15. SVIBNJA 1981. u svjetska kina stigao je film Vatrene kočije (Chariots of Fire), sportska drama koja je ubrzo stekla status klasika i postala jedan od najomiljenijih filmova 20. stoljeća. Redatelj Hugh Hudson i scenarist Colin Welland ispričali su inspirativnu, istinitu priču o dvojici britanskih atletičara koji se pripremaju za Olimpijske igre 1924. godine, svaki vođen vlastitim, snažnim uvjerenjima.

O čemu se radi?

Film prati živote dvojice sportaša - Erica Liddella (Ian Charleson), predanog škotskog kršćanina koji trči za slavu Božju, i Harolda Abrahamsa (Ben Cross), britanskog Židova koji se bori protiv predrasuda i pokušava se dokazati u društvu koje ga često marginalizira. Iako različiti u svojim uvjerenjima i motivacijama, obojica su jednako posvećeni atletici i žele dati sve od sebe kako bi zastupali Veliku Britaniju na Olimpijskim igrama u Parizu.

U glavnim ulogama pojavljuju se tada manje poznati, ali izuzetno uvjerljivi britanski glumci: Ben Cross kao Harold Abrahams, Ian Charleson kao Eric Liddell, Nigel Havers kao Lord Andrew Lindsay (lik inspiriran Davidom Burghleyjem), Nicholas Farrell kao Aubrey Montague i Ian Holm kao trener Sam Mussabini. Holmu je ta uloga donijela i nominaciju za Oscara. 

Film je osvojio četiri Oscara

Vatrene kočije su stekle slavu i zahvaljujući glazbi. Legendarna glazbena tema grčkog skladatelja Vangelisa postala je jedan od najprepoznatljivijih soundtrackova u povijesti filma. Uvodna scena, u kojoj trkači treniraju uz more u bijeloj odjeći dok se čuje poznata sintesajzerska glazba, postala je kultna i često parodirana.

Film je osvojio četiri Oscara, uključujući one za najbolji film, najbolji originalni scenarij, najbolju glazbu i najbolji kostim. Vatrene kočije nisu samo sportski film - one su oda ljudskom duhu, poštenju i hrabrosti da se slijedi vlastiti put, bez obzira na cijenu.