesom, kod konja ih čekao Ben Johnson, vidjelo se kakav se spektakl od filma sprema i Hopkins kao Ludi Lee je nezasluženo prerano napustio krvavi pir koji se predivno protegao na još dva sata, nezasluženo prerano i sa strane lika (mogao je reći da je upao preko ujaka, ali ne) i sa strane glumačke izvedbe.

Mladost mu je bila obilježena incidentima i sitnim kriminalnom

Crazy Lee i sav manijakluk koji on nosi je možda nešto najpribližnije mladosti koju je sam Bo Hopkins proživljavao do punoljetstva. Puna je bila incidenata, sitnog kriminala i bježanja od zakona, a sve to je vjerojatno imalo začetak u djetinjstvu u kojem je bio odgajan kao usvojeno dijete, a da to nije ni saznao do 12. godine.

Prije toga mu je nebiološki otac umro, pomajka se često selila s njim, pa ga ostavila kod svojih roditelja kad se preudala itd, tužna priča i da nije bilo prvo vojske, pa onda i supruge vjerojatno bi Leejeva sudbina zadesila i Boa vrlo rano. Ipak, sastavio se malo i krenuo gruvati ka glumi i imao je sreće da naleti na prave ljude.

Peckinpah je uvijek pravi čovjek, osim ako vam nije cilj da ostanete trijezni zbog prve smjene sutradan, a kaleći se uz već spomenutu ekipu glumčina + Roberta Ryana, Edmonda O'Briena i slične, Hopkins je na snimanju Horde sazrio dovoljno da postane svoj čovjek i profesionalac, kolege su mu pomogle maksimalno, Ryan je čak davao odgovore u jednom intervjuu umjesto njega jer je ovaj bio prestravljen medija.

Poslije je kod Sama snimio također Bijeg i Elitu ubojica, oba puta bio opasan i tvrd, a elitom ubojica bi moglo nazvati to društvance sporednih glumaca koje je Peckinpah vodio kroz više filmova i koji su uvijek bili žestoki skoro kao glavni, a Hopkins ga je svakako bio dio.

Mnogi ga pamte po Dinastiji

Sedamdesetih je snimio više naslova od kojih se prije svega ističu Američki grafiti i njegova uloga Little Joea Younga, kao i Ponoćni ekspres u kojem je on smutljivi Amerikanac jakog južnjačkog naglaska direktno odgovoran za uhićenje glavnog junaka na početku, tako da je dosta puta baš Bo zakotrljao čuvene filmske radnje.

Taj film je pisao Oliver Stone, kasnije ga je pozvao i za svoj redateljski rad Pogrešno skretanje (U turn) i to mu je vjerojatno najslavnije djelo u posljednjih nekoliko desetljeća. Nije se mnogo istakao odabirima, a i većinu svojih uloga je zabilježio prije devedesetih, čak prije osamdesetih. Baš osamdesetih je bio i čuveni Matthew Blaisdel u još čuvenijoj Dinastiji, nemali je (čak ogroman) broj ljudi koji ga zapravo samo od tamo i znaju.

Preminuo je u svibnju 2022. u 81. godini života i tako ostavio Jaimea Sancheza kao posljednjeg živog člana Pikeove družine, a i sveukupno je Sanchez posljednji živi glumac čitavog filma Divlja horda.

Crazy Lee: Da ih pobijem?

Pike: Ne, zadrži ih ovdje dok ne počne pucnjava.

Crazy Lee: Zadržat ću ih dok se pakao ne smrzne ili dok ti ne kažeš drugačije.

Zaista, kakva vjernost... Nedostaju momci kakav je bio Bo.