PSIHOLOG Julian Stanley je u 1960-ima shvatio da ako uzmete najbolje učenike sedmih razreda iz cijele zemlje i date im standardne prijemne ispite, ta djeca bi u prosjeku dobila približno jednako dobar rezultat kao i tipični maturanti.

Međutim, Stanley je otkrio da su učenici sedmih razreda koji su postigli jednake ili bolje rezultate od srednjoškolaca imali izvanredne sposobnosti u kvantitativnom, logičkom i prostornom zaključivanju.

Drugim riječima, bili su nadareni

U 1970-ima Stanley i njegov tim pokrenuli su iscrpnu studiju, identificirajući mnogu američku nadarenu djecu i prateći ih tijekom života.

Studija matematički napredne mladosti nikada nije završila i provodi se već gotovo 45 godina. Stanley je pratio nebrojenu djecu iz srednjih škola pa do njihovih karijera, gdje su neki postali i vodeći američki političari, znanstvenici, izvršni direktori, inženjeri i vojni vođe.

Stanley je preminuo sredinom 2000-ih, ali psiholog David Lubinski nastavio je njegov rad.

Nije preteško nazvati ovo najvećom i najdubljom studijom o intelektualnoj zrelosti. Dosadašnji rezultati studije podjednako su fascinantni i istinski iznenađujući - duboko pronicljiv pogled u umove i živote briljantne djece.

Nešto od onoga što smo mislili o darovitoj djeci pokazalo se pogrešnim

Jeste li ikada čuli za izreku "rano dozreti, rano istrunuti"? To u osnovi znači da učiniti "previše" za poticanje djetetovih posebnih talenata i sposobnosti u premladoj dobi zapravo može dugoročno naštetiti. To nije niti približno točno, barem ne prema Lubinskom.

No, Lubinski kaže da i danas postoje mnoge druge zablude, poput ideje da su nadarena djeca toliko pametna da će "pronaći način" da se istaknu čak i ako se ta pamet ne njeguje i ne razvija.

“Oni su djeca”, objašnjava. "Oni trebaju vodstvo. Svi mi trebamo vodstvo."

Inteligencija nije isto što i strast

Iako morate biti prilično bistri da biste radili u medicini ili znanosti, to su daleko od jedinih karijera koje darovita djeca izaberu kasnije u životu.

"Nadareni ljudi uvelike se razlikuju u svojim strastima", kaže Lubinski. Mnogi studenti u studiji su završili u medicini, ali drugi su otišli u polja poput ekonomije ili inženjerstva. Drugi su još uvijek bili nadareniji u područjima poput logičkog ili verbalnog zaključivanja, što ih je činilo izvrsnim odvjetnicima i piscima.

"Postoje svakakvi načini da se izrazi intelektualni talent", objašnjava Lubinski. Kad je riječ o tome da se radi ono što je najbolje za nadarenog učenika, jednako je važno da roditelji i odgajatelji znaju u čemu je učenik strastven, a ne da ih zavlače u tradicionalno "pametna" područja i registriraju u gomili STEM tečajeva.

Naporan rad je definitivno još uvijek bitan

Mjerenje učenikovih prirodnih sposobnosti samo je jedan dio jednadžbe kada je u pitanju određivanje koliko će biti uspješni u životu. Rezultati sklonosti mogu identificirati posebno jak skup prirodnih vještina, ali nam govore vrlo malo o tome koliko bi se ta osoba mogla truditi da bude uspješna u tom polju.

Napor je, kaže Lubinski, ključan čimbenik u određivanju koliko daleko će netko ići u životu. "Ako pogledate iznimne izvođače u politici, znanosti, glazbi i književnosti, oni rade mnogo, mnogo sati", kaže on.

Bez obzira na sklonost, svako dijete zaslužuje da se prema njemu postupa kao da je nadareno

Fokus istraživanja posebno je na djeci unutar određenog raspona intelektualnih sposobnosti, ali Lubinski pažljivo napominje da se mnoga njezina otkrića mogu i trebaju primijeniti na sve učenike.

Na primjer, djeca u studiji koja su dobila priliku pohađati izazovnije tečajeve koji su u skladu s njihovim vještinama i interesima na kraju su postigla više od studenata kojima nije bila pružena ista prilika.

"Morate saznati kako se razvija vaše dijete, koliko brzo uči, koje su njegove prednosti i relativne slabosti i prema tome prilagoditi nastavni plan i program", kaže Lubinski. "To je ono što biste željeli za svu djecu."