IAKO Sjedinjene Države, prije svega zahvaljujući tehnološkoj i vojnoj nadmoći, i dalje zauzimaju poziciju vodeće svjetske sile, jasno je da drugi mandat Donalda Trumpa dodatno intenzivira unutarnje političke podjele i narušava međunarodni ugled zemlje, pogotovo oko njenog pozicioniranja u ratu u Ukrajini.

No, je li Amerika i dalje ekonomski neprikosnovena prva sila svijeta kao što se smatra konsenzusom unatoč upozorenjima ekonomista da zemlja možda ide u recesiju?

O današnjoj ekonomskoj snazi Amerike popričali smo s Vukom Vukovićem, ekonomistom, doktorom znanosti s Oxforda i vlasnikom fonda Oraclum Capital. Osim ekonomije, dotaknuli smo se društvenih i političkih pitanja, poput zadnjih događanja u Bijeloj kući uz svađu Trumpa i predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog.

"Javni dug im ne predstavlja problem za ekonomski rast"

"Još uvijek su najveća svjetska ekonomija, najveća vojna snaga, još uvijek dolar dominira u međunarodnim transakcijama, još uvijek im je kapitalizacija kompanija na tržištu neusporedivo veća od svih ostalih i još uvijek je potražnja za obveznicama - tj. njihovim dugom - dovoljno velika da im javni dug nije osobiti problem.

Drugim riječima, gotovo svaki veliki investicijski, mirovinski, 'sovereign wealth' fond ili 'endowment' fond svuda u svijetu imaju u svom portfelju veliki udio američkih državnih obveznica, koje se smatraju iznimno sigurnim i likvidnim instrumentom, gotovo savršenim supstitutom za gotovinu. Upravo zbog toga im visoki javni dug ne predstavlja problem čak ni za ekonomski rast", rekao je Vuković.

Kaže da je identična priča s deficitom u platnoj bilanci.

"Amerika već 50 godina ima vanjskotrgovinski deficit - manje izvozi nego što uvozi - i već 50 godina se priča da je to problem i da to znači kraj dolara kao rezervne svjetske valute. Međutim, oni koji to pričaju su već 50 godina u krivu. Deficit na platnoj bilanci računovodstveno znači suficit na financijskom računu, odnosno ogroman priljev kapitala u zemlju.

Drugim riječima, SAD već desetljećima više troši i investira nego što štedi, što znači da mora uvoziti kako bi financirao taj deficit. Upravo zato je američko tržište kapitala toliko veće i likvidnije od bilo kojeg drugoga. I dok god je tako, oni nemaju vanjskotrgovinski problem. Zato mi je apsurdno da nova administracija upravo to prepoznaje kao veliki problem", još je rekao Vuković.

"I u 21. stoljeću glavne inovacije dolaze iz SAD-a"

Pitamo ga što je još ključno za održavanje američke ukupne gospodarske dominacije.

"Dominacija u inovacijama, dominacija u financijskoj industriji i dominacija u vojnom naoružanju. Amerika je prva zemlja koja se obogatila na nafti, krajem 19. stoljeća, kada je dominirala tada novom vrstom energije (tada 70% svjetske proizvodnje), na kojoj se svijet razvio u 20. stoljeću.

Ulaskom u 21. stoljeće opet nam glavne inovacije koje kreiraju novo digitalno doba dolaze iz SAD-a, prvo internet i sada AI. Pogledajte koje su najveće firme na svijetu: od top 10, osam su američke tech kompanije. Preostale dvije su kineska i saudijska državna naftna kompanija", dodaje.

A gdje je tu Europa?

Govorimo da u zadnje vrijeme čujemo dosta kritika prema EU, pogotovo u vojnom smislu, ali ekonomski vidimo da se radi o najvećem izvozniku u svijetu. Pitamo ga koliko je zapravo snažna europska ekonomija u usporedbi s američkom.

"Kritike su većim dijelom opravdane. Premda je po zbroju BDP-a svojih članica EU bogatija od SAD-a, ona je troma i birokratski opterećena i upravo zbog toga zaostaje u konkurenciji SAD-u i Kini u razvoju novih tehnologija i inovacija. Glavna tema zadnje dvije godine je AI. Koji je europski AI proizvod trenutno na tržištu? Ne postoji. Dominiraju isključivo američki i jedan jeftiniji, ali jednako kvalitetan kineski.

Europski odgovor na AI je izrada EU strategije o privlačenju AI investicija i naglasku da AI bude 'orijentiran na čovjeka i od povjerenja'. Lijepo zvuči, ali birokratski mindset nikada neće shvatiti da se tako ne stvaraju inovacije.

Europa, naravno, ima snažne industrije, odlične institucije i najveću prednost - carinsku uniju koja izuzetno potiče napredak zemalja, čega smo itekako svjedoci u Hrvatskoj. Pogledajte samo koliko je naša ekonomija napredovala u 12 godina od ulaska u EU i koliko smo bogatiji i napredniji kao društvo danas nego recimo 2000-ih ili 90-ih.

Opravdana je bojazan da će Europa, nastave li se isti trendovi, evoluirati u neku formu rentijerske ekonomije i živjeti od svoje velebne povijesti, turizma i dobre geostrateške pozicije. Baš kao i Hrvatska. Ali, to ne ovisi o SAD-u, već o EU i nama samima", njegove su riječi.

Pitanje Trumpovih carina

Pitamo ga koliko će Trumpove carine naštetiti EU i Kini, odnosno koliko američke trgovinske politike dugoročno jačaju ili slabe tamošnju ekonomiju.

"Carine su uvijek najveća šteta za državu koja ih uvodi. Trumpova administracija tu ima potpuno pogrešnu percepciju i očekivanja od carina. Jedno vrijeme se smatralo da Trump to koristi kao pregovaračku taktiku da natjera Kanadu, Meksiko i Kinu da sa svoje strane obuzdaju trgovinu drogom i narkoticima prema SAD-u, no sada vidimo da ih uvodi prema svima.

Posljedica takve politike će biti povratak inflacije i ekonomski pad. Već sada su procjene da će američki BDP padati ovaj kvartal - s procjena od +3% je došao do -3% u mjesec dana, a tržišta su snažno negativno reagirala. Dakle, sve suprotno od onog što je Trump obećavao u kampanji. Postaje prorok vlastitog političkog neuspjeha.

Povijesno, svaka epizoda protekcionizma i izolacionizma, u kojem države jedna drugoj uvode carine, rezultirala je ekonomskom štetom za države koje su ih uvodile - ako su bile recipročne, onda logično za obje strane.

Jedna od ekonomskih lekcija Velike depresije 1930-ih je bila da je protekcionizam pojačao depresiju koja je, između ostalog, doprinijela izbijanju Drugog svjetskog rata i zbog toga su nakon rata i krenuli međunarodni pregovori o ukidanju carina i carinskih ograničenja i time širenju slobodne trgovine.

Neuki će to zvati globalizacijom, liberalizacijom i pričati da je ona bila loša za ekonomije, ali rezultati pokazuju potpuno suprotno - države su dramatično povećale svoja bogatstva, a životni standard je narastao u svim zemljama svijeta, negdje više, negdje manje, ali je svima poboljšan. Slobodna trgovina je jedan od najvećih razloga ekonomskog napretka zemalja nakon Drugog svjetskog rata. Najbolji primjer je upravo Europska unija", rekao je.

"Trump nije dobro počeo"

Prema ovome što najavljuje Trump, ali i uslijed svih njegovih poteza (poput npr. smanjenja birokracije), može li se predvidjeti u kojem smjeru će se razvijati američka ekonomija u idućih pet godina?

"Gotovo nemoguće je to predvidjeti jer Trump svaki tjedan izađe s drugom idejom, nerijetko u suprotnosti s onime što je pričao prethodni tjedan. Ono što mogu reći iz perspektive nekoga tko je izložen američkom tržištu i američkim kompanijama, početni optimizam koji je bio izuzetan polako prelazi u zabrinutost.

Doista se mogao osjetiti optimizam nakon njegove pobjede i na tržištima i u poslovnim krugovima. Čak i kritičari nisu bili preoštri i očekivanja su u prosjeku bila dosta visoka. Međutim, nakon neizvjesnosti koju unosi s carinama, s vanjskopolitičkim lutanjima, s otvorenim pritiskom Muska prema institucijama poput sudstva, očekivanja se mijenjaju i to se odmah vidi na tržištima.

Mislim da nisu dobro počeli, pritisak na institucije definitivno nije nešto za što on ima mandat. Predsjednik dobiva mandat da radi unutar ustavnih ograničenja, a ne da ruši ustav. Ako ide izazivati ustavnu krizu da progura parcijalnu političku agendu, to neće dobro proći kod većine.

Kao ni primjerice dodvoravanje Rusiji, za što već nailazi na velik otpor rastućeg dijela američke javnosti i čitavog liberalno demokratskog svijeta. Oko nametanja ponižavajućeg rješenja za Ukrajinu podržavaju ga njegova sekta i diktatori i autokrati u svijetu, snage koje ne predstavljaju razvojnu, već perspektivu zaostalosti.

U tom segmentu napušta američko načelo slobode i nadomješta ga nasilništvom, što će teško proći kod Amerikanaca koji nemaju iskustvo totalitarizma.

Njegova sekta obožavatelja će biti uz njega što god da napravi, ali većina će se postepeno okretati protiv njega. Sjetimo se prvog mandata, kada je ljudima njegov kaos naprosto postao prenaporan. Govorim, naravno, o centrističkim glasačima, ne sektašima s obje političke strane", kazao je.

"Izdaja Ukrajine dovodi do ugrožavanja mira"

Dotaknuo se i pitanja oko izdaje Ukrajine.

"U SAD-u od stjecanja nezavisnosti i donošenja Ustava nikad nije suštinski dovedena u pitanje liberalna demokracija, 'checks and balances', odnosno ravnoteža vlasti i vladavina zakona, slobodno tržište i poduzetnički duh, bez obzira na oscilacije i krize. Prvi korak potencijalne uspostave autokratskog režima je rušenje američkog Ustava ili njegovo stavljanje izvan snage. Za sada ne vidim dovoljno snage za takve pokušaje.

Započinjanje svjetskog trgovačkog rata ili izdaja Ukrajine dovodi do daljnjeg ugrožavanja mira, što je potpuno suprotno od proklamiranih ciljeva. Odgovori na Trumpovu politiku će se morati tražiti unutar SAD-a, ali je to prigoda i za ostali demokratski svijet da primjereno reagira na nove izazove.

Značajni su signali da je EU već reagirala i traži nova rješenja. Društveni, politički i ekonomski procesi nisu linearni ni jednodimenzionalni kako to, čini se, percipira Trump, već vrlo kompleksni, s nepredvidivostima i rizicima. Povijesna iskustva govore da su i odgovori i rješenja bili kompleksni i učinkoviti jer su regresije bile kratkotrajne, a napredak dugoročan", kaže.

"Amerika je 'trial & error' demokracija"

Dotaknuli smo se snage američkih institucija - koliko one mogu anulirati loše politike Trumpa?

"Osobno se još uvijek nadam da mogu. Amerika je 'trial & error' demokracija, što znači da prolazi puno pokušaja i pogrešaka dok se ne nađe optimalno rješenje. Zato i jest dominantna u inovacijama i zato tamošnji poduzetnici uspijevaju napraviti uspjehe razmjerno veće nego igdje drugdje. Ali, to nekada znači da moramo prolaziti dugi period neizvjesnosti, kriza i negativnih društvenih ishoda prije nego što nađemo bolje rješenje.

Sjetimo se samo kakva je situacija na Zapadu općenito i u SAD-u konkretno bila 60-ih i 70-ih. Ekonomska stagflacija - visoka nezaposlenost i visoka inflacija, Vijetnamski rat, ubojstva predsjednika i vođa pokreta za građanska prava, hladnoratovske tenzije i realna prijetnja nuklearnim ratom, kriminalne bande po gradovima, institucionalizirani rasizam na Jugu i, naravno, predviđanja ekonomista da će Sovjetski Savez nadmašiti SAD.

Međutim, iz toga razdoblja je SAD izašao snažniji nego ikad. Sada opet prolazimo sličan period iako po meni manje turbulentan nego tada te puno manje turbulentan nego 1930-ih i 1940-ih ili u 19. stoljeću.

Trumpova dva dolaska na vlast su pokazatelj da u SAD-u građani traže neko novo rješenje kao odgovor na novu digitalnu industrijsku revoluciju, koja je kreativnom destrukcijom dovela do restrukturiranja ekonomije i većeg bogatstva za društvo, ali i veće nejednakosti. I Obama je pobijedio na sličnom valu nezadovoljstva i pritisaka.

Još uvijek smo u procesu pokušaja i pogreški i rješenje nije jednostavno ni kratkoročno. Tko god tvrdi da postoji jednostavno rješenje je ili populist ili ne razumije širi društveni kontekst. Ali, još uvijek sam optimist da ćemo ga pronaći", zaključio je za Index Vuk Vuković.