NAJNOVIJI planovi širenja nuklearno-energetskih potencijala u Hrvatskoj dijelom se kose s ranije zacrtanim prioritetom razvoja upotrebe obnovljivih izvora energije, no to ne znači da se u Hrvatskoj neće graditi nova nuklearna postrojenja, analizira DW.

Jedno od potencijalnih rješenja energetskog deficita u Hrvatskoj, sudeći prema nedavnim izjavama ministra gospodarstva RH Ante Šušnjara, mogle bi biti mini nuklearke. Preciznije, riječ je o relativno malenim, modularnim reaktorima, koji su načelno jednostavniji za gradnju i upravljanje te integraciju u elektrodistribucijski sustav od onih klasičnih, znatno većih.

No sve do napada Rusije na Ukrajinu prije tri godine Europa je rješenje nalazila u planu brzog razvoja korištenja obnovljivih izvora, ekološki svakako superiornih svim drugim opcijama. Štoviše, nuklearna je energija dotad već uvelike bila "prekrižena" kao rizična, pogotovo nakon nesreće u elektrani Fukushima u Japanu prije 14 godina.

Za i protiv

"Zanimljivo je da se plasiraju rješenja potpuno druge naravi u trenutku kad imamo jeftine tehnologije poput solarnih fotonaponskih sustava i vjetroelektrana, koje uvijek iskorištavaju lokalne izvore energije, mogu se brzo izgraditi i instalirati te su modularne i omogućavaju demokratizaciju energetskog sektora, gdje svatko može postati proizvođač vlastite energije", rekao je Goran Krajačić s Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju u Zagrebu.

On ističe da su i mini nuklearke, a ne samo veliki reaktori, po spomenutim kriterijima sasvim "druga priča", osim što se radioaktivni otpad mora skladištiti tisućama godina.

"Izbor je političke naravi"

"Europska unija nema vlastite rudnike uranija pa svako zagovaranje nuklearne tehnologije znači ovisnost o drugima i smanjenje energetske sigurnosti i suverenosti jer ste podložni raznim ucjenama. Pritom izuzev laboratorijskih i testnih te onih u specijalnim sustavima, kao što su nosači aviona ili podmornice, u biti još nema malih nuklearnih elektrana", navodi Krajačić.

Naime, one su na različitim nivoima tehnološke spremnosti, pa naš sugovornik zaključuje da mu motivi za zagovaranje ove tehnologije danas nisu potpuno jasni. "Zbog čega se, dakle, nanovo forsira upotreba nuklearne energije u Europi ako nije posrijedi nečiji izravan profitni interes", pita se.

"Možda se potražnja za električnom energijom ne želi riješiti postojećim tehnologijama, pa se guraju rješenja koja će biti spremna tek za 10 ili 15 godina. Možda se ne želi demokratizirati energetski sektor i građanima dati veća mogućnost u podjeli energije. Možda se želi nastaviti sa sadašnjim poslovnim modelom uvoza skupe energije i fosilnih energenata.

Ne znam, ali Hrvatska je već odavno sve svoje potrebe za električnom energijom mogla zadovoljiti iz obnovljivih izvora i biti prva u EU po tom pitanju. Zašto nije, to je pitanje samo političke naravi", smatra ovaj profesor sa zagrebačkog FSB-a.

Kombinacija kao moguće rješenje

Prema njegovim riječima, istraživanje i razvoj malih reaktora sigurno su zanimljivi zemljama koje posjeduju nuklearno oružje. "Tako bi i tvrtke koje sudjeluju u razvoju te tehnologije trebale tražiti poslovne prilike u njima, a ne zagovarati da se reaktori grade na lokacijama koje imaju dovoljno vlastitih izvora obnovljive energije, kao što je to u RH i susjednim zemljama", rekao je Krajačić.

S druge strane, jedan drugi zagrebački energetski stručnjak Davor Grgić, s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, skloniji je rješenju s malim modularnim reaktorima, a u kombinaciji s drugim izvorima. On prije svega ističe projektnu praktičnost malenih reaktora, lakše financiranje njihove gradnje, pogonsku fleksibilnost.

Rješenje kroz 10 godina

Po njemu, to je ujedno razlog njihove popularnosti u Europi i svijetu u novije doba, dok na pitanje zašto nuklearna energija umjesto obnovljivih izvora, on kaže da bi trebalo raditi i jedno i drugo: "Obnovljivi izvori se mogu izgraditi brzo i investicija je manja. Imaju problem s varijabilnošću i nepredvidljivošću proizvodnje. Za početak, treba vam triput veća instalirana snaga u vjetru i suncu da biste imali godišnju proizvodnju kao u nuklearnoj elektrani.

Treba reći i da je životni vijek nuklearne elektrane tipično triput duži od onog vjetroagregata ili fotonaponskog panela. S povećanjem udjela obnovljivih izvora, i oslonac isključivo na njih postat će problem, te će zauzeti prostora i investicija u skladištenje električne energije."

Grgićevo je mišljenje da je sigurnost opskrbe energijom veća ako se nuklearni i obnovljivi izvori kombiniraju u održivi i pouzdani energetski miks. "Mislim da je to moguće, u slučaju RH, uz nuklearnu snagu koja odgovara sadašnjem hrvatskom udjelu u Nuklearnoj elektrani Krško, pa do ukupne snage tog objekta. Na nivou modularnih reaktora to bi značilo dva do tri modula na ne više od dvije ili tri lokacije u RH.

Za početak bi oslonac trebao biti na provjerenoj lakovodnoj tehnologiji i mislim da bi takvo rješenje trebalo biti raspoloživo unutar 10 godina", rekao je Davor Grgić za DW, uz opasku da bi takva kombinacija velike i malih nuklearnih elektrana garantirala bolju cijenu struje građanima i industriji.

Problemi s odlaganjem radioaktivnog otpada

To se posebno odnosi na veće gradske centre i industriju koja treba veće koncentracije energije, odnosno veću snagu i veću potrošnju energije na godišnjoj razini. Podsjećamo, NE Krško se nalazi u Sloveniji, tik uz granicu s Hrvatskom, u blizini Zagreba, te je u posjedu tih dviju zemalja, koje tako dobivenu energiju dijele popola.

Također, obavezu skladištenja otpada snose u istom omjeru, ali RH je taj dio posla zapravo tek počela regulirati. Slovenija u posljednje vrijeme definira mogućnost proširenja NE Krško, s dogradnjom novog reaktorskog bloka. Hrvatska se još nije odlučila, mada upada u oko da je njezina vlast naišla na žestoku kritiku javnosti čak i u raspravama o lokaciji odlagališta postojećeg otpada iz Krškog.

"Nisam siguran da je u redu usporediti pasivni, ekološki neutralan objekt, poput skladišta nisko i srednjoradioaktivnog otpada, s nuklearnom elektranom koja je aktivni objekt", odgovorio je Grgić na našu komparaciju napominjući da obnovljive tehnologije samo na prvi pogled nemaju problem sličan tome. Ovaj profesor s FER-a prenio je i novosti iz tehnologija skladištenja: "Nedavni pomaci na planu dugoročnog odlaganja u geološki stabilnim formacijama u Finskoj i Švedskoj, eventualno u kombinaciji s reprocesiranjem goriva i transmutacijom dugoživućih izotopa, svjedoče da ovaj problem ima jasno i održivo tehničko rješenje."