DOK VENECIJU kao "kraljicu Jadrana" stjecajem povijesnih i turističkih okolnosti bolje poznaju, Amerikanci su u Washingtonu imali prigodu bolje upoznati gradove hrvatskog Jadrana poput Pule, Poreča, Splita i Dubrovnika, skrivenije jadranske dragulje.

Na seminaru održanom u washingtonskoj kulturnoj i znanstvenoj ustanovi Smithsonian Instituion predstavljeno je bogato povijesno i kulturno nasljeđe gradova hrvatskog Jadrana sedimentirano tijekom njihove povijesti koja seže u antička vremena.

Američki povjesničari poveli su nazočne na putovanje Jadranom prikazujući povijest te klasičnu, bizantsku i srednjovjekovnu umjetnost i arhitekturu "dragulja" hrvatske obale Jadrana od Pule na sjeveru do Dubrovnika na jugu.

Dok je Venecija, "kraljica Jadrana", općenito dobro poznata, za druge gradove-države koji su se s njom stoljećima natjecali se manje zna. Tu prazninu pokušao je barem dijelom popuniti washingtonski seminar.

Jadransko more leži na jednom od glavnih trgovačkih putova između Azije i Europe i već je tisućljećima mjesto susreta različitih društava i kultura. Povijest tog prostora od antičkih vremena koja je ostavila bogato nasljeđe obalnim gradovima opisao je Hugh Agnew, profesor povijesti na washingtonskom Sveučilištu George Washington.

Ovi gradovi u kojima se vide utjecaji Grka, starog Rima, Bizanta, Venecije, Austro-Ugarske i dakako Hrvata od njihova dolaska u Dalmaciju u 7. stoljeću, u sebi kriju pravo blago izvanredno sačuvanih povijesnih i umjetničkih spomenika, te očaravajuću priču o ljudskom trudu i upornosti, rekao je Larry Butler, profesor povijesti umjetnosti na Sveučilištu George Mason u Fairfaxu u Virginiji.

Butler je posebice govorio o tri "spektakularna" spomenika, pulskoj Areni, Dioklecijanovoj palači u Splitu, Eufrazijevoj bazilici u Poreču te o starom gradu u Dubrovniku, jednom od najvažnijih gradova-država srednjovjekovnog mediteranskog svijeta.

Hrvatski jadranski gradovi izvanredan su primjer kako se gradovi kroz povijest prilagođavaju stalno novim potrebama njihovih stanovnika. Butler je na primjeru splitske Dioklecijanove palače pokazao kako se arhitektonski ostaci iz ranijih vremena uklapaju u nove funkcije, uz njihovo istodobno očuvanje.

On se pohvalno izrazio o naporima Hrvatske da očuva stare arhitektonske i urbanističke slojeve svojih jadranskih gradova istodobno ih nastojeći uklopiti u moderni život.

Uz Smithsonian Institution pokrovitelj seminara u Washingtonu bilo je i hrvatsko veleposlanstvo u Washingtonu.