ZRAČNI brod USS Akron (ZRS-4) bio je kruti zračni brod ispunjen helijem u službi Američke mornarice, koji je djelovao između rujna 1931. i travnja 1933. godine. Bio je to prvi zračni brod na svijetu posebno izgrađen kao leteći nosač zrakoplova, sposoban nositi borbene zrakoplove tipa F9C Sparrowhawk, koji su se mogli lansirati i vraćati tijekom leta.

S duljinom od 239 metara, Akron i njegov sestrinski brod Macon bili su među najvećim letećim objektima ikada izgrađenim. Iako su njemački zračni brodovi LZ 129 Hindenburg i LZ 130 Graf Zeppelin II bili nešto duži (oko 5,5 metara), Akron i Macon i dalje drže rekord kao najveći zračni brodovi ispunjeni helijem.

Akronova karijera završila je tragično 4. travnja 1933. kada se srušio u oluji kraj obale New Jerseyja, što je rezultiralo najvećim gubitkom života u bilo kojoj nesreći zračnog broda u povijesti.

Brod nastao kao dio ambicioznog plana

USS Akron izgrađen je u Akronu, Ohio, u zgradi Goodyear-Zeppelin Corporation, a pušten je u promet 27. listopada 1931. godine. Brod je bio dio ambicioznog plana Američke mornarice za razvoj zračnih brodova kao platformi za izviđanje i borbu na velikim udaljenostima.

Opremljen s osam motora Maybach VL-2 snage 560 konjskih snaga svaki, Akron je mogao postići brzinu od oko 130 km/h. Njegova sposobnost nošenja zrakoplova omogućavala je proširenje dometa izviđanja, dok je uporaba helija, za razliku od zapaljivog vodika kojim su bili ispunjeni njemački zračni brodovi, pružala veću sigurnost od požara.Unatoč tome, Akron je patio od tehničkih izazova i nesreća tijekom svoje kratke službe, uključujući nekoliko incidenata pri upravljanju na tlu.

Nesreća 4. travnja 1933.

Nesreća USS Akrona dogodila se u ranim jutarnjim satima 4. travnja 1933., nedugo nakon što je brod poletio iz Lakehursta, New Jersey, na misiju kalibracije radijskih kompasa duž obale Nove Engleske. Oko 22:00 sata 3. travnja, Akron je naišao na teške vremenske uvjete iznad Atlantika, uključujući jake vjetrove i olujne fronte.

Kapetan broda, zapovjednik Frank C. McCord, pokušao je održati kontrolu nad plovilom dok se suočavao s turbulentnim zračnim strujama. U kritičnom trenutku, između ponoći i 00:30 sati, snažan nalet vjetra uzrokovao je gubitak visine. Kako bi spriječili daljnji pad, posada je ispustila vodu kao balast, ali to nije bilo dovoljno da se stabilizira brod.

U tom kaosu, rep Akrona udario je u površinu oceana, što je izazvalo kidanje donje peraje i gubitak upravljačkih kabela. Brod je brzo počeo tonuti, a unatoč pokušajima da se motori maksimalno iskoriste za podizanje nosa, Akron se raspao i potonuo u hladne vode Atlantika, otprilike 43 kilometra jugoistočno od svjetionika Barnegat.

Od 76 ljudi na brodu – uključujući časnike, posadu i gosta, kontraadmirala Williama A. Moffetta, šefa Ureda za zrakoplovstvo mornarice – samo su trojica preživjela: Herbert V. Wiley, Richard E. Deal i Moody Erwin. Većina žrtava utopila se ili je podlegla hipotermiji zbog nedostatka sigurnosne opreme poput prsluka za spašavanje i dovoljno splavi; Akron je imao samo jedan gumeni čamac.

Posljedice i istraga

Nakon nesreće, mornarica je poslala zračni brod J-3 da traži preživjele, ali je i on stradao u oluji, što je rezultiralo smrću još dvoje ljudi, čime je ukupan broj žrtava povezan s incidentom dosegao 75. Tragedija je bila šok za javnost i mornaricu, posebno jer je Akron bio viđen kao simbol napretka u zrakoplovstvu.

Istraga je pokazala da su uzrok nesreće bili loši vremenski uvjeti u kombinaciji s mogućim pogreškama u navigaciji i upravljanju. Kapetan McCord možda nije uzeo u obzir netočna očitanja barometarskog visinomjera u uvjetima niskog tlaka, što je dovelo do podcjenjivanja stvarne visine broda. Također, nedostatak osnovne sigurnosne opreme značajno je povećao broj žrtava.

Pad USS Akrona označio je početak kraja programa krutih zračnih brodova u Američkoj mornarici. Iako je njegov sestrinski brod, USS Macon, nastavio službu do 1935., kada je i on potonuo u oluji, nesreće su naglasile ranjivost zračnih brodova na prirodne uvjete i dovodile u pitanje njihovu praktičnu primjenu u vojsci.

Tragedija Akrona, sa 73 žrtve, ostaje najsmrtonosnija nesreća zračnog broda u povijesti, nadmašujući čak i poznatiju katastrofu Hindenburga iz 1937., u kojoj je poginulo 36 ljudi. Danas se olupina Akrona nalazi na dubini od oko 30 metara ispod površine Atlantika, a posljednja istraživanja, poput onog koje je 2002. provela podmornica NR-1, potvrdila su da su ostaci broda još uvijek vidljivi na kontinentalnom grebenu.