IAKO je imao reputaciju neosvojive utvrde, iz Alcatraza se ipak moglo pobjeći. Trebalo je samo dovoljno hrabrosti, snalažljivosti i pedesetak kabanica, piše CNN.

Bilo je to 11. lipnja 1962. Trojica zatvorenika – Frank Morris te braća Clarence i John Anglin, svi u tridesetima – mjesecima su krišom bušili rupe u zidovima svojih ćelija. Te noći su se kroz njih provukli, prošli ventilacijskim kanalom, popeli se na krov i nestali s otoka na splavu koji su sami napravili. Pobjegli su ravno u ledene i valovite vode zaljeva San Francisca.

Više od 60 godina kasnije predsjednik Donald Trump predlaže da se zatvor ponovno otvori. Uvjeren je da je Alcatraz bio i ostao neprobojan. "Nitko nikad nije pobjegao iz Alcatraza", poručio je Trump iz Ovalnog ureda. No istina je ipak malo složenija. Iako trojac nikad nije pronađen, mnogi vjeruju da su preživjeli i doplivali do obale, uključujući njihove rođake.

"Taj slučaj nikad nije riješen", rekao je Art Roderick, bivši američki maršal koji je gotovo 40 godina bio uključen u istragu bijega.

Oni nisu htjeli biti zatvoreni – ni biti siromašni

Frank Morris i braća Anglin završili su u najzloglasnijem zatvoru u SAD-u iz jednostavnog razloga – jer su iz svih prethodnih pokušavali pobjeći. Njihovi dosjei u FBI-u puni su bilješki o bijegu i upornosti. "Nisu baš voljeli biti u zatvoru", rekao je David Widner, nećak braće Anglin i autor knjige o njihovu bijegu.

Nisu voljeli ni oskudicu. Odrasli su u ruralnoj Georgiji u obitelji s još desetak braće i sestara, a većina njihovih kaznenih djela bila je povezana s krađama i provalama. "Htjeli su imati lijepe stvari, a nisu znali kako do njih doći osim krađom", kaže Widner.

Posljednji zločin koji ih je doveo u zatvor bila je pljačka male banke u Alabami. Uhićeni su nekoliko dana kasnije u Ohiu, zajedno sa starijim bratom Alfredom, i osuđeni na 15 godina zatvora.

U Alcatraz su prebačeni nakon pokušaja bijega iz saveznog zatvora u Kansasu. Tamo je Clarence, uz pomoć brata, pokušao pobjeći skriven u dvije velike metalne kutije za kruh. Dalje od zatvorske pekarnice nije stigao, ali njihova obitelj nije se previše iznenadila – još kao djeca popravljali su probušene gume punjenjem rupa mahovinom, prisjeća se Widner.

Kad su smješteni u susjedne ćelije uz Franka Morrisa, još jednog zatvorenika poznatog po bjegovima, bilo je jasno da će pokušati ponovno. Samo je bilo pitanje kad.

Bijeg iz Alcatraza: Gumeni mantili, žlice kao alati i glave od kartona

Prema onome što su prikupili iz dokaza i svjedočenja zatvorenika Allena Westa, koji je sudjelovao u planiranju, ali je na kraju ostao u ćeliji, američki FBI rekonstruirao je nevjerojatan bijeg koji se pripremao punih šest mjeseci:

Zatvorenici su krali gumene kabanice i od njih sklapali splav dimenzija 1,8 x 4,3 metra, koji su dodatno učvrstili parnim cijevima. Motor usisavača pretvorili su u električnu bušilicu, a obične žlice izbrusili u odvijače. Od koncertine – instrumenta sličnog harmonici, koji su jedino legalno kupili novcem iz zatvorskog fonda – napravili su mijeh za napuhavanje splava. Prema istražiteljima, mozak operacije bio je Frank Morris, za kojeg se tvrdilo da ima IQ 133.

Najdomišljatiji dio plana bile su lažne glave napravljene od komadića cementa, vate, pramenova kose iz zatvorske brijačnice, ljepila i boje. Grube i pomalo jezive, ali izdaleka dovoljno uvjerljive da prevare noćne čuvare i ostave dojam da zatvorenici spavaju.

"Mama i rodbina uvijek su govorili da su oni bili kao MacGyver – snalažljivi i pametni. Ni od čega su znali napraviti nešto", rekao je rođak bjegunaca Ken Widner.

S tim su se složili i FBI-evi istražitelji. "Posao koji su odradili u pripremi bijega je zapanjujući", zapisao je tadašnji voditelj FBI-evog ureda u San Franciscu Frank L. Price.

Zatvor se raspadao, stražari nisu stizali sve pokriti

U tom trenutku Alcatraz je već bio pred zatvaranjem – održavanje je bilo preskupo, a osoblja sve manje. Upravitelj zatvora Olin Blackwell rekao je novinarima da bi obnova koštala 5 milijuna dolara, što bi danas iznosilo više od 50 milijuna.

"Zatvor je bio u sve gorem stanju, ništa se nije popravljalo, a ni ljudi više nisu stizali sve nadgledati", prisjeća se jedan umirovljeni američki maršal. "Kad se sve to uzme u obzir, bijeg više nije zvučao nemoguće", dodao je.

Zatvorenici su tjednima bušili zidove svojih ćelija električnim alatom skrivenim u improviziranoj bušilici, a otvore su danju prekrivali kartonom obojenim u boju zida. Potom su se kroz servisni tunel uspeli do krova, spustili niz dimnjak i preskočili ogradu.

Splav su dizajnirali pomoću ilustracija iz časopisa Sports Illustrated, a zatim su se u noći 11. lipnja 1962. otisnuli u hladne i tamne vode zaljeva San Francisca.

Masovna potraga i razglednica

Ubrzo su se pojavili zanimljivi tragovi, ali nijedan nije doveo do jasnog zaključka. "Nikad u karijeri nisam imao slučaj s toliko slijepih tragova", rekao je bivši istražitelj Roderick.

Samo nekoliko sati nakon bijega započela je opsežna potraga. U njoj su sudjelovali policija, Obalna straža, vojska, helikopteri i brodovi. Čak je naređena i nova pretraga samog Alcatraza za slučaj da bjegunci uopće nisu napustili otok.

Više od stotinu vojnika pretraživalo je otok Angel Island, za koji je Allen West tvrdio da je cilj bjegunaca. No tamo nije pronađen nikakav trag. U međuvremenu se slučaj pretvorio u medijsku senzaciju. "Nije bilo kabelskih vijesti, ali cijeli svijet pratio je što se događa", rekao je kasnije bivši FBI-ev agent John Arend.

A onda je stigao bizaran obrat – razglednica naslovljena na "Upravitelja zatvora Alcatraz", u kojoj je pisalo: "HA HA, USPJELI SMO."

Potpisali su se "Frank, Jim, Clarence", svaki drugačijim rukopisom. FBI je dao napraviti grafološku analizu – zaključeno je da je potpis "Clarence" najvjerojatnije krivotvoren, dok za ostalu dvojicu nije bilo dovoljno uzoraka. Zaključak: vjerojatno laž. No zbog intenzivnog interesa javnosti sve je i dalje bilo pod povećalom.

Nađeni veslo, prsluk i slike iz djetinjstva

U sljedećim danima istražitelji su pronašli nekoliko stvari za koje su vjerovali da pripadaju bjeguncima – dio vesla, ostatke pojasa za spašavanje i paketiće izrađene od istog materijala kao i splav. Unutra su bile obiteljske fotografije, adrese i kontakt odvjetnika iz San Francisca koji je branio zatvorenike. Taj odvjetnik rekao je da nikad nije čuo ni za Morrisa ni za Anglina.

Vlada je zaprimila desetke dojava o mogućim viđenjima, no nijedna nije potvrđena. Istražitelji su zaključili kako nema dokaza da su muškarci preživjeli bijeg – ali nema ni dokaza da nisu.

Tadašnji direktor FBI-a J. Edgar Hoover bio je odlučan da se javnosti ne govori previše. "Nadam se da naš ured u San Franciscu ne daje izvještaje medijima. Naš zadatak je da ih nađemo, a ne da ih informiramo o svom napretku", napisao je.

Obitelj Anglin i danas vjeruje da FBI skriva dio priče. "Znaju više nego što žele priznati. I ne žele to reći jer ih nikad nisu uspjeli pronaći", zaključio je Widner.

FBI: Smatra se da su mrtvi

Ken Widner prvi je put čuo priču o nestanku svojih ujaka 1977. godine, kad su mu na vrata zakucala četvorica agenata FBI-a. Pitali su njegovu majku Marie ima li ikakvih saznanja o tome gdje su završila njezina braća, Clarence i John Anglin.

"Rekla im je da nema pojma – a i da zna, ne bi im rekla", prisjetio se Ken.

Dvije godine kasnije FBI je službeno zatvorio istragu navodeći da nema nikakvih dokaza da su Frank Morris i braća Anglin preživjeli bijeg. "Smatra se da su mrtvi", stoji u dopisu iz 1979. godine.

No Služba američkih maršala, koja se bavi potragom za bjeguncima, nikad nije zatvorila svoj dosje. Potjernice za trojicom bjegunaca i dalje su dostupne na njihovim internetskim stranicama, a izrađene su i računalne simulacije koje pokazuju kako bi mogli izgledati u svojim osamdesetima.

"S vremena na vrijeme pojave se tragovi koji zvuče obećavajuće", rekao je umirovljeni maršal Michael Roderick, koji i danas povremeno radi na slučaju.

Pojavljuju se novi "dokazi" da su živi

Vjerovanje da nitko ne bi mogao preživjeti ledenu vodu i jake morske struje zaljeva San Francisca prvi je put ozbiljno poljuljano 2003. zahvaljujući televiziji. Znanstvena emisija MythBusters na Discovery Channelu pokušala je rekonstruirati bijeg pomoću kabanica, alata i uvjeta sličnih onima iz 1962. godine.

Za razliku od uobičajene teorije da su zatvorenici pokušali stići do otoka Angel Island, autori emisije Adam Savage i Jamie Hyneman pratili su morske struje prema zapadu, u smjeru mosta Golden Gate. Uspjeli su se iskrcati u području Marin Headlands i zaključili kako je "potpuno moguće" da su Morris i braća Anglin preživjeli bijeg.

Deset godina kasnije nizozemski znanstvenici sa Sveučilišta za tehnologiju u Delftu koristili su računalne modele struja i izračunali da je trojac, ako je napustio otok između 23 i 24 sata, mogao sigurno doploviti do područja oko Golden Gatea. Zatvorski službenici su, pak, FBI-u izjavili kako vjeruju da su zatvorenici pobjegli nešto ranije, između 22:30 i 23 sata.

Znanstvenici su otkrili i da bi promjenjive morske struje sav otpad koji je eventualno ostao za bjeguncima usmjerile natrag prema Angel Islandu. "Ne znamo koliko su bili vješti s veslima, ali ako su ikad imali dodatne snage, to je bio taj trenutak", izjavio je suautor studije Rolf Hut.

Tragovi ne prestaju pristizati ni desetljećima poslije

Više od 40 godina nakon što je FBI prepustio slučaj Službi maršala, povremeno se i dalje pojavljuju novi tragovi. Obitelj Anglin tvrdi da je 1975. dobila fotografiju iz Brazila koja navodno prikazuje Clarencea i Johna, ali maršali ističu da autentičnost nikad nije potvrđena.

Godine 2013. FBI je primio pismo u kojem je autor tvrdio da je John Anglin, izvijestio je KPIX, lokalni CNN-ov partner. U pismu se navodilo da bi se bio spreman predati ako mu vlasti obećaju liječenje raka i zatvorsku kaznu od samo godinu dana.

Čak i članovi obitelji koji vjeruju da su trojica preživjela bijeg priznaju da bi danas svi imali više od 90 godina – i da vjerojatno više nisu među živima. "Ili su tada nestali u zaljevu, ili su u međuvremenu umrli", zaključio je Roderick.