LED NA BAZI vode ključna je komponenta pri stvaranju planetarnih sustava. U našem Sunčevom sustavu ima ga posvuda, na Europi, Marsu, pa i na kometima, ali izvan njega dosad nikada nismo nepobitno detektirali smrznutu vodu. Vodenu paru? Da. No led, ne. Sve do sada.

Korištenjem NASA-inog svemirskog teleskopa James Webb, tim astronoma potvrdio je prisutnost vodenog leda u disku ostataka koji okružuje mladu zvijezdu sličnu Suncu, udaljenu 155 svjetlosnih godina. I ono najzanimljivije, riječ je o istoj vrsti leda kakav nalazimo u našem sustavu.

"Webb je nedvosmisleno detektirao ne samo vodeni led, nego kristalni vodeni led, kakav nalazimo na Saturnovim prstenovima i u objektima u Kuiperovu pojasu", rekla je Chen Xie sa Sveučilišta Johns Hopkins i glavna autorica studije objavljene u časopisu Nature.

Više od pretpostavke o životu. Led gradi planete

Vodu često povezujemo s mogućnošću života, ali smrznuta voda ima ključnu ulogu u nastanku divovskih planeta, a time i u oblikovanju cijelog planetarnog sustava. Iznimno hladna tijela mogu se sudarati, stapanjem potaknuti formiranje planeta, pa čak i donositi vodu na već formirane svjetove. Takav scenarij je, podsjetimo, jedna od teorija o tome kako je Zemlja dobila svoju vodu.

"Led olakšava formiranje planeta", kaže Xie. "Takvi materijali mogu biti 'isporučeni' na kamene planete koji će se možda formirati kroz stotine milijuna godina."

Zvijezda kao Sunce, ali tek u pelenama

Zvijezda nazvana HD 181327 stara je svega 23 milijuna godina, pravo novorođenče u usporedbi sa Suncem, koje broji 4,6 milijardi.

Malo je masivnija i toplija od našeg Sunca, s većim sustavom koji ju okružuje.

Webb je potvrdio da postoji golema praznina između same zvijezde i diska ostataka, gdje je pronađen led. Taj se materijal ponaša poput "prljavih snježnih kugli", prekrivenih česticama prašine.

"U tom disku stalno dolazi do sudara", objašnjava suautorica Christine Chen iz Space Telescope Science Institutea. "Kad se ta ledena tijela sudare, oslobađaju se sitne čestice vodenog leda koje Webb može vrlo precizno detektirati."

Najviše leda nalazi se u vanjskim dijelovima diska, preko 20%. U središnjem pojasu ima ga oko 8%, dok u najbližoj zoni oko zvijezde gotovo da nema leda. Tamo, smatraju znanstvenici, ultraljubičasto zračenje zvijezde isparava sve što se približi, a ostatak bi mogao biti zarobljen u stjenovitim tijelima zvanima planetezimali, građevnim blokovima planeta.

Disk kao zrcalo Kuiperova pojasa

Najfascinantniji detalj otkrića je činjenica da disk oko HD 181327 izgleda zapanjujuće slično našem Kuiperovu pojasu, prstenu ledenih tijela i kometa izvan orbite Neptuna.

To bi moglo značiti da planetarni sustavi evoluiraju na sličan način širom galaksije. Možda nije slučajnost da je prvi izvanjski vodeni led koji smo otkrili upravo takvog rasporeda kakav poznajemo iz vlastitog dvorišta.

Hoće li se taj uzorak potvrditi – saznat ćemo tek u budućim promatranjima, najvjerojatnije opet zahvaljujući teleskopu James Webb.