NJEMAČKI napad na Dansku i Norvešku, poznat kao Operacija Weserübung, započeo je 9. travnja 1940. godine i predstavljao je jednu od prvih velikih vojnih operacija njemačkih snaga u Drugom svjetskom ratu nakon invazije na Poljsku. Cilj ove operacije bio je osigurati strateške položaje u Sjevernoj Europi, posebice kako bi se omogućio nesmetan transport švedske željezne rude preko Norveške te kako bi se spriječilo savezničko uporište u regiji.

Njemačka je ovisila o uvozu željezne rude iz Švedske, koja je tijekom zime prolazila kroz norveški lučki grad Narvik jer je Baltičko more bilo zamrznuto. Hitler je također želio uspostaviti pomorske i zračne baze u Norveškoj kako bi ojačao položaj njemačkih snaga protiv Britanije. U isto vrijeme, Saveznici (posebice Britanija i Francuska) planirali su intervenirati u Norveškoj pod izgovorom pomoći Finskoj u Zimskom ratu protiv Sovjetskog Saveza, što je Njemačku dodatno motiviralo na brzu akciju.

Invazija na Dansku

Napad na Dansku započeo je u ranim jutarnjim satima 9. travnja 1940. Njemačke snage, uključujući kopnene trupe i zračne desante, brzo su preplavile dansku granicu. Danska, s malom vojskom i bez značajnih prirodnih obrambenih prepreka, nije bila u stanju pružiti ozbiljan otpor.

Danska vlada kapitulirala je nakon samo nekoliko sati, oko 9:20 sati istog dana, čime je Njemačka preuzela kontrolu uz minimalne gubitke. Danska je tijekom rata ostala pod njemačkom okupacijom, ali s određenim stupnjem autonomije sve do 1943. godine.

Invazija na Norvešku

Istovremeno s napadom na Dansku, Njemačka je pokrenula ambiciozniju operaciju protiv Norveške. Operacija Weserübung uključivala je koordinirane pomorske, zračne i kopnene napade na ključne norveške luke poput Osla, Bergena, Trondheima i Narvika. Prema Britannici, njemačke snage koristile su taktiku iznenađenja, uključujući uporabu trgovačkih brodova za prikriveni transport trupa. Norveška vojska, iako hrabra, bila je slabo pripremljena i opremljena za obranu protiv modernizirane njemačke vojske.

Norveška vlada i kralj Haakon VII. odbili su kapitulaciju i organizirali otpor uz pomoć britanskih i francuskih snaga koje su stigle kasnije u travnju. Bitke su se vodile na više frontova, s posebnim naglaskom na borbu za Narvik zbog njegove strateške važnosti. Unatoč početnim uspjesima Saveznika, njemačke snage su do lipnja 1940. konsolidirale kontrolu nad Norveškom nakon što su Saveznici evakuirali svoje trupe zbog pogoršanja situacije u Francuskoj.

Operacija Weserübung bila je uspješna za Njemačku, ali uz cijenu. Njemačka mornarica pretrpjela je značajne gubitke, što je oslabilo njezinu sposobnost za kasnije operacije poput planirane invazije na Britaniju (Operacija Morski lav).

Norveška je ostala pod njemačkom okupacijom do kraja rata 1945., dok je Danska služila kao logistička baza. Invazija je također pokazala važnost zračnih snaga i pomorske logistike u modernom ratovanju, utječući na daljnji razvoj vojne strategije tijekom rata.

Njemački napad na Dansku i Norvešku označio je početak širenja rata na Sjevernu Europu i pokazao Hitlerovu spremnost na brze i odlučne poteze kako bi osigurao strateške resurse i položaje. Iako je operacija bila taktički uspjeh, dugoročno je imala ograničen utjecaj na ishod rata zbog kasnijih njemačkih poraza na drugim bojištima.