GOTOVO svaki roditelj se barem jednom našao u situaciji kada mu je dijete odlučno reklo "ne". Bilo da se radi o odlasku na spavanje, gašenju televizora ili obuvanju cipela, odbijanje može biti frustrirajuće. No, psiholozi upozoravaju da iza dječjeg "ne" najčešće ne stoji neposlušnost, već potreba za kontrolom, izražavanje samostalnosti ili reakcija na stres i preveliku stimulaciju.

Iako se savjeti poput ignoriranja, davanja još jedne prilike ili pretvaranja da se odlazi često dijele među roditeljima, stručnjaci tvrde da ti pristupi rijetko postižu željeni rezultat. Dijete se tada osjeća nečujno, pa se otpor može dodatno pojačati. Umjesto toga, preporučuju se smireniji, dosljedniji načini koji potiču suradnju bez narušavanja djetetove osobnosti.

Stručnjaci su za portal The Times of India podijelili pet roditeljskih provjerenih strategija koje pomažu u postavljanju granica, a istovremeno jačaju osjećaj samostalnosti kod djece.

Ponudite izbor umjesto naredbe, ali zadržite kontrolu

Djeca vole imati osjećaj da sudjeluju u odlučivanju. No previše opcija može ih zbuniti, a stalno pregovaranje naučit će ih kako odgađati zadatke. Umjesto toga, bolje je ponuditi dvije konkretne opcije. Primjerice, umjesto da kažete: "Obuj cipele", pokušajte s: "Hoćeš li crvene tenisice ili plave sandale?". Zadatak ostaje isti, ali dijete ima osjećaj kontrole jer može odlučiti kako će ga izvršiti.

Ovakav pristup preusmjerava pažnju s odbijanja na donošenje odluke i često rezultira bržim prihvaćanjem onoga što se od djeteta traži.

Pretvorite "ne" u tihu posljedicu

Predavanja i svađe često ne vode nikamo, ali tihe i logične posljedice mogu biti vrlo učinkovite. Kada dijete odbije obaviti neki zadatak, poput spremanja za izlazak, dovoljno je kratko potvrditi njegov izbor i bez dodatnog objašnjavanja reagirati. Primjerice, otkazati izlazak ili skratiti vrijeme pred ekranom.

Ovdje se ne radi o kazni, već o učenju uzročno-posljedičnih veza. Djeca kroz takve reakcije shvaćaju da određena ponašanja prirodno vode do manje poželjnih posljedica. Važno je pritom ostati smiren i dosljedan, bez vikanja i dugih objašnjavanja.

Koristite "kad" umjesto "ako": Promjena koja sve mijenja

Naizgled mala promjena u riječima može imati veliki utjecaj. Umjesto: "Ako napišeš zadaću, idemo u park", pokušajte reći: "Kad napišeš zadaću, idemo u park". Ova formulacija djetetu poručuje da vjerujete kako će zadatak sigurno biti izvršen i gradi osjećaj odgovornosti.

Ovakav način komunikacije ohrabruje djecu da naprave ono što se od njih očekuje, bez prijetnji ili nagrađivanja. Dijete se pritom osjeća sposobno i poštovano, a ne kontrolirano.

Postavite granice koje se ne raspravljaju

Djeca najbolje reagiraju kada su granice jasne i dosljedne. Iako je fleksibilnost ponekad korisna, previše popuštanja može zbuniti dijete i potaknuti dodatno testiranje pravila.

Ako dijete, primjerice, odbija otići na spavanje, sljedeće večeri svjetla se mogu ugasiti ranije. Ako ne želi oprati zube, njegova omiljena igračka može privremeno otići "na odmor" do jutra. Ključno je da roditelj ostane dosljedan i ne ulazi u rasprave. Kada se pravila primjenjuju kao činjenice, djeca ih s vremenom počinju poštovati.

Imenujte osjećaj, a zatim se udaljite

Jedan od načina da se smanji otpor je prepoznati i imenovati djetetovu emociju: "Vidim da ti je večeras jako naporno prati zube". Nakon toga, najbolje je kratko se udaljiti.

Ovakva rečenica djetetu daje do znanja da je njegova emocija viđena, ali da roditelj neće sudjelovati u raspravi. U mnogim slučajevima, nakon nekoliko minuta dijete se samo vraća zadatku. Iako se roditelju može činiti neprirodnim da ne intervenira, ovakav pristup pokazuje poštovanje prema djetetovu prostoru i samoregulaciji.