KADA je 10. listopada 2003. godine premijerno je prikazan Kill Bill: Volume 1, bilo je jasno da Quentin Tarantino ne snima običan akcijski film. Bio je to eksplozivan spoj nasilja, poezije, pop-kulture i istočnjačke estetike, koji je redefinirao žanr i pokazao kako akcija može biti istodobno brutalna i umjetnički sofisticirana. Prvi dio dvodijelne sage o osveti odmah je stekao status kultnog klasika i stvorio jedan od najsnažnijih ženskih likova u modernoj kinematografiji.

Osveta kao pokretačka sila

U središtu priče nalazi se Nevjesta (Uma Thurman), bivša plaćena ubojica i članica zločinačke bande Deadly Vipers Assassination Squad. Nakon što su je njezini bivši kolege, predvođeni šefom i bivšim ljubavnikom Billom (David Carradine), pokušali ubiti na dan vjenčanja, Nevjesta jedva preživljava i pada u komu. Četiri godine kasnije budi se iz sna i započinje krvavi pohod osvete.

Galerija

Njezino putovanje vodi je kroz niz spektakularno režiranih sukoba - svaki s vlastitim vizualnim i tematskim identitetom. Tarantino priču ne pripovijeda kronološki: film je podijeljen u poglavlja, svako stilizirano poput zasebnog žanrovskog omaža - od japanskih samurajskih filmova i kung fu klasika, do animiranih sekvenci i spaghetti westerna.

Tarantinov vizualni kaleidoskop

Kill Bill je istodobno filmski kolaž i manifest redateljske slobode. Tarantino je bez zadrške miješao reference: borilačke filmove Shaw Brothersa, vesterne Sergija Leonea, ikonografiju Brucea Leeja i japansku estetiku osvete. Rezultat je vizualno fascinantna posveta svemu što autor voli u kinu.

Jedna od najpoznatijih scena filma, ona koja prikazuje epske borbe Nevjeste i O-Ren Ishii (Lucy Liu), ostala je upisana u povijest kinematografije. Koreografija, montaža i izmjena crno-bijelih i sekvenci u boji stvorile su prizor koji je istodobno brutalan i hipnotičan. Tarantino je nasilje tretirao kao ples, a krv pretvorio u likovnu ekspresiju.

Zvukovna podloga filma jednako je važna kao i slike: surf rock, japanski pop i melankolične melodije zapadnjačkih filmova čine glazbeni pejzaž koji se savršeno stapao s ritmom montaže. Na glazbi su radili Tarantino i RZA iz Wu-Tang Clana, čime je film dodatno dobio prepoznatljiv puls.

Likovi i izvedbe koje su postale legendarne

Ulogom Nevjeste, poznate i kao Beatrix Kiddo, Uma Thurman je stvorila ikonu filmske povijesti. Njezina izvedba kombinira fizičku izdržljivost i emocionalnu ranjivost, čineći lik jednako uvjerljivim u borbi i u trenucima introspekcije.

Uz nju, film nosi impresivna glumačka postava:

• Lucy Liu kao O-Ren Ishii, hladna i tragična kraljica tokijskog podzemlja,
• Vivica A. Fox kao Vernita Green, suparnica iz prošlosti,
• Daryl Hannah kao Elle Driver, okrutna ubojica s povezom na očima,
• David Carradine kao Bill, čija prisutnost lebdi nad svakim kadrom filma
• Michael Madsen kao Budd, Billov brat i bivši član Deadly Vipersa.

Uspjeh i utjecaj

Kill Bill: Volume 1 zaradio je više od 180 milijuna dolara širom svijeta i stekao hvalospjeve kritičara, koji su ga opisali kao "ljubavno pismo filmskoj povijesti".

Drugi dio, Kill Bill: Volume 2 (2004.), donio je drukčiji ton - sporiji, emocionalniji i introspektivniji, fokusiran na kraj Beatrixine odiseje i njezin odnos s Billom. Filmovi zajedno čine dvodijelni ep koji se smatra jednim od najvažnijih projekata Tarantinove karijere.

Danas se Kill Bill smatra jednim od najutjecajnijih akcijskih filmova 21. stoljeća. Njegov spoj ženske snage, vizualne virtuoznosti i žanrovske hrabrosti inspirirao je niz autora - od holivudskih redatelja do nezavisnih filmaša i tvoraca videoigara.