POSLJEDNJIH tjedana vjerojatno ste primijetili novi mem starijeg lika duge sijede kose i sumanutog pogleda čija je snimka s nastupa postala primjenjiva na bezbroj načina. I dok je većini to još samo jedan od memova koji svakodnevno dolaze i odlaze, ljubitelji rocka i metala znaju da je riječ o Bobbyju Lieblingu, pjevaču grupe Pentagram.

A priča o njegovim rijetkim usponima i puno češćim padovima zanimljiv je dodatak memu koji kola društvenim mrežama. 

Lud za glazbom, ali prvenstveno lud

Rođen kao Robert Earl Liebling 11. kolovoza 1953. godine u Washingtonu u SAD-u, kultni je pjevač i glavni tekstopisac američkog doom metal sastava Pentagram. Smatra se jednim od pionira doom metala, žanra koji se temelji na teškim, mračnim i melodičnim gitarama te tekstovima koji često istražuju teme okultizma, depresije i egzistencijalnih borbi. Doduše, Liebling nikada nije bio posebno lud da mu se glazba trpa u tu ladicu. 

No, svakako je bio lud. 

Bobby Liebling bio je jedino dijete Josepha, visokog dužnosnika u Ministarstvu obrane SAD-a za vrijeme predsjednika Richarda Nixona, i Diane, koja je svojevremeno radila kao pjevačica u noćnim klubovima. Odrastao je u Washingtonu D.C., gdje je njegov otac radio kao zamjenik pomoćnika ministra obrane. 

Od malih nogu Liebling je pokazivao snažan interes za glazbu. Svoj prvi sastav, Shades of Darkness, osnovao je s 11 godina, nastupajući na školskim plesovima. Tijekom tinejdžerskih godina bio je pod jakim utjecajem underground i proto-metal sastava poput Groundhogs, Sir Lord Baltimore i Stray.

Početkom sedamdesetih Liebling je zajedno s bivšim školskim kolegom Geoffom O’Keefeom (bubnjevi), Vincentom McAllisterom (gitara) i Gregom Mayneom (bas) osnovao sastav Pentagram. Svoje prve pjesme napisao je u svojoj sobi, svirajući na gitari Silvertone vrijednoj 12 dolara.

Tijekom kasnih tinejdžerskih godina Liebling je razvio i ljubav prema drugoj strasti koja ga prati i danas - drogama. Prva ljubav bio je čisti kambodžanski heroin koji su donijeli veterani Vijetnamskog rata.

Uvijek blizu, ali nikad na cilju

Iako se Pentagram borio s promjenama u postavi i financijskim problemima, sastav je postao ključan utjecaj u razvoju doom metala, pri čemu su Lieblingov prepoznatljivi vokal i skladbe igrali glavnu ulogu u stvaranju kultnog statusa sastava. Njihove rane snimke, posebno albumi Pentagram (1984.) i Relentless (1985.), postavili su temelje za buduće doom metal sastave.

Unatoč potencijalu, Lieblingove borbe s ovisnošću, unutarnji sukobi i česte promjene postave spriječile su Pentagram da postigne stabilnost i komercijalni uspjeh. Do sredine 1970-ih sastav je privukao pozornost utjecajnih menadžera i producenata. 

Jedna od takvih osoba bio je Gordon Fletcher, kolumnist Rolling Stonea i Creema, koji ih je povezao sa Sandyjem Pearlmanom i Murrayem Krugmanom, producentima i menadžerima sastava Blue Öyster Cult. Pentagram je imao priliku snimiti cijeli album, ali je dogovor propao kada je Liebling, nezadovoljan produkcijom jedne od svojih pjesama, imao žestoku svađu s Krugmanom. Kao rezultat Krugman je otišao, raskinuvši njihov ugovor.

Gene Simmons i Paul Stanley iz sastava Kiss pozvani su na probu Pentagrama, s nadom da će ih impresionirati i osigurati njihovo mentorstvo. 

Međutim, gitarist Vince McAllister i basist Greg Mayne, koji su u to vrijeme radili kao domari, stigli su kasno, još uvijek u prljavim uniformama s posla. Članovi Kissa ismijali su njihov izgled umjesto da ih shvate ozbiljno. Unatoč tome, Paul Stanley ponudio je kupnju nekih njihovih pjesama, ali je Liebling odbio, želeći zadržati kontrolu nad svojim materijalom.

Godine 1975. Liebling je uhićen zbog posjedovanja droga, što je dodatno pogoršalo njihove napore da osiguraju diskografski ugovor. Do 1977. originalna postava se raspala, ostavljajući Lieblinga kao jedinog preostalog člana. Liebling je kasnije iznio sumnjive tvrdnje da se u tom razdoblju bavio prodajom droga, navodno krijumčareći supstance kroz Virginiju i Kolumbiju za vrijeme vrhunca ere Pabla Escobara.

Unatoč tome što je Pentagram stekao kultni status među obožavateljima heavy metala, sastav nikada nije postigao komercijalni uspjeh uslijed lošeg menadžmenta, financijskih problema i Lieblingovih osobnih demona. Demona koji su obožavali heroin i crack. 

Na dnu

Do 1990-ih i ranih 2000-ih Liebling je postao sve povučeniji, provodeći godine izoliran u podrumu svojih roditelja dok su se njegovo fizičko i mentalno zdravlje pogoršavali. 

Unatoč tim izazovima, Liebling je ostao ikona underground metal scene. 

Kao što to biva slučaj s mnogim kultnim izvođačima koji nikada nisu stekli globalnu popularnost već zadržali "underdog" status, i u ovom se slučaju pretjerano veličaju Lieblingove autorske sposobnosti. 

No, to je uobičajeno. 

Međutim, Lieblingov život i borba s ovisnošću izrodili su nešto što uistinu vrijedi provjeriti, a to je dokumentarni film Last Days Here iz 2011. koji prikazuje njegove pokušaje da se izvuče iz ovisnosti i uz pomoć neumornog fana vrati i ovog puta zadrži na glazbenoj sceni. 

Film je snimljen tijekom četiri godine i prati Lieblinga, koji je u 50-ima i živi u podrumu kuće svojih roditelja u Alexandriji u Virginiji, dok se bori s teškom ovisnošću o drogama, ali i samim sobom i psihičkim problemima koji mogu i ne moraju biti posljedica/uzrok dugogodišnje ovisnosti.

Njegov prijatelj, menadžer i dugogodišnji obožavatelj Pentagrama, Sean "Pellet" Pelletier, preuzeo je odgovornost da izvuče Lieblinga iz ponora i vrati ga glazbi i zdravijem životu. Uz Pelletiera, u filmu se pojavljuju intervjui s bivšim članovima Pentagrama, prijateljima, Lieblingovim roditeljima i njegovom tadašnjom djevojkom Hallie. Dokumentarac završava optimistično jer do 2010. Pentagram se vratio na pozornicu, a Liebling je bio trijezan, oženjen Hallie i očekivao je njihovo prvo dijete.

Kada su Argott i Fenton prvi put upoznali Lieblinga, imali su malo nade da će njegova priča dovesti do bilo čega. 

"Bobby je bio u toliko lošem stanju kada nam ga je Pellet predstavio da nismo mislili da će njegova priča ići bilo kamo. Doista se činilo da će se u dimu ugušiti u podrumu svojih roditelja, što nismo željeli dokumentirati", prisjetio se Fenton.

Međutim, kako je Liebling pokazivao znakove oporavka, redatelji su uvidjeli potencijal u njegovoj priči.

Lieblingova osobnost bila je mnogo nestabilnija nego što je dokumentarac prikazao. 

"Mnogo puta morali smo fino podešavati brze promjene u Bobbyjevom životu kako gledatelji ne bi bili zbunjeni. Tijekom tri godine snimanja vidjeli smo mnogo različitih lica Bobbyja Lieblinga. Zabludjelog ovisnika o cracku, arogantnu rock zvijezdu iz 70-ih i jako simpatičnog ujaka. Kada smo rezali snimke na 90 minuta, željeli smo istaknuti ravnotežu između tih osobnosti. Tu ravnotežu ponekad je teško održati", izjavio je Fenton.

Film je dobio pohvale kritike i pomogao je da se njegovoj glazbi i naslijeđu udahne novi život.

Novi početak, ali i nove prilike da Bobby zajebe

Nakon objave i pozitivnih kritika dokumentarca Last Days Here, Liebling i Pentagram doživjeli su značajan porast popularnosti jer svi vole priču o iskupljenju. Dokumentarac je osvojio brojne nagrade, uključujući Grand Jury Prize na Independent Film Festival of Boston i Best Music Documentary na International Documentary Film Festival Amsterdam.

Ta obnovljena pozornost oživjela je karijeru Pentagrama, što je dovelo do međunarodnih turneja.

Objavljivanje novog albuma otprilike u isto vrijeme kada i dokumentarca ubrzalo je ponovno oživljavanje sastava. Liebling se, zajedno s dugogodišnjim suradnikom Victorom Griffinom, vratio u studio kako bi snimili Last Rites, koji je objavljen u travnju 2011. To je bila Griffinova prva studijska suradnja s Pentagramom nakon više od 15 godina.

Pentagram se održavao i objavom albuma Curious Volume iz 2015. Iako su nastupi sastava i dalje dobivali pohvale, Lieblingovo nepredvidivo ponašanje iza kulisa predstavljalo je stalne izazove. Više znakova nestabilnosti pojavilo se u godinama prije njegova uhićenja 2017. godine kada je pod utjecajem droga napao vlastitu majku i završio iza rešetaka, s tim da su i njegovi kolege iz benda okrenuli leđa i javno osudili njegovo ponašanje. 

Ipak, Bobby Liebling je unatoč svemu zadržao status simbola upornosti i strasti prema glazbi, a fanovi s više ili manje uspjeha balansiraju između respekta prema njegovom opusu i osude za njegove sulude poteze. 

Lieblingov mem moment samo je nova etapa jedne od najluđih karijera u glazbenoj industriji.