VUK STEFANOVIĆ Karadžić bio je srpski filolog, lingvist, književnik i reformator srpskog jezika, a smatra se utemeljiteljem modernog srpskog jezika. Njegovo djelovanje rezultiralo je standardizacijom jezika u sklopu nacionalnih pokreta u 19. stoljeću.

Rođen 6. studenog 1787. godine u Tršiću, blizu Loznice, Vuk je potekao iz obitelji u kojoj su djeca često umirala, pa je dobio ime Vuk kako bi ga zaštitili od zlih duhova. Pisati i čitati naučio je od rođaka Jevte Savića, jedinog pismenog čovjeka u kraju. Obrazovanje je nastavio u manastiru Tronoša, no zbog bolesti morao je napustiti školu.

Nakon toga kratko je boravio u Srijemskim Karlovcima, gdje je pokušao upisati gimnaziju, ali je odbijen zbog starosti. Nastavio je u Petrinji, gdje je učio njemački jezik, a potom se preselio u Beograd, gdje je upoznao Dositeja Obradovića, koji ga je odbio. Nakon tih neuspjeha vratio se u Jadar i radio kao pisar kod Jakova Nenadovića.

Reforma srpskog jezika i sakupljanje narodnih pjesama

Nakon propasti Prvog srpskog ustanka 1813. godine Vuk je otišao u Beč, gdje je upoznao Jerneja Kopitara, lingvista koji je imao značajan utjecaj na njegov rad. Pod njegovim utjecajem Vuk je započeo skupljati narodne pjesme i bajke te raditi na reformi srpskog jezika.

Objavio je Pismenicu serbskoga jezika, prvu gramatiku srpskog jezika na narodnom govoru, te Srpske narodne pjesme, zbirku narodnih pjesama koja je privukla pažnju europskih intelektualaca. Njegovo najpoznatije djelo, Srpski rječnik, prvi je rječnik srpskog jezika na narodnom jeziku.

Kad je u pitanju politika, Karadžić je Hrvate smatrao "srpskim svetom", a hrvatsku jezičnu baštinu objavljivao je pod srpskim predznakom. Premda su hrvatski i srpski jezikoslovci tog vremena često surađivali kako bi bili ujedinjeni pred Mađarima i Austrijancima, ovakav stav zakomplicirao je kasnije odnose.

Vuk Karadžić bio je ključna figura u oblikovanju modernog srpskog jezika i književnosti. Njegov rad na standardizaciji jezika i sakupljanju narodnih pjesama postavio je temelje za razvoj srpske kulture u 19. stoljeću. Njegova djela bila su cijenjena u Europi, a osobito u Njemačkoj, gdje je bio u kontaktu s Jacobom Grimmom i Johannom Wolfgangom von Goetheom. Umro je 1864. godine u Beču.