index.hr index.hr

Svi sveti i Dušni dan - Svetkovina kršćanske nade i spomendan mrtvih

15:17, 30. listopada 2003.
OD NAJSTARIJIH vremena kršćani se spominju svih svetih i svojih pokojnika iz čega su u vjerskoj tradiciji proizišle svetkovine Svi sveti i Dušni dan koje se slave 1. i 2. studenoga.

Crkva je od davnina uoči svetkovine Svih svetih uvela za vjernike post kojega se i danas pridržavaju stariji vjernici. Za post se nekada moralo jesti posno jelo, bez masti i mesa, izjavila je Mirjana Randić, iz zagrebačkoga Etnografskog muzeja, stručnjak za narodna jela.

Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga.

Spomendan mrtvih, odnosno Dušni dan (2. studenoga), počeo se obilježavati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.

"Na sjeveru Hrvatske, u Hrvatskom zagorju, spravljala se tzv. pogača-postružnjak. Ona se pripravljala od buče, bučinih kockica koje su se kuhale i miješale s kukuruznim brašnom, a nakon toga se sve to peklo u krušnoj peći. Kad se ispekla, postružnjača se premazivala vrhnjem i svatko od ukućana dobio je po komad tog posnog jela", podsjetila je Randić.

Kao jedno od najčešćih posnih jela uoči Svih svetih kuhao se grah, odnosno slanutak i to najčećšće u Dalmaciji i Istri. "Neke starije obitelji držale su strogi post uoči Svih svetih, cijeli se dan nije jelo, osim par suhih smokava ujutro, pila se kava od cikorije, a u podne bi se pojelo komad kruha i ništa do večeri", rekla je. U Dalmaciji je bio običaj, kako je podsjetila, da se za večer peku fritule, kolači koji su se uvečer mogli jesti.

"Za svetkovinu Svih svetih pripremala se blagdanska hrana - goveđa ili kokošja juha s puno povrća pa se to kuhano meso jelo s hrenom. Za glavno jelo pripremala se pečenka i to najčešće guska, patka ili komad svinjetine koji se u prošlosti nije jeo jer su se svinje klale tek pred Božić", rekla je Randić.

Pečenka od guske, patke ili pure zadržala su se do danas, a uz blagdansko jelo obvezno se pripremala orahnjača, od prvih prosušenih oraha, a u nekim se krajevima radila makovnjača. Primjerice u Dubrovniku se pripremao, kako je rekla, padišpanj, neka vrsta biskvita koja se punila pekmezom.

Na blagdan Svih svetih bio je običaj da se na stolu ostavi i hrana za pokojnike, malo kruha, čaša s malo vina ili cijela boca da bi, kako se vjerovalo, pokojnici to mogli ispiti tijekom noći, rekla je Mirjana Randić.

S obzirom na to da su postojala dva datuma za svetkovinu, papa Grgur IV. odredio je 835. da se u cijeloj Crkvi slavi jedan spomen na sve svete i to 1. studenoga.

Crkva je od početka njegovala spomen na pokojne, a o toj brizi svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samog početka. Pri tome Crkva se uvijek poziva na riječi Druge knjige Makabejaca iz Staroga zavjeta: "Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne da im se oproste grijesi".

Uvjerenje da je dobro moliti za pokojnike, sjećati ih se u molitvama i oplakivati ih 30 dana, od najranijih je vremena postojalo i u Izraelu, pa su tako Izraelci na Moapskim poljima 30 dana oplakivali Mojsija.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Želite li Index bez oglasa?

Brže učitavanje članaka, bez ometanja dok čitate.
Podržite Index za 10 eura mjesečno.

Učitavanje komentara