VLADA namjerava poticajima za samozapošljavanje motivirati one koji su odselili da se vrate u Hrvatsku. O tome je Index porazgovarao s četvero Hrvata koji su sreću pronašli izvan hrvatskih granica.

Oni su Slobodan Mufić, Zlatan Ibradžić, Snježana Boban i Tomislav Orečić.

Kako točno vlada misli nagovoriti iseljenike da se vrate?

No, prije nego što vas upoznamo s njihovim pričama, recimo da se te vladine mjere odnose na poticaje za samozapošljavanje u iznosu od 150 ili 110 tisuća kuna, ovisno o industriji, plus dodatnih 50 tisuća ako se netko vraća iz EU odnosno 25 tisuća kuna ako se radi o preseljenju unutar zemlje u manje razvijeno područje.

>>Plenković: Vodoinstalater koji se vraća iz Njemačke mogao bi dobiti 200 tisuća kuna

Danas je o temi govorio i premijer Andrej Plenković, kojega su pitali misli li da može tom mjerom privući visokoobrazovani kadar koji vani radi, ima dobru plaću, daleko veću nego što bi imao u Hrvatskoj, i u budućnosti dobru mirovinu...

Plenković: Vodoinstalater koji radi u Njemačkoj može dobiti i 200 tisuća kuna

On je rekao da i trenutno imate režim da dobijete 130 tisuća kuna ako predstavite plan koji u HZZ-u odobre. Ovom idejom, kazao je, taj prag se namjerava dignuti sa 130 tisuća do maksimalno 150 tisuća kuna, plus 50 tisuća za one koji su bili u zadnje dvije godine najmanje jednu godinu zaposleni u nekim članicama EU i žele se vratiti.

Naveo je da tako vodoinstalater koji radi u Njemačkoj može dobiti maksimalno do 200 tisuća kuna.

U svakom slučaju, kazao je i da, prema rađenim analizama, vjeruje da bi od 4000 do 4500 ljudi moglo koristiti mjeru. Za projekt bi se dogodine izdvojilo 1.2 milijarde kuna. Sutra bi vlada zaključak o ovim mjerama trebala donijeti na svojoj sjednici.

Sugovornike smo pitali što oni misle o ovim mjerama, a s njima smo razgovarali i općenito o razlozima odlaska te o tome kako su se snašli u emigraciji.

Mufić: Smetali su nam korupcija i klijentelizam

Prvi naš sugovornik je novinar i Indexov suradnik Slobodan Mufić, koji se iz Zagreba preselio u švedski Skövde. 

"Iz Hrvatske smo otišli polovicom 2016. godine. Supruga je bila liječnica u jednoj zagrebačkoj bolnici, ja sam radio kao slobodni novinar, a kći je završila 4. razred osnovne škole. Živjeli smo u svom stanu u Prečkom", govori.

"Otišli smo ponajprije zato što smo željeli probati nešto novo i zato što nismo bili zadovoljni perspektivom koja se nama i našoj kćeri pružala u Hrvatskoj. Financijski razlozi nisu bili primarni, pa čak ni sekundarni. Smetali su nam korupcija, klijentelizam, klanovske, stranačke, ideološke i sve druge podjele u društvu, ekonomsko propadanje zemlje, bili smo zabrinuti za svoje mirovine, kao i zbog svega onoga što će dočekati našu kćer kad zakorači u samostalan život", rekao je on.

Sada je supruga liječnica u jednoj regionalnoj bolnici u južnoj Švedskoj, a on je i dalje slobodni novinar s klijentima iz Švedske, Hrvatske, Velike Britanije i Izraela.

"U usporedbi s Hrvatskom, ovdje je život bezbrižan, bez stresa i šokova"

"Nakon pet godina boravka dobili smo švedsko državljanstvo i iako ne možemo reći da smo se sasvim uklopili u švedsko društvo i prihvatili sve švedske norme i običaje, život u Švedskoj ispunio je sva naša očekivanja. Teško je pronaći neki aspekt švedske svakodnevice koji ne odgovara našim očekivanjima, željama i potrebama", govori nam Mufić.

"Osnovna razlika u usporedbi s Hrvatskom je bezbrižan život bez stresa i šokova. Ovdje svatko može urediti svoj mali svijet kako mu odgovara i stvoriti si egzistenciju neovisno o ideologiji, političkoj stranci, klanu, klasi, dohotku, podrijetlu... A ako se i pojave problemi, pa čovjek iz bilo kojeg razloga posrne, postoji sveobuhvatna mreža socijalne skrbi koja će mu pomoći da stane na noge", naveo je on.

Pitamo ga hoće li se možda sa svojom obitelji vratiti u Hrvatsku radi ovih poticaja vlade.

"Ova mjera nas sasvim sigurno neće motivirati na povratak", kazuje.

"Vladine mjere ostavljaju dojam da je iseljavanje iz Hrvatske prestalo i da je došlo vrijeme povratka iseljenika, što je iluzija. Ne vjerujem da će novac potaknuti mnogo hrvatskih državljana na povratak u domovinu, nitko od ljudi iz moje okoline u Švedskoj nije pokazao zanimanje za ovu mjeru", govori.

"Nadam se da mjera neće biti iskorištena na financiranje selidbe iz Posušja u Imotski"

"Mislim da će ova mjera koristiti ponajprije onima koji se ionako namjeravaju vratiti ili mladima koji u inozemstvu nisu pustili korijene i nisu zadovoljni tamošnjim životom. Nadam se da ova mjera neće biti iskorištena na financiranje selidbe iz Posušja u Imotski, iz Čapljine u Metković ili iz Bosanskog u Slavonski Brod", poručio je.

"Mislim da je novac bolje iskoristiti za poboljšanje standarda hrvatskih građana u Hrvatskoj i poticanje samozapošljavanja osoba koje (još) nisu napustile Hrvatsku. U tom smislu, čini mi se da bi mjera poticanja selidbe iz urbanih u ruralne sredine mogla biti učinkovita. Primjerice, Zagreb je mnogima postao nepodnošljiv zbog cijene stambenog prostora, prometnih gužvi, zagađenja i klime, pa bi 175.000 kuna mogao biti primamljiv motiv za selidbu", dodaje.

"Radi novca nismo ni otišli"

No, ako bi se odlučio na povratak, što bi tome bio razlog?

"Iako u Hrvatsku rado dolazimo najmanje četiri puta godišnje, ne namjeravamo se vratiti, odnosno naša primarna adresa ostat će u Švedskoj. Novac nas sigurno neće motivirati da se vratimo, jer radi novca nismo ni otišli. Nikad ne reci nikad, ali teško nam je trenutačno zamisliti situaciju u kojoj bismo se trajno vratili u Hrvatsku", poručio je.

Liječnik koji je iz Siska otišao u Englesku: Ovdje skupljam vrlo važna iskustva

Sljedeći naš sugovornik je Zlatan Ibradžić, Siščanin koji je na specijalizaciji iz kirurgije u engleskom Nottinghamu.

"Otišao sam jer sam htio prikupiti iskustvo u drugom sustavu. Nakon što sam diplomirao, odradio staž u KB-u Dubrava i jednu sezonu kao turistički liječnik na Mljetu, u jesen 2019. pružila mi se prilika da nastavim svoje usavršavanje u Engleskoj. Već kao student imao sam priliku 'okusiti' zdravstvene sustave u Velikoj Britaniji, Kanadi i SAD-u i što oni nude, stoga sam znao da ne bih imao mira ako ne bih probao dalje se razvijati u tim sustavima", govori nam Ibradžić.

"Sad sam u Engleskoj, koja je jednostavno veći sustav od Hrvatske, s puno više potencijalnih pacijenata (65 milijuna nasuprot četiri milijuna), puno više bolnica, koje se onda specijaliziraju i subspecijaliziraju i centri su izvrsnosti. Isto tako, daleko više je nasilnih ozljeda (napadi nožem, mačetama, opekline), s kojima se susrećemo na dnevnoj bazi, i tretiranje takvih pacijenata je veoma zahtjevno, ali i vrlo važno iskustvo za mlade kirurge u nastajanju."

"Drugim dijelom, tu je i isfrustriranost sistemom, općenito političkom i nepotističkom klimom. To su one uobičajene stvari koje čujete od onih koji napuštaju Hrvatsku", napominje. 

"Ipak, takvih stvari ima i ovdje. Obično kad to kažem ljudima, nadodam: 'Ne znam trebate li se osjećati bolje ili lošije zbog toga", rekao je.

"Sistem je ovdje moderniji, ali..."

Pitamo ga i da nam navede neke razlike između Velike Britanije i Hrvatske. 

"Evo, na početku odmah jedan 'myth busting'. Tko bježi zbog birokracije iz Hrvatske, neka ne dolazi u Englesku. Sistem je moderniji, istina, nema teta na šalterima, ali i kompliciraniji, sve je preko maila, deset poziva telefonom... To je jako birokratizirana zemlja. Osim toga, savršeno mjesto ne postoji, svugdje ćete naći prednosti i mane", govori naš sugovornik.

"Konkretno, što se tiče zdravstvenog sustava u Engleskoj, i on ima prednosti i mane. Daleko je veća zemlja s više bolnica. Primjerice, East Midlands (ili, kako ga mi zovemo, Istočno Međuzemlje), regija koja gravitira u Nottinghamu, ima šest milijuna stanovnika i bolnica koliko i cijela Hrvatska. Više bolnica i pacijenata znači i potrebu za većom specijalizacijom bolnica za pojedine djelatnosti i stvaranje centra izvrsnosti. Ali isto tako NHS (National Health Service iliti englesko javno zdravstvo) postaje sve tromiji i tromiji pod težinom vlastite birokracije i vladinih konstantnih rezanja budžeta u Londonu. Tako da nije idealno i nije to onaj NHS kakav je nekoć bio, što stalno čujem od starijih kolega ovdje", dodaje.

"Prvo treba riješiti probleme koji su motivirali ljude na odlazak"

Odgovorio je na pitanje što misli o ovim vladinim mjerama. Naravno, Velika Britanija nije više u EU, no, podsjetimo, mjere vlade bi vrijedile, tj. priznavale bi se za sve one koji su u zadnje dvije godine radili u nekoj od zemalja Unije.

"Moram se referirati na demografa Stjepana Šterca, koji je dobro rekao da nema smisla u poticanju ljudi da se vrate dok imamo ljude koji odlaze. Glavno rješenje je da se uklone problemi koje su prvobitno motivirali ljude na odlazak iz Hrvatske. Kada se poboljša poduzetnička klima, smanji nepotizam i obuzda nabujala birokratizacija sustava i ponudi plodno tlo za daljnji rast i razvoj, ljudi će se početi vraćati, neovisno o 'nagradama'", kaže nam Ibradžić.

"Ljudi se ne bi vratili radi novca, nego iz viših principa"

"Radim i radio sam u NHS-u s kolegama iz Kine, Južnoafričke Republike, Pakistana, de facto cijelog svijeta, i sve više njih kaže da njihove domovine uviđaju sve više i više koliko ljudi poput njih, s internacionalnim iskustvom, mogu biti motori promjene nabolje u njihovim domovinama, kroz prijenos iskustva i znanja stečenoga u inozemstvu. I uistinu, vlade tih zemalja počinju sve više i više poticati povratak svojih stručnjaka. I na razini EU imamo trend povratka stanovništva. Ipak, mislim da se ljudi ne bi vratili radi novca, nego iz viših principa. Radi svojih bližnjih, ali i zato što kod kuće žele nešto promijeniti, obogatiti zemlju iskustvom koje su dobili u bijelom svijetu. No, na koliko bi plodno tlo naišli u sustavu koji je uporno trom i nesklon promjenama? Na koliki bi sluh naišao onaj koji bi se vratio s iskrenom željom i žarom da nešto poboljša?" zapitao se.

Bi li se on vratio uz ovakve novčane poticaje?

"Tu bih citirao Nikolu Teslu, citat koji je zapisan na ploči na Gornjem gradu, a koji je on izrekao kad je 1892. gradskoj općini predložio izgradnju centrale izmjenične struje. Tu stoji: 'Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu savjetom i činom.' Dakle, radi toga bih se eventualno vratio, zato da poboljšam hrvatski sustav svojim znanjem i iskustvom, da budem još jedan most među različitim sustavima (i svjetovima) koji bi omogućio i drugim kolegama da se usavrše vani i onda vrate obogatiti svoju rodnu grudu tim znanjem. I to namjeravam činiti i dalje, neovisno na kojem se meridijanu ili paraleli nalazio. Samo, na kraju opet moram izraziti svoju zdravu i umjerenu skeptičnost, pitanje je kolika bi bila tromost hrvatskog sistema i koliki bi on sluh imao za promjene i iskustva koje bi potencijalni povratnici donijeli sa sobom", poručio je doktor Ibradžić.

Splićanka Boban: Nisam mogla naći posao bez poznanstva

Splićanka Snježana Boban sreću je odlučila pronaći u Irskom Corku prije šest godina.

"Otišla sam u listopadu 2015. godine. Po struci sam poslovna tajnica i administrativna referentica, iako nisam u zadnje vrijeme mogla naći posao u struci, tako da su mi zadnji poslovi prije preseljenja bili konobarenje, čišćenje, a radila sam i kao pomoćni radnik u kuhinji, gdje sam prala posuđe, kao i ostale slične poslove", navodi ona za Index.

Dodaje da nije mogla naći posao u struci bez poznanstva, veze ili političke aktivnosti. 

"Kvaliteta života je bila ispod svakog normalnog nivoa, preživljavanje iz mjeseca u mjesec izmišljajući toplu vodu s novcima, pa konstantan stres na poslu, vrlo loš odnos poslodavca prema radniku, nepoštivanje, nikakav napredak. Bez poboljšanja na vidiku..." govori ona.

Navodi i da je samohrana majka.

"Kao samohrana majka i samac nisam htjela dovesti sebe u situaciju da u starosti budem na grbači vlastitom sinu i da preživljavam od penzije od 1500 kuna i kopam po kontejnerima za šnitu kruha. Jednostavno, to nije bila budućnost koju sam htjela sebi u starosti, ali ni svome sinu. A bila bi takva s obzirom na to da sam radila 22 godine, a prijavljeno sam imala 17 godina. Sve ostalo je bilo na crno i s pretežno prijavljenom plaćom na minimalcu", kaže.

Poslodavac joj platio dodatno školovanje

U Irskoj je počela raditi kao korisnička podrška u jednom pozivnom centru.

"Sad sam već tri godine, kako se to ovdje kaže, 'payroll leader'. Odnosno, vodim odjel za obračun plaće, i to nakon što mi je poslodavac, prepoznavši moj potencijal, platio dodatno školovanje u Irskoj za posao koji trenutno radim", navela je.

Koliko je zadovoljna tamošnjim životom? Kako bi ga usporedila s onim u Hrvatskoj?

"Prezadovoljna sam. Dok ste u Hrvatskoj, znate da postoji negdje bolje, ali ne znate kako to izgleda pa se mirite sa situacijom, uvjeravajući sebe da to tako treba biti. A onda kada odete negdje vani, osjetite na vlastitoj koži da može bolje. Kada imate s čim usporediti iskustvo iz Hrvatske, shvatite da uvijek može biti bolje. Više sam postigla u pet godina u Irskoj nego u 22 godine rada u Hrvatskoj. Moj trud, znanje, ambicija i rad su prepoznati i nagrađeni. Nema diskriminacije ni u jednom smislu, ovdje nije bitno koji ste spol, godište, boje kože, seksualnosti, već je bitno što znate i želite li raditi", kaže naša sugovornica.

"Svi imaju iste prilike. Ovdje se poslodavac prema vama ponaša kao prema čovjeku, nitko ne viče na vas, ne obraća vam se neprimjerenim tonom ili neprimjerenim riječima, što je čest slučaj u Hrvatskoj, barem po mom iskustvu. Ovdje će poslodavac i uložiti u vas i to će vam se isplatiti. Ovdje je poslodavac stava da ćete dati maksimum ako ste zadovoljni, a tako će i on biti zadovoljan. U Hrvatskoj je poslodavac stava: "Budi sretan da radiš, ako nećeš ti, ima tko će", govori nam.

"Ovdje se Zakon o radu poštuje u svakom smislu te riječi, a u Hrvatskoj je samo slovo na papiru. Ovdje se radi osam sati, svaki prekovremeni se plaća posebno, godišnji se mora iskoristiti, imate obavezne pauze od sat vremena tijekom osmosatnog radnog dana, plaća nikad ne kasni, već je u minutu na računu i prijavljeni ste na punu plaću, što u Hrvatskoj nije slučaj. Ovdje ti poslodavac svaki dan zahvali na tvojim svakodnevnim poslovima, a kamoli kada uradite nešto izvan vaših okvira", navodi.

"Mjere su zavaravanje javnosti"

"Volim svoju zemlju i mislim da je najljepša na svijetu, ono što boli je što Hrvatska ima toliko potencijala, ali se ne koriste i ne gleda se zadovoljstvo ljudi, već pojedinca. Problem je što ljepote zemlje i voljeni ljudi ne plaćaju račune, pa tako nema ni dostojanstva ni mogućnosti normalnog života, nažalost", navela je.

Pitamo je misli li se vratiti zbog najavljenih mjera vlade.

"Ne pada mi na pamet", kratko kaže te se šali da "evo sve pakira kufere i trči nazad".

Što misli o mjerama?

"Mislim da je to samo privremeno zavaravanje javnosti. Ne vjerujem da će to išta promijeniti dugoročno. Naime, ti novci ne garantiraju da će promijeniti sve ostalo što sam navela da ne valja u Hrvatskoj. Taj nekakav iznos novca će se potrošiti, ali neće promijeniti stavove, pravila, odnose, prava, mogućnosti nakon toga, pa se čovjek vrlo brzo vrati u stanje u kojem je bio prije nego što je dobio novac. Problemi u Hrvatskoj su puno dublji i trebaju se iskorijeniti, naši temelji ne valjaju, tako da ja na taj poticaj gledam kao na med na vrhu čaše, ispod kojeg je opet, možemo reći, otrov. Dakle, što kada pojedete med s vrha? Ja nemam nikakvo povjerenje u našu vladu, i to bilo koju, ne mislim samo u HDZ. Previše su nas kroz 35 godina izlagali, izigrali, nasamarili, pokrali", navodi.

No, misli li se nekad vratiti?

"Vratit ću se jednog dana kada osiguram sebi normalan život i penziju koja ni u jednom smislu ne ovisi o Hrvatskoj", rezolutna je Boban.

Tomislav Orečić, Slavonac koji je otišao u Cork

Porazgovarali smo i s Tomislavom Orečićem, koji se preselio u irski grad Cork.

"Hrvatsku sam napustio krajem 2017. godine. Iako sam rođen u Vinkovcima, gdje sam i proveo većinu života, posljednju godinu sam živio u Vukovaru. Kao magistar filozofije i povijesti, osim područjem mojega zanimanja koje se odnosilo na edukaciju, posebice s naglaskom na Domovinski rat, bavio sam se i književnim i društvenim radom, ponajprije kroz Građansko društvo "Moji Vinkovci" i Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima", kaže.

"Razlozi mojega odlaska su višestruki, no mogu ukratko istaknuti da se sadrže u činjenici opće društvene nepravde koju možemo obrazložiti u vidu dosta često spominjanog termina podobni ispred sposobnih", precizirao je.

Kaže da u Irskoj trenutno radi za jednu farmaceutsku kompaniju i, shodno tome, studira dizajn i proizvodnju lijekova. No, koliko je zadovoljan tamošnjim životom?

"Hrvatska pokazuje da se trud, rad i odricanje ne isplate"

"Općenito sam zadovoljan životom u Irskoj, dakako uz sve svoje prednosti i nedostatke. Sve ovisi o ciljevima koje postavite ispred sebe i kako si zamislite život ondje gdje se nalazite. Irska kao država je upravo ono što bi i trebala biti. Da se slikovito izrazim, Irska je majka, dok je meni iskustvo stečeno na vlastitom primjeru u slučaju Hrvatske pokazalo što znači kada je država maćeha (u negativnom kontekstu) svojem čovjeku", govori nam.

"Imamo s jedne strane državu koja potiče i daje priliku shodno vašim kompetencijama, a s druge onu koja pokazuje sve suprotno, odnosno da se trud, rad i odricanje ne isplate. Osim ako nemate nimalo obraza, pa ste mazohistički skloni na razne načine prostituirati vlastiti obraz i moral, ali u tom slučaju trud, rad i ulaganje u sebe vam nisu potrebni, jer ćete ionako doći na poziciju koja vam je obećana", rekao nam je.

Što misli o mjerama vlade RH? 

"Pozdravljam svaku mjeru vlade, ma kakva ona bila. Jer svaka mjera je bolja nego nikakva. Ono što se ja pitam u svemu jest jesu li te mjere donesene u konzultacijama s našim stručnjacima iz područja demografije, kao što su npr. dr. Šterc ili dr. Živić. Jesu li donesene po uzoru na neke zemlje koje su taj model provele ranije pa se pokazao kao dobar, ili je to doneseno kao isključivo politička mjera koja nema pozadinu opravdanosti, osim u stvaranju opće šire slike pozitivnog pomaka u politici prema iseljenicima" zapitao se.

"Ljudi uglavnom nisu otišli radi novca, pa se radi njega neće ni vratiti"

Hoće li se možda vratiti potaknut tim mjerama?

"Kao osobi koja je 'društvenjak', meni ova mjera ne predstavlja ništa, ali zasigurno da postoje ljudi koji su napustili Hrvatsku, a dolaze iz privatnog sektora i imaju iskustva i ideje koje bi proveli tim novcem. Ako se i jedna obitelj vrati na osnovu ovih mjera, opet možemo reći da je učinjen neki pozitivni pomak. No dakako da sve treba iskomunicirati detaljnije i približiti ljudima, jer ljudi uglavnom nisu otišli radi novca, pa se radi njega neće ni vratiti. Ljudi su otišli zbog nepravde, loše birokracije, samovolje i nepotizma politike, posebice govorim ovdje o lokalnim razinama", kaže.

"Također, smatram da bi se na osnovu ovoga trebalo postaviti pitanje mjera za obitelji koje ostaju u Hrvatskoj. Smatram da bi se one trebale više usmjeriti na ljude koji trenutno žive u Hrvatskoj, pa kada meni prijatelj, susjed ili član obitelji kaže da je bolje ili da se promijenilo na bolje, meni će to biti znak da krenem razmišljati o povratku u državu, koja će mene kao svojega građanina štititi, omogućiti mi dostojan život i neće me ponižavati, iskorištavati i manipulirati", navodi.

"Na jednu dobru stvar u Hrvatskoj dođe više loših"

A ako bi se vratio, koji bi drugi razlog bio za takvo što? 

"Međusobno uvažavanje različitih ideja i pogleda te povezivanje s boljima od sebe vjerujem da bi dovelo do promjene atmosfere i pozitivnih pomaka, koji bi u konačnici rezultirali provedbom projekata koji bi uistinu donijeli dodatnu vrijednost u društvo. To je, dakako, moguće isključivo uklanjanjem svih onih faktora iz javnog i društvenog života, a koji danas nikako nisu primjer osoba koje su zaslužile upravljati određenim područjima od vitalnog interesa za društvenu zajednicu (ovdje govorim u užem lokalnom smislu, misleći na grad Vinkovce i Vukovarsko-srijemsku županiju), jer su upravo ti isti i njima slični doveli društvo u ovu situaciju", rekao je.

"Dakako, nije sve crno u Hrvatskoj, ima i hvalevrijednih odluka, projekata i zamisli, ali kada na jednu dobru stvar dođe njih više loših, to nije dobar pokazatelj. No vjerujem da bi se postavljanjem mladih i stručnih ljudi na ključne pozicije, a koji nisu taoci politike, zasigurno stvorili preduvjeti da se u dijelu iseljeništva krene razmišljati o mogućem ulaganju budućnosti sebe i svoje djece u matičnoj domovini", zaključuje.