HAJDUK je na Rujevici teško poražen s 3:0 u sklopu 26. kola SuperSport HNL-a. Rijeka je zasluženo ponovno zasjela na prvo mjesto uoči posljednje reprezentativne stanke u sezoni, a dojam koji je Hajduk ostavio u ovoj utakmici i u prethodnih osam susreta nakon zimske pauze ničim ne sugerira da Bijeli imaju potrebnu kvalitetu i karakter da se do kraja ravnopravno bore za titulu. Daleko je realnije pretpostaviti da će ponovno biti treći, a ne prvaci.

Sezona je nepredvidiva, nitko ne igra dobro te je sasvim moguće da Hajduk nakon idućeg kola ponovno bude prvi, ali ako se nešto u igri drastično ne promijeni, ova sezona će završiti tako da će se pisati da je Hajduk ispao u Europi od kluba koji se bori za ostanak u Slovačkoj, ispao od Rijeke na Poljudu u četvrtfinalu Kupa, srozao vrijednost gotovo svih mladih igrača čiji bi transferi trebali prebrisati financijske probleme i na tablici ponovno završio ispod kluba koji ima polovicu njegova proračuna.

Ispad Gattusa je dokaz nemoći i frustracije

Već je dugo jasno da Hajduk ne igra ništa. Zamorno je ponavljati se i pisati konstantno o istim problemima, a na neki način je i vrijeđanje inteligencije čitatelja jer su toliko očiti da se čovjek osjeća glupo dok ih ističe. Ali očito je potrebno sto puta napisati isto kako bi se onemogućilo da najveći spin-majstor kojeg je ova liga ikad doživjela ponovno uspješno ne skrene fokus sa stvarnih problema na sporedne stvari.

Ispad Gennara Gattusa nakon utakmice i sukob s Joškom Jeličićem samo je to, običan spin čovjeka koji je nemoćan pokrenuti svoju momčad u pravom smjeru, nemoćan složiti bilo kakvu smislenu igru već gotovo devet mjeseci i nemoćan dokazati što je to što u njegovu radu vrijedi novca koji je plaćen. Bilo koji drugi trener bi odavno bio bivši, i to zasluženo.

Jeličić u svojim komentarima često pretjeruje, daleko lakše napada strance od domaćih trenera i namjerno koristi izraze za koje zna da su kontroverzni. Njegov stil se nekome može sviđati ili ne, ali posao mu je da komentira i da njegovi komentari generiraju interes. Gattusov posao je da stvori smislenu igru s igračima koje ima na raspolaganju. Prilično je jasno tko svoj posao bolje radi.

Gattuso laže. On ne želi pričati o nogometu

Gattuso je u svom ispadu istaknuo da mu smetaju sarkastični komentari i vrijeđanje igrača te je istaknuo da želi pričati o nogometu. Problem je što, kad god ga se na presici pita bilo što o nogometu, on daje objašnjenja koja se svode na opjevanu težinu Hajdukova dresa, strah od pogreške i ostale banalne razloge. On je taj koji ne daje nikakva racionalna objašnjenja za ono što gledamo od Hajduka na terenu, a to je jedno veliko ništa.

To je sve skupa logično jer, kakvo racionalno objašnjenje za svoje odluke on može dati nakon jučerašnje utakmice? Kako može objasniti ideju da mu Anthony Kalik odjednom osvane na desnom krilu nakon što je cijelu sezonu uložio u to da ga pretvori u korisnu desetku? Kako može objasniti da krene u susret s, kako sam kaže, fizički nadmoćnijim suparnikom bez Rokasa Pukštasa koji je igrač najveće energije i duela u klubu?

Kako može objasniti da na poluvremenu uvodi Jana Mlakara i onda ga koristi tako da se slovenski napadač spušta nisko u pomoć veznom redu dok ostavlja Marka Livaju da se hrva sa stoperima, potpuno odsječen od ostatka momčadi? Kako može objasniti da mu Ismael Diallo po stoti put u taktičkoj pripremi utakmice dobiva ulogu da ulazi u međuprostor i tamo prima loptu kad je tako bolno jasno da on to ne može odigrati, a igrač koji može mu sjedi na klupi do 87. minute?

Kako može objasniti da mu momčad prima amaterske golove nakon prekida, što nije ni blizu prvi put u sezoni? Kako može objasniti mrcvarenje Nike Sigura kod kojeg je jedino konstantno da utakmicu neće početi na poziciji na kojoj je igrao u prošloj? Kako može objasniti da ni jednom nije pokušao Šimunu Hrgoviću dati minute na lijevoj strani gdje bi njegove kvalitete daleko lakše došle do izražaja?

Mogli bismo ovako nabrajati unedogled, ali nema smisla. Gattuso ne može dati odgovore na ova pitanja jer normalnih odgovora nema. On se izgubio negdje u ideji koju samo on razumije, a ne ide mu ništa pa se samo sve dublje i dublje zakopava tražeći sve kompliciranija i manje logična rješenja. U ovom trenutku bilo bi bolje da samo momčad vrati na tvorničke postavke, postavi igrače na prirodne pozicije i kaže im "igrajte kako hoćete". Barem bi onda njegov utjecaj na igru bio neutralan, a ovako je isključivo negativan.

Hajduk i Bel mogu istovremeno biti očajni

Iako je Hajduk jučer bio očajan, ne treba se praviti lud i zanemariti utjecaj suca Darija Bela na utakmicu. Popularno je svako žaljenje Hajduka na suce nazivati kmečanjem i to izrugivati, ali je notorna činjenica da je prošlih tjedan dana propagirana pokvarena i bezobrazna teza da Hajduk ima sudački poguranac iako to nema nikakvo uporište u stvarnosti i još manje logike za bilo koga tko poznaje odnose moći u hrvatskom nogometu.

Bel je jučer pao pod utjecaj takve priče i oštetio Hajduk bilo izravno kroz nedosuđeni kazneni udarac nakon igranja rukom Brune Bogojevića, čime bi Hajduk imao izglednu šansu smanjiti zaostatak prije poluvremena, bilo kroz niz dosuđenih i nedosuđenih prekršaja pritom ne primjenjujući isti kriterij za obje momčadi, što je kulminiralo bizarnim prekršajem koji je svirao protiv Kalika sredinom prvog poluvremena, nakon čega su igrači Hajduka potpuno izgubili živce.

Tko god je igrao neki momčadski sport, na bilo kojoj razini, zna kako takvo suđenje utječe na igrače. Oni nisu roboti i ako misle da doživljavaju nepravdu, onda postanu nervozni, to je prirodno. Ali oni ipak igraju za Hajduk, klub koji nešto predstavlja unatoč lošem povijesnom razdoblju, i određenu dozu kontrole nad svojim ponašanjem moraju imati. Svu svoju energiju su potrošili na suca i potpuno izgubili sve obrise neke igre.

Bel je bio loš, ali da je odsudio savršenu utakmicu, postoje li ikakve naznake da bi Hajduk odigrao bolje? Ne postoje. Bel i Hajduk mogu istovremeno biti očajni. Sudac nekad odmogne i nekad pomogne (ne mora to biti svjesno i s namjerom), a na to trener i igrač ne mogu utjecati. Ali mogu utjecati na vlastitu predstavu i to bi im trebao biti fokus, ali lakše je pronaći neprijatelje u Belu, Jeličiću, kiši, suncu i nesreći nego se pogledati u ogledalo i priznati sebi da nisi dobar, ni blizu.

Najteže je donijeti odluku

Nevjerojatno je da u klubu i dalje nikome ne pada na pamet da se trener smijeni. Otpremnina koju bi Hajduk morao platiti ne može biti jedini razlog zašto ga se drži na klupi, jer šteta koju nanosi srozavanjem cijene svim igračima koje trenira je daleko veća. Hajduk i dalje ima šansu za titulu zbog spleta okolnosti unatoč tome što igra očajno cijelu sezonu, osim kratkog razdoblja u rujnu i listopadu prošle godine.

Ima šansu jer Dinamo i dalje nije pretjerano uvjerljiv iako se jako podignuo u zadnje dvije utakmice i zato što se i Rijeka muči poput Hajduka u svim utakmicama protiv nominalno slabijih suparnika. Ovakav Hajduk nema nikakvu šansu. Potrebna mu je drastična promjena i vrijeme za to je upravo sada, na reprezentativnoj pauzi, uoči zadnjih deset kola, da se pokuša uzeti trofej na temelju nagle promjene energije.

Tko će Gattusa uopće smijeniti? Sportski direktor koji odbija odgovoriti na pitanje u intervjuu je li to njegova ingerencija ili predsjednik kluba koji čeka da sezona prođe skrivajući se od svake teške odluke i preuzimanja istinske odgovornosti za ono što se pod njim događa? Najteže je u životu donijeti odluku, ali u Hajduku je nema tko donijeti. Barem nam to dosad nije demonstrirano.