Kada Hrvati katolici kažu "svi sveti" misle na 335 svetaca
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Badurina (1935), znanstveni savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti, najsvježije podatke o tome pripremio je za članak "Hagiotopografija Hrvatske", koji će biti objavljen u 27. broju časopisa Radovi Instituta za povijest umjetnosti, a koji je u pripremi za tisak. Riječ je o popisu 6902 katolička sveta mjesta posvećenih Bogu i svecima na području Hrvatske i o još 599 njih izvan zemlje.
Svi sveti se slave od početka 7. stoljeća kada je Panteon - rimski hram svih bogova, pokršten i posvećen svim mučenicima i svim svetima.
Rad na hagiotopografiji Hrvatske Badurina je počeo 1975. koristeći se podacima iz starih, izdašnijih crkvenih popisa - šematizama - a nastavio osobnim obilaskom terena. Uvrstio je sva sveta mjesta, od najnovijih crkava do svetaca koji su se zadržali samo kao ime lokaliteta.
Badurina kaže da rad nije završen te nastavlja istraživati. Nakladnika za objavljivanje nema. "Bila bi to ogromna knjižurina i teško bi je bilo pretraživati. Ona bi imala smisla kao CD ili nešto slično."
Prema tom radu, daleko je najomiljenija Bogorodica Marija sa svih svojih 37 atributa (npr. Velika Gospa, Mala Gospa, Gospa Karmelska, Gospa od Zdravlja) i njoj su posvećene ukupno 1163 crkve. Čak i neki njezini pojedinačni atributi vrlo su brojni poput npr. Velike Gospe, kojoj je posvećeno 236 crkava, Mariji (bez atributa) 151 crkva, a Rođenju Marijinu također 151 crkva.
Od svetaca najzastupljeniji je Ivan Krstitelj sa 304 sveta mjesta, zatim Nikola sa 278, Mihovil sa 251, Juraj sa 247, Roko sa 205, Antun Padovanski sa 191, Petar sa 187, (osim toga Petar i Pavao 69, a Pavao 31), Martin sa 187, Križ sa 178.
Posljednjih desetak godina grade se brojne crkve čiji su patroni uglavnom ideološki obilježeni, kaže Badurina. Najbrojnije su posvećene Mariji i to s pridjevima "sentimentalna naglaska", kao što je salezijanska crkva na Zagrebačkom Jarunu sv. Mati Slobode.
Promjene u imenima se događaju i pod utjecajem ideologija. Npr. došlo je do davanja nekih srpskih imena početkom 20. stoljeća, odnosno davanja imena hrvatskih kraljeva između dva svjetska rata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Učestalost svetaca ovisi o njihovim utjecajima i o području zaštite. Prve kršćanske crkve Hrvati posvećuju Bogorodici Mariji, a zatim lokalnim mučenicima. Gdje ih nema, posvećuju se drugim velikim mučenicima i apostolima, najviše sv. Petru.
Regionalni utjecaji su jasno uočeni. U primorskim krajevima je jak talijanski utjecaj, a u kontinentalnim srednjoeuropski. Tako se Gospa od Zdravlja javlja samo u primorskoj Hrvatskoj, i to u velikom broju (64), a u unutrašnjosti je uopće nema. U kontinentalnom dijelu najviše su prisutni austrijski sveci (Brigita, Ivan i Pavao, Urlih, itd), kojih nema u primorskom dijelu.
U Istri prevladavaju lokalni sveci, npr. porečki mučenik sv. Mauro. Svetoga Ladislava i svetoga Emerika nema nigdje nego u zagrebačkoj nadbiskupiji jer su oni mađarski sveci. U Dubrovniku je veliki broj crkava Marijina Navještenja koje tamo zovu Nuncijata (nunciare znači najaviti). Te crkve su, naime, na izvidničkim mjestima i uvijek vizualno povezane jedna s drugom, pa su istodobno bile dojavna mjesta za plovidbu i špijunažu.
Neki su sveci podjednako zastupljeni, npr. sv. Juraj koji u Istri nasljeđuje rimskog boga Silvana, a u Dalmaciji je nasljednik ilirskog božanstva zmije. "Tako kad sv. Juraj ubija zmiju, on zapravo pokrštava to pogansko mjesto."
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ikonografija i topografija nekih kršćanskih svetaca često upućuje na likovnu sličnost s poganskim božanstvima. Osim sv. Juraja koji "sjeda" na ilirska svetišta zmije, te zamjenjuje rimskog boga Silvana i vojničkog Mitru, sv. Vid će zamijeniti slavenskog Svantevida, sv. Petar slavenskog Peruna, a sv. Ilija slavenskog Gromovnika.
"U svijesti ljudi ta su mjesta još živa pa se ta svetost mjesta prenosi u različite topografske karte dugo nakon što tamo nema više ničega osim kakve gomile kamenja."
Osim religioznog ima i drugih aspekata osobito važnih za organizaciju prostora, kao što je politički. "Jedan od prvih zahvata osvajača je rušenje starih i podizanje novih svetišta, što smo se uvjerili i u Domovinskom ratu."
Rimljani su tako rušili ilirska svetišta, kršćani ilirska i rimska, Slaveni kršćanska, a kršćani opet slavenska. Kada Hrvati dolaze na područja koja i danas nastanjuju ruše ranokršćanske crkve, pa dolazi iz Rima opat Martin, otkupljuje relikvije svetaca te ih nosi u Rim, a kasnije ih je nakon pokrštavanja Hrvata Ivan Ravenjanin vraćao natrag, podsjetio je povjesničar umjetnosti Anđelko Badurina
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Učitavanje komentara
Facebook
Google