KAO ŠTO već svi znamo, domaći film Čovjek koji nije mogao šutjeti nominiran je za Oscara. Bili smo na presici na kojoj je filmska ekipa odgovarala na pitanja o nominaciji, ali i očekivanjima koja imaju oko osvajanja nagrade.

"Tek je nominacija, ali sanjamo veliko"

"Bio sam već na dodjeli nagrada u Los Angelesu, ali ovo mi je nekako draže, radi se o našem filmu. Ipak su to Oscari, to mi je dječački san. Treba se boriti da nam film vidi što veći broj ljudi. Nisam toliko upoznat s pravilima glasanja Akademije, ali znam da se treba potruditi. Pozivam ljude da pogledaju film", rekao je Goran Bogdan, koji ima jednu od glavnih uloga u filmu.

"Taj događaj zaslužuje film. Ovo je priča o uspjehu malih ljudi, malih produkcija. To nam je onda još draže. Jako sam uzbuđen, ali sam nekako i praznovjeran. Tek je nominacija, ali sanjamo veliko", dodao je.

"Presudno je koliko će članova pogledati film"

"Budući da je to glasanje, presudno je koliko će članova Akademije pogledati film. Važna je podrška zajednice, a nju sam uistinu osjetio. Imamo podršku gotovo svih ljudi koji se bave filmom kod nas, a podijelila su ga i neka zvučna imena iz inozemstva", rekao je redatelj Nebojša Slijepčević.

"Kako je rekao Bogdan, svi smo praznovjerni. Počinje veliko finale za ovaj film, ali već je ostvario ogroman uspjeh - ovo je prvi hrvatski film od osamostaljenja koji je ušao u nominaciju", zaključila je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Dakle, uspjesi su veliki, a nade svima vrlo visoke. O tome kakve su šanse filma da dobije Oscara, što bi to značilo za domaći film i zašto uvijek najdalje doguramo s ratnom tematikom razgovarali smo s kritičarom Anđelom Jurkasom.

Što mislite o filmu općenito, kakav je dojam ostavio na vas?

Film je lijep i jako je potreban. Bez obzira na to što svijet očekuje od nas uglavnom ratne teme i što su prepoznali filmove Ničija zemlja i Quo vadis, Aida, mislim da je ovaj još bitniji. Razlog tome je što živimo u društvu koje slavi šutnju.

To društvo i danas, 30 godina nakon tog događaja, živi u šutnji i strahu. To su vrijednosti na kojima počiva sve u svim segmentima. Od kulture, politike, zdravstva, čega god hoćete. Film je važniji metaforički od toga koliko je genijalan sam po sebi.

Možemo se odmah nadovezati na to. Ničija zemlja također je imala ratnu tematiku - idu li nama najbolje teški, ratni filmovi ili nas drugi jednostavno vide tako?

Mislim da je to do percepcije zapadnog svijeta. Oni nas vide kao ratno žarište i u nekom smislu to traže od nas. Nordijci se specijaliziraju za hardcore krimiće pa to prolazi, rumunjski novi val je prije išao s jakim egzistencijalizmom i sporim temama. Balkan je u zadnjih dvadesetak godina prepoznatljiv prema van isključivo po ratnim temama.

Festivalski svijet također funkcionira na principu lobija. Srećom, i neki naši producenti su u tim krugovima, pa imamo poziciju u kojoj se kvalitetni filmovi mogu progurati. Da si ne lažemo, bez dobrog producentskog rada ni ovaj film ne bi bio zamijećen. Dobar film je 30 posto posla, ostatak je kopanje, lobiranje i produkcijski rad.

Sve što se desilo nakon Cannesa je lavina i domino sistem - kad "padne" jedna nagrada, dalje je lakše. Na kraju krajeva, i Matanićev Zvizdan je komunicirao sličnu, također ratnu temu i to je bilo nagrađeno.

Film Murina je zapravo jedini nagrađeni film koji nije direktno o tome. Čovjek koji nije mogao šutjeti je genijalan jer ga gledamo iz trećeg lica i cijelo vrijeme vodi gledatelja u krivom smjeru. U principu gledamo kroz oči Gorana Bogdana, a na kraju se dogodi plot twist koji otkrije cijelu vrijednost i kvalitetu filma i priče.

Nezahvalno je davati prognoze, ali kakve su šanse da film osvoji Oscara?

Ako gledamo osnovnu statistiku, ima šansu od 20 posto. Sve dalje ovisi o tome koliko je jak hrvatski lobi, koliko je jačih imena, poput Rade Šerbedžije i Gorana Višnjića, koja mogu utjecati na ljude koji će glasati, koliko će se film kvalitetno predstaviti glasačima... Mislim da je to jedino bitno jer film je već dugo vani, ima ogroman festivalski background, može ga se pogledati već par mjeseci.

Zadnja i najbitnija stavka je dobro izlobirati i iskomunicirati to, da ljudi shvate da je to sada presudna situacija. Ipak, bilo koji film u kategoriji koji dobije nagradu, neće je dobiti nezasluženo. Svima je jasno, čak i da ostane samo na nominaciji, da je ovo najveći uspjeh hrvatskog filma 21. stoljeća, a i jedan od najvećih u povijesti. Koliko god da Oscari više nisu razvikani kao prije.

Može li Oscar dati vjetar u leđa hrvatskoj kinematografiji?

Jako bih volio da se to dogodi jer ima puno kvalitetnih kolega i kolegica koji bi zaslužili biti tu. Šteta što se prije nisu toliko naglašavale nagrade u Cannesu i općenito ljudi koji su zagrebali festivalske nagrade na bilo koji način.

Sad je presudni trenutak jer će oči svijeta biti uperene na taj mali komadić kinematografije. Ipak, ne treba se zavaravati - jer je kod nas skupiti 5-6 ljudi koji će zajahati neki novi val filma teže nego dobiti Oscara. Rijetki su ljudi poput Nebojše koji uspiju tako nešto i sve što osvoje, bit će zasluženo.