"AKO HAJDUK sutra izgubi, gotov je Šveđanin. Samo Livaju imaju i to je to. Da nije njega, tko zna gdje bi oni bili na tablici. 'Ajde, boga ti. A i Dinamo ako izgubi, ode Krznar. Neće oni nikad više imati trenera kao Bjelicu", priča jedan "prorok" drugome na terasi ispred kluba dok čekamo predsjednika.

Tema su, naravno, najveći hrvatski klubovi i turbulentne faze kroz koje prolaze. I na Poljudu i na Maksimiru ovih dana je dramatično, a zloguki prorok dobro je ocijenio da bi poraz od Slavena Jensa Gustafssona mogao doći glave. Dinamo je slavio u Gorici i Krznar si je kupio mir, ali tek ćemo vidjeti koliko će izdržati na klupi.

Prije 23 godine ispisali povijest

Sve ovo ne događa se u Splitu ili Zagrebu nego u Dugom Selu, u klupskom kafiću istoimenog kluba, jednog od najzanimljivijih u 3. HNL. I dok slušamo kakvu sudbinu bi mogli doživjeti treneri onih u elitnom rangu hrvatskog nogometa, ovdje, u 3. HNL Središte, takvih drama nema. Barem ne u NK Dugo Selo, iako se na njegovom terenu prije 23 godine odvila najveća drama u povijesti hrvatskog nogometa, ali do toga ćemo tek doći.

Taman dok je spomenuta "press konferencija" uz cigaretu i pivo završavala, stigao je Damir Fintić, predsjednik NK Dugo Selo. Njegov klub trenutačno je drugi na tablici 3. HNL Središte, ali je u javnost dospio na početku ove sezone kad je postao prvi i jedini klub u sustavu treće lige koji ima vlastiti Fan Shop.

"Ma, to je bila neka moja luda ideja koja se na kraju i ostvarila. Dobro surađujemo s Macronom koji nam je tehnički sponzor, ali su oni u Zagrebu, u Španskom pa su nam daleko. Stalno trebamo nešto, trenirke, majice ili bilo što pa moramo ići tamo. Moramo naručivati veće količine pa smo onda odlučili spojiti ugodno s korisnim i omogućiti našim navijačima da imaju nešto od svojega kluba. Mi na utakmici imamo barem tristo ljudi, a na jačim utakmicama ih ima i više. Sad smo naručili i šalove, dobili smo i ove maske protiv korone i to ćemo isto prodavati. Klinci kupuju pakete dresova i trenirki, sponzori ulete pa i oni nešto kupe i tako. Što god se zaradi, nama je dobro", kaže Fintić dok stručnjaku za HNL iza sebe dodaje jedan Marlboro.

Fintićev klub odlično se drži na tablici, a kad je situacija takva logično je razmišljati i o koraku više, o drugoj ligi.

Druga liga lijepo zvuči, ali...

"Grad bi želio, gradonačelnik isto, ali za to treba puno više novca. Moramo sjesti i vidjeti, iako je to sve skupa još daleko. Sezona je tek praktički počela. Ma znate kaj, lijepo to zvuči, ali treba vidjeti ima li smisla. Možda nam je bolja ta jedinstvena treća liga koja se igra od sljedeće sezone jer će u njoj i HNS financirati jedan dio klubovima pa troškovi neće biti preveliki. Ako želiš biti miran u drugoj ligi, treba ti oko tri milijuna kuna za sezonu. Mi trenutačno imamo dvostruko manje, a ni to nije lako skupiti. Kod nas su plaće igrača sasvim solidne, a većina njih ima i stalan posao tako da žive sasvim pristojno. Igraju nogomet, rade, uživaju. Druga liga je ipak puno ozbiljnija", kaže Fintić.

Za razliku od nekih klubova u njegovoj ligi, u Dugom Selu igraju samo domaći igrači. Stranaca, kaže, nema, a nema ni previše smisla da ih se na silu dovodi samo zato što su stranci.

"Ne možeš dobiti puno kvalitetnije igrače od lokalnih, a sa strancima bude često problema. Oni koji dolaze s drugih kontinenata nekad se teško prilagođavaju na novu sredinu u jednoj ipak nižoj ligi. Zna biti divljih igrača koje je teško ukrotiti i onda smo rekli da to više nećemo raditi. Kod nas igraju dečki iz ovog bazena oko Dugog Sela i to je super. Mislim, nisu svi stranci loši, naravno. Imali smo jednog Korejca, Lee se zvao, koji je bio nevjerojatan. Došao je preko menadžerskih veza i bio je super. Maksimalno profesionalan, dobar kao kruh, vrijedan i zahvalan. Svaki put kad je izlazio s terena kad je došao do aut-linije se okrenuo i naklonio. Mi imamo feštu, on dođe i pjeva iako nema pojma kaj pjeva, ali je uživao. Čujemo se i dalje, javi se, pita kako smo. Divan dečko", kaže Fintić i dodaje:

"Može se u trećoj ligi naći igrača od svuda, ali meni je bolje da ovdje igraju naša djeca, a ne neki upitni stranci koji im uzimaju mjesto. Pa mi smo amateri i bitno je da se bavimo sportom. Osim toga, tko će doći na utakmicu zbog stranca? Ljudi dolaze gledati svoje, familije su tu isto i atmosfera je obiteljska".

Derbi uvijek incidentan

Dobro, ne baš uvijek. U svim hrvatskim nižim ligama postoje velika lokalna rivalstva, utakmice koje se čekaju čitavu sezonu i koje su nekad bitnije od toga koji ćeš završiti na kraju sezone. Dugo Selo, jasno, nije iznimka.

"Kad igramo s Vrbovcem, tu bude i 400 ljudi na tribini. Ta utakmica je uvijek incidentna. Ne znam je li ikad odigrana da nije bilo neke pizdarije, a klubovi ne mogu biti u boljim odnosima. Svi se znamo, svi se družimo, ali kad počne utakmica padne nam roleta svima, ha, ha. Svađe, startovi, svega bude, ali nakon utakmice roštilj, klopa, cuga i zajebancija. Tako mora biti, to je i poanta ovih liga…", priča Fintić, ali prekida ga glas iza leđa:

"Šefe, imaš još jedan Marlboro? 'Ajde, daj još jedan".

"Daj, 'ajmo odavde. Da vas malo provedem kroz klub", kaže Fintić.

Svlačionice su prave trećeligaške, s mirisom nogometa i toga kakav je nekad bio. Drvena vrata, drvene klupe, pravi niželigaški "štih" koji nam nedostaje dok redovno pratimo prvu ligu. No izlazak na glavni i pomoćni teren nešto je sasvim drugo. Dugo Selo ima fantastičan pomoćni teren s umjetnom travom kakvog se ne bi posramio ni Dinamo.

"Ispod terena je anti-stres podloga, to nam je grad napravio. Tu je manje ozljeda nego na pravoj travi jer je teren siguran sam najmoderniji u Hrvatskoj i jako je puno koštao. To nam je napravio Grad i tu trenira skoro 300 djece", kaže Fintić dok nas vodi do glavnog igrališta.

Dolazimo do južnog gola, onoga na kojemu se Ivo Ištvanić 1998. godine u šesnaestini finala hrvatskoga Kupa pobrinuo za najveću senzaciju u povijesti hrvatskog nogometa s početka priče. Na tom golu golman Dugog Sela je duboko u sudačkoj nadoknadi obranio izmišljeni penal Jošku Jeličiću i izbacio Dinamo iz Kupa.

Jeličića uvijek podsjeti na penal

Mlađi čitatelji toga se ne sjećaju, ali stariji jako dobro pamte tu utakmicu. Cico Kranjčar je u Dugo Selo protiv tadašnjeg četvrtoligaša doveo megamomčad tadašnje Croatije koja je te jeseni ušla u Ligu prvaka. Butina na golu, Šarić, Rukavina, Bišćan, Šokota, Viduka, Marić, Jeličić… Strašna momčad Dinama vodila je 2:0 na poluvremenu golovima Viduke i Šokote, da bi domaćini u epskom preokretu u drugom poluvremenu slavili 3:2. Benkoci je u 48. zabio za 1:2, Rukavina je autogolom izjednačio u 75., a Dugo Selo je u trans bacio Željko Car dvije minute prije kraja. Sudac Miro Martinović nategnuo je penal za Dinamo, ali je Ištvanić pročitao udarac Joška Jeličića.

"Svaki put kad vidim Jelu, a znamo se, podsjetim ga na taj penal. Uvijek me stera u neku stvar, ha, ha. To je bila ludnica…", prisjetio se Fintić dok pokazuje gdje se oko igrališta natiskalo gotovo 2000 ljudi koji su došli vidjeti Dinamo.

"Neki igrači su skoro zakasnili na utakmicu jer su dolazili s posla. Poslije, kad smo pobijedili, igrači su pobacali dresove u publiku od sreće i onda su na radiju drugi dan iz kluba zamolili da ih vrate jer nisu imali u čemu igrati. Jebiga, ponijelo ih je, a zaboravili su da im je to jedina garnitura uz onu gostujuću. Ma, cirkus", priča Fintić kroz smijeh.

Danas je Dugo Selo daleko od fokusa javnosti, ali na njegovim terenima odrastali su brojni igrači i treneri.

"Mali Bartol (Franjić, op.a.) je tu počeo igrati nogomet. Sergej Jakirović je tu napravio prve trenerske korake, Siniša Oreščanin isto. Imali smo strašnog trenera, Džemala Adiljija. On je bio u Saudijskoj Arabiji pa se vratio zbog korone. Za Bjelicu je analizirao igrače, za Ivicu Olića prije nego što je tamo otišao, ali se vratio. Super smo igrali i jedan dan je došao i rekao mi 'Čuj, imam ponudu Al Nassra, pa ako bi mi dao papire i to'. A ja mu velim 'Kaj si lud, daj bježi, idi'. Eto, tako je trener Dugog Sela otišao raditi u veliki Al Nassr. To je tamo kao Real Madrid. On, Marijo Osibov i Ivo Milić su tamo. Rade u omladinskom pogonu i sad nešto čujem da bi mogli i u prvu momčad. Sjajni ljudi i stručnjaci, ali i naš sadašnji trener Ivan Božić je majstor", priča Damir.

Na utakmicama do 400 ljudi

Kao i svakom drugom klubu i Dugom Selu su najvažnije financije da može opstati i normalno funkcionirati. Ulaznica za utakmice naplaćuje se 30 kuna i kad se to pomnoži s 300 do 400 ljudi koliko ih dođe, klub od tih prihoda pokriva sve troškove organizacije.

"Tu sa strane je i kućica u kojoj prodajemo piće tijekom utakmice tako da sigurno nismo u minusu, a to je najvažnije. Sadašnja uprava preuzela je klub kad nije bio u najboljoj situaciji i imao je minus. To smo sanirali i povećali budžet i sad dobro stojimo. Puno toga smo napravili, da ste došli prije godinu dana i sad ne biste vjerovali da je ovo isto mjesto. Imamo neke veze, poznanstva pa smo par sponzora povukli za rukav i doveli ih. Drukčije ne ide, ali podigli smo proračun za skoro sto posto, što je velika stvar. Svatko ti da koliko može, netko dvadeset, netko pedeset, netko osamdeset tisuća", objašnjava predsjednik i dodaje:

"Klub za dvije godine slavi stoti rođendan i u planu nam je da nekako uspijemo izgraditi istočnu tribinu. To bi mi bilo jako drago, da nekaj vratimo zajednici jer ljudi stvarno vole klub i vole dolaziti na utakmice".

Dugo Selo je ovog ljeta organiziralo veliki turnir za "limače" i "prstiće" na koji su došli svi prvoligaški klubovi i brojni klubovi iz regije. Igralo se preko vikenda, 32 momčadi u subotu i 32 u nedjelju.

"Ovdje je bilo više od tisuću ljudi, a u finalu Dinamo i Hajduk. Spektakl je to bio, baklje, navijanje. Stari od Brekala je dobar s nama pa smo pokušali dovesti Wolfsburg i skoro dogovorili, ali nas je korona zeznula. Red Bull Salzburg je potvrdio dolazak, ali ni oni nisu mogli zbog pandemije, ali se nadam da će doći sljedeće godine. Mi tu imamo 290 klinaca. Da ih vidite kad treniraju… To kao da si gljive posadio, samo niču, prekrasno ih je gledati", kaže Fintić dok nas vodi prema Fan Shopu.

U fan shopu ima svega

U ponudi su dresovi, trenirke, majice, šalovi, kape. Fan Shop je u sklopu klupskog kafića u kojemu su na zidovima poslagani pehari i trofeji s lokalnih turnira.

"Sigurno imamo najljepši dres u ligi", govori dok skida vješalicu s dresom Dugog Sela.

"Tek smo krenuli s Fan Shopom, bit će to još bolje. Dolaze nam i police da robu možemo još ljepše posložiti. Bit će još artikala, ali za sad je i ovo super, a i ljudima se sviđa", kaže Fintić.

Pokraj Fan Shopa je golemi pano na kojemu je kolaž svih novinskih članaka i naslova nakon senzacionalne pobjede protiv Dinama. 

"Masakr u Dugom Selu"... "Strahoviti ritam Dugoselčana"... "Mislili su da smo seljaci pa ih je bog kaznio!"... "Dugoselski nogometni san"...

Fintić tad nije igrao, ali pozna sve legende koje su ispisale najluđu stranicu povijesti kluba i hrvatskog nogometa.

"Ovo ti je od Franjića stari, on je igrao. Evo Cara, on ih je slomio. Ištvanić je bog… Mislim da je koju pivicu popio prije utakmice, ali nisam siguran", kaže kroz smijeh dok gledamo pano.

Povijesna pobjeda protiv Dinama davna je prošlost, ali u Dugom Selu su okrenuti samo budućnosti. Dinama se uvijek lijepo prisjetiti, ali na šanku se počelo pričati samo o Trešnjevci koja je sutradan dolazila u goste. 

Na pobjedu se računalo i pobjeda je i ostvarena. Rutinski, 2:0, za diobu prvog mjesta sa Zagorcem. Malim koracima naprijed, prema jedinstvenoj trećoj ili drugoj ligi. I do nekog novog "Dinama".