POSLJEDNJE što znamo o Kampusu Borongaj, u kojem su smještena četiri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, je da se planira rješavanje problema prilaska željezničkoj pruzi u Trnavi jer studenti već godinama moraju do svojih fakulteta kroz šumske puteljke i stare kolosijeke. Plan je bio dovršiti nathodnik do kraja 2024., no i taj je rok probijen zbog papirologije.

Ovaj "hrvatski Harvard", kako su mu tepali posljednjih godina - kada se prigodno pričalo o velikoj obnovi i izgradnji centra koji bi bio uz svjetskima - zapeo je u mrtvoj točki od 2007., kada je dio bivše vojarne bio preuređen u fakultete.

I rektor zagrebačkog Sveučilišta Stjepan Lakušić ga smatra "najvažnijim strateškim projektom" u Hrvatskoj, no nakon što je premijer Andrej Plenković obišao Borongaj lani, devet dana prije izbora, isprobavao VR naočale i govorio o važnosti sveučilišta, ništa se posebno nije promijenilo.

Prvi hrvatski aerodrom - Borongaj

Možda manje poznato, ali prva funkcija ovog kompleksa nije bila vojarna, već je na ovom potezu 15. veljače 1928. bila otvorena prva zračna luka u Zagrebu - Aerodrom Borongaj. Tek u vrijeme Drugog svjetskog rata počela se koristiti samo u vojne svrhe, a potom se u vrijeme Jugoslavije koristi kao vojarna.

Kada je krenuo Domovinski rat 1991. Borongaj je bila jedna od ključnih lokacija u "Bitki za vojarne" koje su vodile hrvatske snage protiv JNA. Tada je Hrvatska vojska uspjela obraniti tu vojarnu i preuzeti je od srpskih snaga za vlastite potrebe, no nakon rata je uglavnom izgubila svoju funkciju. 

Plan je 2007. bio da se dio prenamjeni u prostorije nekoliko fakulteta, što se i učinilo, a onda bi naknadno cijeli kompleks bio pretvoren u moderni kampus sa sportskim dvoranama, smještajima za studente, čak i tematskim parkom za "kampiranje, odmor i rekreaciju".

Ideja o modernom Kampusu živi i danas

Još je 2013. plan bio da se cijeli kompleks sruši te Kampus izgradi nanovo, no 2019. ipak je Grad Zagreb izmijenio Urbanistički plan uređenja (UPU) za Borongaj da se omogući očuvanje nekih zgrada. Prema novom UPU-u, trebale bi se rušiti i zgrade u kojima trenutačno djeluju fakulteti, no to bi se izvelo tek nakon što se izgrade zamjenske. 

Ta ideja živi i danas, tvrdi se da novaca za takav projekt ima, no studenti svoje dane i dalje provode okruženi oronulim zgradama i zaraslom travom, s jednim kafićem i menzom, i prvim dućanom udaljenim 10 minuta hoda.

Inače, zgrade fakulteta na Kampusu i danas se nazivaju prema brojevima koje su nosile u doba kada je to sve bio vojni kompleks. Hrvatski studiji tako su bivši "Objekt 63", Fakultet prometnih znanosti pak "Objekt 69-71", a Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet je "Objekt 72". 

Oronule zgrade bez svrhe i smisla

Prostorije fakulteta ranije su služile kao vojne spavaonice, barake i zapovjedni centri, a mi smo obišli i one zgrade koje ni danas nemaju svoju funkciju. Na ovim objektima jedine novine su grafiti i smeće koje ostavljaju ljudi, a unutra se mogu još i danas pronaći natpisi jelovnika iz doba kada je vojarna radila. 

Ove zgrade nekoć su bile i skladišta, garaže, praonice i kotlovnice, a i danas stoji beton koji je bio postavljen za poligone za vježbe. Iako zaraslo, djelomično se čak može vidjeti i nekadašnja pista Aerodroma Borongaj.

Studenti u domovima putuju sat i pol do Kampusa

Put do tamo je još gori, barem za one koji dolaze sa Studentskog doma Stjepan Radić. To znači prvim tramvajem do Zagrepčanke, pa drugim kroz Vukovarsku sve do Čavićeve, pa onda još i na autobus 236. Putovanje u jednom smjeru uglavnom traje oko sat vremena, no u stvarnosti nam studenti govore da do Borongaja "jašu" i do sat i pol. 

Nešto brže dolazi se vlakom, no to putovanje uključuje i 15-minutni hod kroz neosvijetljenu i neasfaltiranu stazu kroz šumu koja vodi do stanice Trnava. Studenti tamo prolaze jer, pričaju nam, nemaju druge.

"Ma nije nas strah", kažu nam studentice koje svakodnevno iz Sesveta putuju do svojih fakulteta. "Već smo navikle". 

Tragedija koja je pogodila studente

Njihov kolega, 22-godišnji student, prije tri godine je poginuo na teretnim kolosijecima od strujnog udara dok je tražio svog nestalog prijatelja. Svi na Kampusu bili su šokirani tim događajem, no nova željeznička stanica, ili pak uređenje Trnave da bude sigurnija za putnike, nije se ostvarila.

U planu je i izgradnja tramvajske pruge u produžetku Vukovarske ceste pa bi studenti na svoje fakultete mogli direktno i bez presjedanja, no ni taj plan nema zasad neke konkretnije naznake ostvarenja. 

"Dobro je na Kampusu što se svi znamo, jer nakon predavanja svi idemo u taj jedan kafić koji tamo postoji i svi idemo u istu menzu. Odvojen si od svijeta pa te to zbliži", priča nam tamošnja studentica.

Kontaktirali smo Sveučilište u Zagrebu kako bismo doznali što je vlastima trenutno u planu oko projekta Kampusa Borongaj. Međutim, do zaključenja ovog teksta odgovor nismo dobili. Iz Grada Zagreba oko projekta nathodnika uputili su nas na HŽ, a oko Kampusa na Sveučilište. 

"Ono što možemo reći je da Grad Zagreb za područje kampusa Borongaj izrađuje projektnu dokumentaciju za prometnice uz vanjske granice kampusa, kojima se isti povezuje sa prometnom mrežom", kazali su.