CJEPIVA protiv covida-19 odigrala su ključnu ulogu u smanjenju utjecaja pandemije, sprječavanju teških bolesti, hospitalizacija i smrtnih slučajeva, a čini se da štite i od dugog covida.

No neka istraživanja pokazuju da u rijetkim slučajevima mogu uzrokovati kronične nuspojave nalik dugom covidu. Jedno novo istraživanje pokušalo je pronaći uzroke i otkriti može li se predvidjeti kod kojih osoba će se takve nuspojave razviti.

Važnost studije

Studija je važna iz više razloga: 1) pokazuje da se nuspojave, protivno uvjerenju antivaksera, ne zataškavaju, već, naprotiv, i dalje revno istražuju; 2) takve studije otkrivaju mehanizme zbog kojih se javljaju nuspojave; 3) one se onda mogu uspoređivati s posljedicama korone; 4) mogu se tražiti strategije za razvoj sigurnijih cjepiva i saniranje nuspojava.

Cjepiva su spasila 60-ak milijuna života

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koje se temelje na analizama podataka iz raznih studija, cjepiva protiv covida spriječila su do danas više od 60 milijuna smrti.

Štoviše, neke velike studije pokazale su da cjepiva smanjuju smrtnost od svih uzroka jer značajno umanjuju rizik od teških oblika covida, ali i od posljedičnih komplikacija.

Kronični simptomi nakon cijepljenja

Međutim, neki rijetki pojedinci prijavljuju kronične simptome koji su se pojavili ubrzo nakon cijepljenja. Ovo nedovoljno razjašnjeno, dugotrajno stanje poznato je kao postvakcinacijski sindrom (PVS).

U novoj studiji znanstvenici sa Sveučilišta Yale napravili su početne korake u karakteriziranju ovog stanja i otkrili potencijalne imunološke obrasce koji razlikuju osobe s PVS-om od drugih. Nalazi su još uvijek u ranoj fazi i zahtijevaju daljnje potvrđivanje, ali bi na kraju mogli pomoći u oblikovanju strategija za pomoć pogođenim osobama.

"Ovaj rad je još uvijek u početnoj fazi i moramo potvrditi ove nalaze", rekla je Akiko Iwasaki, profesorica imunobiologije na Medicinskom fakultetu Yale (YSM) i koautorica studije objavljene na MedRxivu. "No ovo nam daje nadu da bi moglo postojati nešto što možemo koristiti za dijagnozu i liječenje PVS-a u budućnosti", dodala je.

Simptomi PVS-a

Neki od najčešćih kroničnih simptoma PVS-a uključuju umor, moždanu maglu (brain fog), neuropatije, netoleranciju na vježbanje, osjećaj utrnutosti, nesanicu, palpitacije, bolove u mišićima, tinitus, glavobolje, žarenja i vrtoglavice.

Ti simptomi razvijaju se dan do dva nakon cijepljenja, no mogu dulje trajati. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se razumjela učestalost PVS-a u populaciji cijepljenih. Zasad se samo zna da je vrlo mala. Također će trebati provesti dodatna istraživanja da se utvrdi uzročno-posljedična veza između PVS-a i cijepljenja.

"Jasno je da se neki pojedinci suočavaju sa značajnim izazovima nakon cijepljenja. Naša odgovornost kao znanstvenika i kliničara je slušati njihova iskustva, temeljito istražiti temeljne uzroke i tražiti načine za pomoć", rekao je koautor studije Harlan Krumholz, profesor medicine na YSM-u.

Četvrta faza kliničkih ispitivanja

Faza ispitivanja nakon što je lijek pušten u promet naziva se četvrtom fazom kliničkog ispitivanja, a tijekom nje prate se dugoročna sigurnost, učinkovitost i rijetke nuspojave u široj populaciji koje se ne mogu otkriti na uzorku od nekoliko desetaka tisuća sudionika testiranja, uobičajenog u trećoj fazi.

Prema podacima dostupnim iz 2024., globalno je do danas primijenjeno oko 13 i pol milijardi doza cjepiva protiv covida-19 na oko 70.6% svjetske populacije.

Razlike između cijepljenih i necijepljenih

Podaci za novu studiju prikupljeni su iz Yaleove studije Listen to Immune, Symptom, and Treatment Experiences Now (LISTEN), kojom istraživači nastoje bolje razumjeti dugi covid i PVS.

U njoj su znanstvenici uključili podatke 42 sudionika koji su prijavili simptome PVS-a i 22 osobe koje nisu prijavile nikakve simptome PVS-a.

U uzorcima krvi tražili su imunološke značajke koje su se razlikovale između dviju skupina. Otkrili su, među ostalim, da su oni s PVS-om imali niže razine nekih podtipova CD4+ T stanica i više razine TNF-alfa+ CD8 T stanica, koje su tipovi bijelih krvnih stanica.

Također su zabilježene razlike u razinama antitijela koje tijelo koristi za ciljanje SARS-CoV-2.

Kad su izmjerili razine šiljastog proteina SARS-CoV-2 – dijela virusa koji mu omogućuje prodor u stanice domaćina (grafika gore), a koji cjepiva protiv covida koriste za pokretanje imunoloških odgovora – otkrili su da su neki pojedinci s PVS-om, čak i oni bez dokaza o infekciji, imali više razine šiljastog proteina od kontrolne skupine. Tipično se šiljasti protein može detektirati nekoliko dana nakon cijepljenja, no neki sudionici s PVS-om imali su mjerljive razine više od 700 dana nakon posljednjeg cijepljenja. Prisutnost šiljastog proteina također je povezana s dugim covidom.

"Ne znamo je li razina šiljastog proteina uzrok kroničnih simptoma jer je bilo i drugih sudionika s PVS-om koji nisu imali mjerljive razine šiljastog proteina. No to bi mogao biti jedan od mehanizama koji stoje iza ovog sindroma", navela je Iwasaki.

Istraživanje drugih uzroka PSV-a

Tim s Yalea, osim prisutnosti šiljastog proteina, također nastoji procijeniti mogući doprinos autoimuniteta, oštećenja tkiva i reaktivacije Epstein-Barr virusa (EBV), koji je prisutan u organizmima velike većine ljudi. Studija je pokazala da osobe s PVS-om imaju povećanu količinu protutijela na EBV.

Duboko razumijevanje PVS-a i njegovih uzroka moglo bi dovesti do još boljih cjepiva koja imaju manje nuspojava, učinkovitih metoda za dijagnosticiranje sindroma i ciljeva za liječenje.

"Primjerice, ako možemo utvrditi zašto je šiljasti protein tako dugo prisutan kod nekih ljudi, možda ga možemo ukloniti – monoklonskim antitijelima, na primjer – i možda bi to moglo pomoći u smanjenju simptoma PVS-a", rekla je Iwasaki.

Nedostaci studije

Imunologinja i virologinja, prof. dr. Vanda Juranić Lisnić s Medicinskog fakulteta u Rijeci ističe da studija ima brojne nedostatke, što priznaju i sami autori. "Prvi je to što je provedena na malom uzorku. Razlog tome mogao bi biti to što je broj prijavljenih nuspojava PSV-a vrlo mali", kaže Juranić Lisnić.

"Drugi je to što još nije prošla recenzije. No kako je riječ o vrlo uglednim znanstvenicima i instituciji, ipak ima težinu. Problem je i to što su pacijenti koji imaju PVS samodijagnosticirani, a za sada još ne postoje klinički kriteriji za njegovu dijagnozu niti znamo radi li se o jednom ili više sindroma i radi li se uopće o sindromu", tumači.

Nadalje, od 42 pacijenta, njih 60% je uz cijepljenje također preboljelo covid, pa to dodatno komplicira interpretaciju.

"Potvrda prebolijevanja ustanovljena je detekcijom protutijela na protein N, koji razvijaju samo ljudi koji su bili u kontaktu sa SARS-CoV-2, virusom koji ga nosi. No, nažalost, nemoguće je utvrditi u kojem trenutku su te osobe bile inficirane virusom i koliko puta. Konačno, mjerene koncentracije proteina S bile su izuzetno niske - femtomolarne, pa je pitanje jesu li uopće fiziološki relevantne", kaže riječka virologinja.

"Neto korist od cijepljenja je jasna"

Za kraj je važno istaknuti da su što su autori napisali u studiji.

"Istraživanja u ovom području nose rizik pokretanja debate o cijepljenju. Neto korist programa cijepljenja protiv covida-19 je jasna, a postoje i zabrinutosti zbog oklijevanja u cijepljenju. Međutim, strah od poticanja oklijevanja u cijepljenju ne bi trebao ometati napore u istraživanju ovog stanja – i napredak za ljude koji pate."