LÁSZLÓ Ladislav Német, kardinal i nadbiskup Beograda dao je intervju za Novu TV uoči konklave za izbor novog pape koja počinje u srijedu.

Nije mnogo vremena prošlo otkad vas je papa Franjo učinio kardinalom i ovo je vaša prva konklava. Opišite nam malo emociju, to je jedno novo iskustvo?

Apsolutno novo i iznenađujuće novo. Samo imenovanje za kardinala bilo je jako veliko iznenađenje, a još više me tužno iznenadila tako neočekivana smrt pape Franje. Znamo da je bio star, ali sam se ipak nadao da će biti s nama malo duže da završi te procese koje je pokrenuo. Nažalost ili ne, znam da Bog uvijek nešto dobro izmisli.

Nije to najgora stvar i vidjeli smo koliko je na sahrani bilo 350.000 ljudi, političara, a još i više preko televizije. Ljudi su pratili događaj, što znači da je papa Franjo bio na dobrom putu, postigao je neke stvari koje prije desetak godina nisu bile moguće i nismo ih mogli ni zamisliti.

Meni je osobno drago, a s druge strane me je malo strah kako će to proći i hoćemo li biti sposobni izabrati najboljeg. Ja sam siguran da će Duh Sveti biti s nama i razgovori među nama kardinalima su u jako ugodnoj atmosferi. Jasno se govori što i kako, ali što je meni najvažnije – svi govore o Crkvi. Ne radi se o osobi koju tražimo, nego o dobru cijele Crkve, kroz to i dobru čovječanstva cijelog svijeta.

Koji su izazovi Crkve u vremenu u kojem živimo?

Ja bih tu vidio potrebu da imamo jednu osobu koja ima moralnu veličinu i smije reći pred ovim svijetom koji se nalazi u kaosu da je moguće biti zajedno, voditi dijalog, neovisno o tome tko što kaže, neovisno od ratova koji se vode i blizu nas, a i tamo gdje se Isus rodio, to je strašna stvar.

Mislim da trebamo jednu moralnu veličinu, jedan glas, koji će u ime Božje ljubavi potaknuti sve da radimo za mir. Ono što je nama važno u Crkvi jest da sačuvamo jedinstvo našega Svetoga Oca, da radimo na tome da Crkva bude Crkva za sve ljude.

Ne Crkva samo za izabrane, one koji misle da su savršeni, da su bolji, nego jedna otvorena Crkva koja privlači, koja je pored onih ljudi koji trebaju pomoć u danom trenutku. Nije to samo pitanje doktrine, nego kako ćemo prihvatiti ljude. Meni se čini da je vrijeme sjedenja u uredu prošlo, vrijeme je da odemo na cestu i razgovaramo s ljudima.

Vi ste i potpredsjednik EBK. Kako u tom kontekstu vidite staru Europu, treba li je duhovno jačati?

Možda je stara po kulturi i demografski, ali Europa još ima najbolje resurse u Katoličkoj Crkvi, najviše teologa, spremnih ljudi. Čak i ako je broj kardinala u ovoj konklavi niži nego što zna biti, još uvijek je 44 posto. Ne želim reći da je Europa vladajuća u tom smislu, apsolutno, ali ima spremnu dušu i mogućnost tamo gdje nije moguće pomoći razviti cijelu lokalnu Crkvu i tu je ogromna zadaća, to ne smijemo zaboraviti.

Čak i najkritičniji glasovi koji su se čuli prošle godine za vrijeme sinode bilo je: dajte nam novac, mi imamo ljude. To je bila karikatura cijele situacije, ali jasno pokazuje da Europa ima što dati. Kad govorimo da je Europa stara, pogledajmo države koje su živjele pod vlašću Sovjetskog Saveza, bivše komunističke, pravoslavne ili nepravoslavne.

Događaju se čudesa, pravoslavne crkve cvjetaju, ja govorim za Srbiju. Vidim ogroman poticaj mladih koji pokazuju najbolje kvalitete kršćanstva i ja se nadam da će se to očuvati bez nepotrebnog nacionalnog ili nacionalističkog naglaska koji nekad ide s lokalnim crkvama.

Druga stvar, u Slovačkoj, Poljskoj, baltičkim državama rađa se vjera, imamo ogroman početak novih trendova čak i u Francuskoj. Čuli smo da je kršteno puno odraslih, isto tako u Engleskoj. Prema meni je previše jako reći da je prošlo vrijeme Europe. Europa sigurno ne treba imati ulogu kakvu je imala prije 100 godina ili 200, ali je na dobrom putu da uloži svoje kvalitete u dobrobit Crkve.

Europa je majka, a rekao bih da je bolje da bude baka. Baka je bolja, majka zna pritisnuti. To bi bila zadaća za cijelu Europu, da ljubi sve crkve, čak i mlade i starije i ove koje rastu.