AMERIČKI glumac Gabriel Macht mnoge je oduševio kao Harvey Specter u pravnoj televizijskoj drami Suits. Tri godine prije odlične uloge u seriji poznati glumac imao je glavnu ulogu u neo-noir filmu o superherojima Duh (The Spirit) iz 2008. godine. Scenarij za film napisao je Frank Miller, koji ga je i režirao, a film je adaptacija kratkog stripa Le Spirit Williama Erwina Eisnera.

Macht je u filmu igrao glavnog lika, a uz njega su se pojavili i Samuel L. Jackson, Scarlett Johansson, Sarah Paulson, Eva Mendes, Jaime King i brojne druge zvijezde. Film Duh jedan je od najlošije ocijenjenih filmova u karijeri Gabriela Machta, na IMDb-ju ima ocjenu 4.7 od 10.

U filmu Macht glumi policajca Dennyja Colta, koji se, nakon što je ubijen na dužnosti, vraća kao Spirit, superheroj posvećen zaštiti Central Cityja. Njegov najveći neprijatelj Octopus (Samuel L. Jackson) nemilosrdni je ubojica spreman uništiti grad koji Spirit toliko voli kako bi pronašao tajnu besmrtnosti. Dok Spirit progoni zločince, susreće mnoge prelijepe žene koje bi ga rado ili poljubile ili ubile.

Kritičari su film na Rotten Tomatoesu ocijenili s 14 posto

Film nije dobio dobre recenzije kritičara, a kako prenosi portal ScreenRant, kritičari su najviše zamjerili prevlast stila nad dubinom i površnost radnje. U ocjeni 4.7 na IMDb-ju gledatelji i kritičari su mu dali najviše šest zvjezdica, njih 18.7 posto, a njih 9.1 posto filmu je dalo jednu zvjezdicu.

Na Rotten Tomatoesu film Franka Millera nije ostvario značajno bolje rezultate, prema recenzijama kritičara ima samo 14 posto, dok od gledatelja ima 25 posto.

"Scene počinju naizgled nasumično, a završavaju naglo. Glumci tumače likove s maksimalnim intenzitetom. Dijalog nosi sirovu energiju holivudskih melodrama iz 30-ih, ali rijetko sadrži duhovitost ili privlačnu podlogu. Sve emocije djeluju isforsirano", napisao je u svojoj recenziji kritičar The Hollywood Reportera Kirk Honeycutt.

Justin Chang iz Varietyja također nije napisao pozitivnu kritiku filma: "Frank Miller otišao je daleko preko granice autoironije i nimalo nije učinio uslugu pionirskom stripu Willa Eisnera. Umjesto toga, utopio ga je u istu samosvjesnu neo-noir monokromiju koja je u Sin Cityju bila primijenjena na znatno uvjerljiviji način."