PROŠLO je skoro deset godina od pojave Računovođe, humorističnog akcijskog trilera u čijem je središtu Christian Wolff, filmski čudnovati kljunaš koji spaja osobine Kišnog čovjeka i Jasona Bournea – autistični, no genijalni računovođa i stroj za ubijanje koji kao da je prošao obuku u specijalnim antiterorističkim jedinicama. Zapravo je prošao još zahtjevniju očevu obuku. Tata je očito znao da više možete postići s revolverom i STEM-om nego samo STEM-om.

Reakcije su bile podijeljene, a uočljiva je velika razlika u ocjenama koje su mu podijelile kritika i publika: dok je prosječna ocjena kritičara na sajtu Metacritic 51, tzv. obična publika počastila ga je sa 7.3. To je neobično velik gap koji u ovom slučaju signalizira da ovaj inovativni pulp koncept, ma koliko bio zabavan, kritičarima ide na živce, no zato publiku veseli.

Slično se može zaključiti i na osnovi financijskog rezultata. Budžet prvog filma iznosio je 44 milijuna dolara, a svjetski prihodi dosegli su 155 milijuna, što znači da je – kad odbijemo udio koji uzimaju kino prikazivači – Računovođa zaradio skoro koliko je i koštao, ili računovodstvenim žargonom rečeno, return on investment je skoro 100%. Nije loše, tim više što je film odlično prošao u kućnoj DVD distribuciji (koja je, već smo na to i zaboravili, u to vrijeme još postojala) te mu donio i nemale dodatne prihode.

Dvojka u kinima, Trojka već u planu

Znajući sve to, zapravo čudi kako se Dvojka nije pojavila ranije, no sad kad su u Hollywoodu konačno napravili završni račun filma, Dvojka još nije ni stigla do kino dvorana, a već se počela krčkati i Trojka. Zanimljivo, kad je o ocjenama publike i kritike riječ, Dvojka ponavlja obrazac Jedinice, s time da mu je kritika ipak nešto naklonjenija nego originalnom filmu, na Metacriticu bilježi ocjenu 58, a publika mu daje 7.2.

Novi film počinje uzbudljivo orkestriranom akcijskom scenom u lokalu u kojem se odvija tombola te traje igra mačke i miša između postarijeg gospodina kojega igra J.K. Simmons, atraktivne plavuše (Daniella Pineda) i nepoznate skupine ubojica. Meta je očito J.K. Simmons, no zašto je to tako, saznat ćemo, ili je barem ideja da saznamo, nekad kasnije. Scena je u realističkom modu, no naglašeno stilizirana glasnim glazbenim brojem te dobro uvodi u atmosferu filma.

Šeficu financijskog odjela FBI-a Marybeth Medinu (Cynthia Addai-Robinson) naputak ubijenog usmjerava prema Računovođi, odnosno Christianu Wolffu, jedinome koji je u stanju razriješiti ubojstvo s početka filma, a koje se dogodilo kao posljedica istrage sudbine jedne tročlane imigrantske obitelji.

Braća Wolff: tandem koji nosi film

Iako deset godina stariji i tko zna koliko nula na računu bogatiji, Wolff život i dalje provodi u luksuznoj kamp-prikolici te vrijeme krati bizarnim speed date seansama. Kad se uključi u rješavanje zahtjevnog slučaja trgovine ljudima, zatrebat će pomoć, što je prilika da se – na opće veselje – vrati lik Braxtona (Jon Bernthal), Christianovog brata kojega smo već upoznali u originalnom filmu. Nisam liječnik, no pogledao sam oba filma i nije teško zaključiti kako Wolff nije jedini lik koji se nalazi unutar autističnog spektra. Braxton je po svoj prilici na njegovoj suprotnoj strani, što je razlog zbog kojeg je njihovo sparivanje, blago rečeno, tako dinamično.

U jednoj od uvodnih sekvenci Braxton samo u gaćama hoda stanom i u ogledalu uvježbava govor, očito si pumpa samopouzdanje uoči neke iznimno zahtjevne i rizične komunikacije; scena je zabavna i dok traje, no postaje urnebesna kad shvatimo da se toliko intenzivno pripremao za razgovor s uzgajivačicom pasa, korgija, od koje Braxton želi kupiti štenca. Iz aviona se vidi da Bernthal neizmjerno uživa u ulozi, a isto vrijedi i za Bena Afflecka kod kojega postoji i dodatan razlog za užitak u glumi. Izrečeno je dosad bezbroj dobrih naputaka za dobru glumu, no meni je ipak omiljen recept koji je mladim glumcima dao jedan od zaista najvećih glumaca svih vremena, Spencer Tracy: "Zapamti tekst i pazi da se ne zalijećeš u namještaj".

Uputa izvrsno funkcionira kad je u pitanju sam Tracy ili netko njegovog kalibra, no slabo pomaže u slučaju Bena Afflecka. Cijelu karijeru prati ga stigma ukočenog i ne baš dobrog glumca, stoga mu je uloga Christiana Wolffa možda najbolji casting u karijeri: konačno je pronašao ulogu u kojoj je njegov drveni glumački izričaj postao prednost, a ne mana. OK, glumeći autista Affleck baš i nije dosegao Dustina Hoffmana iz Kišnog čovjeka, no ipak je napravio, za njegove standarde, iznimno ležernu i duhovitu ulogu.

Gavin O’Connor zna isporučiti dobru B robu

Redatelj Gavin O'Connor ne pripada prvom ešalonu holivudskih režisera, no već dosta godina isporučuje jako dobru B robu koja je i komercijalno uspješna. Najbolju reputaciju ima film Ratnik (Warrior), sjajna sportska akcijska drama o braći koju je otac trenirao da postanu boksački šampioni, što ima nemale sličnosti s Računovođom, a meni nije bio loš ni inače slabo ocijenjen vestern Jane Got a Gun, dok su pilot epizode koje je režirao za serije Amerikanci i Sedam sekundi bile izvrsne.

Uglavnom, O'Connorovi filmovi svoj prostor pronalaze na pola puta između blockbustera i nezavisnih filmova, riječ je o studijskim filmovima srednjeg budžeta koje se pušta u kina kad nema ništa bolje, pri čemu se Računovođa pokazao isplativijim od mnogih skupljih i ambicioznijih projekata.

Iako povremeno ima poteškoća s preglednošću izlaganja osnovne priče, film je dovoljno atraktivan i duhovit da narativna šlampavost ne smeta previše. Uz to, O'Connor dobro usklađuje različite filmske tonalitete pa ozbiljnu temu trgovine ljudima ne potkopava dominantno humorističkim registrom filma.

Vješto spaja humor i akciju, odlično vodi glumce, osobito bratski dvojac koji kreira vlastitu dinamiku unutar filma te s lakoćom u njega inkorporira scene koje nikamo ne vode, ali su šašave i zabavne. Takav je slučaj večernji izlazak dvojice braće u country bar u kojem Affleck i dalje izgleda kao da je progutao metlu, ali ipak uspije izvesti za njega nezamislivo – zaplesati. Top.

Sjajno je izvedena scena u kojoj grupa talentiranih klinaca hackera, koji se nalaze na Wolffovom platnom spisku, u par minuta pronalazi fotku koja im je potrebna na laptopu jedne slučajne prolaznice, a zatim manipuliraju njome sve dok joj ne uđu u laptop i ukradu je. Briljantna scena od nekoliko minuta čisti je užitak, ali i podsjećanje koliko je Računovođa 2 mogao biti bolji film samo da je netko još malo prišarafio scenarista Billa Dubuquea.

Uz pokoji promašaj, film ipak završava u plusu

Akcijske scene variraju od jako dobrih, poput već spomenute uvodne, ali i scene brutalnog cijeđenja informacija od vlasnika pizzerije, pa sve do onih posve generičkih, kakva je kao za vraga posljednja scena. Umjesto katarze, antiklimaks – šteta što se O'Connoru zalomio takav propust, no to ipak neće drastično utjecati na konačnu bilancu Računovođe, a ona ipak završava s plusom. Ne velikim, ali ipak plusom.

Ocjena: 6.5/10