NETFLIXOVA serija "Trust Me: The False Prophet" nije klasična dokumentarna priča o zločinu, već je strukturirana kao rekonstrukcija utemeljena na izvornim materijalima. Kroz stotine sati snimki, snimljenih razgovora i svjedočanstava iz prve ruke, serija u četiri dijela dokumentira kako je samoproglašeni "vjerski prorok" Samuel Rappylee Bateman uspostavio kontrolu nad članovima Fundamentalističke crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana (FLDS) u zajednici Short Creek.

Serija također prati saveznu istragu koja je razotkrila Batemanovu višedržavnu zavjeru radi seksualnog zlostavljanja djece. Priča se uvelike oslanja na materijale koje su u stvarnom vremenu snimili istraživačica kultova Christine Marie i njezin suprug, snimatelj Tolga Katas, čija je bliska prisutnost u Batemanovom najužem krugu saveznim istražiteljima pružila izravne dokaze o njegovim aktivnostima, piše Time.

Vakuum moći u Short Creeku

Kontekst Batemanovog uspona izravno je povezan s raspadom FLDS-a nakon što je vođa crkve Warren Jeffs 2011. godine osuđen na doživotni zatvor zbog seksualnog zlostavljanja dviju djevojčica.

Iako je Short Creek - zajednica koja obuhvaća gradove Hildale u Utahu i Colorado City u Arizoni - ostao oblikovan vjerovanjima FLDS-a, uključujući poligamni brak, više nije postojala jedinstvena struktura vodstva. Prema iskazima iznesenim u dokumentarcu, taj je nedostatak doveo do sukoba između različitih frakcija i stvorio prostor novim pojedincima da preuzmu kontrolu.

Bateman se pojavio upravo u takvom okruženju. Bivši članovi u dokumentarcu navode kako se predstavio kao nasljednik Jeffsovog autoriteta, tvrdeći da je Jeffs ili mrtav ili "uznesen" te da će sva buduća komunikacija od njega dolaziti preko Batemana. Time si je osigurao legitimitet bez formalnog nasljeđivanja vlasti.

Učvršćivanje kontrole

Do 2019. godine Bateman je unutar FLDS-a stvorio manju sektu, koju su sljedbenici ponekad nazivali "Samueliti". Dokumentarac opisuje kako je koristio kombinaciju vjerskog jezika, izolacije i financijskog pritiska kako bi učvrstio svoj autoritet.

Sljedbenike se poticalo - ili im se naređivalo - da iskažu odanost svjedočenjima, financijskim doprinosima, a u nekim slučajevima i predajom svojih kćeri Batemanu kao jedne od njegovih brojnih "žena". Neke od žrtava imale su samo devet godina.

Serija također prikazuje kako je Bateman nametao poslušnost razdvajanjem ili preseljenjem obitelji, ograničavanjem komunikacije s vanjskim svijetom i prikazivanjem svakog neslaganja kao duhovnog neuspjeha. Žene i djevojčice živjele su pod stalnim nadzorom, često u zajedničkim kućanstvima koje je kontrolirao Bateman.

Na snimkama se neprestano pojavljuju dvije glavne lokacije u Short Creeku: veća kuća poznata unutar grupe kao "Plava kuća", gdje je Bateman boravio s odabranim ženama, i druga, gušće naseljena nekretnina nazvana "Zelena kuća". Upravo su u Zelenoj kući filmaši Marie i Katas počeli primjećivati dosljedne obrasce tjeskobe među ženama i djevojčicama koje su ondje živjele.

Pristup Christine Marie i Tolge Katasa

Marie je prvi put došla u Short Creek 2015. godine kako bi pomogla nakon smrtonosne bujične poplave koja je pogodila to područje. Kasnije je osnovala neprofitnu organizaciju Voices for Dignity za pomoć žrtvama trgovine ljudima.

Naposljetku se s Katasom trajno preselila u Short Creek kako bi nastavila pružati podršku članovima FLDS-a. Njihov početni angažman nije bio istraživački, no stalna prisutnost omogućila im je da izgrade odnose unutar zajednice.

Katas je već radio na dokumentarcu o životu u zajednici FLDS-a, što je bio uvjerljiv razlog za snimanje. Prema navodima iz serije, Bateman je znao za projekt i izrazio je interes za sudjelovanjem, što im je olakšalo pristup.

Par je počeo posjećivati Batemanove posjede 2021. godine. Rane snimke prikazuju rutinska okupljanja, uključujući obroke i neformalna druženja. S vremenom su njihove kamere zabilježile i strukturiranije aspekte unutarnje dinamike grupe, poput načina na koji je Bateman komunicirao sa svojim ženama i sljedbenicima.

U seriji Marie opisuje poziciju koju je zauzimala u grupi: "Toliko su mi vjerovali. Htjela sam im pomoći prije nego što otkriju da sam krtica. Uostalom, ja ih ne izdajem - ja im pomažem, zar ne?"

Dokumentiranje zlostavljanja

Kako im se pristup produbljivao, Marie i Katas počeli su snimati materijal koji će kasnije postati ključan za saveznu istragu protiv Batemana. Katas je prikupio opsežne videosnimke, dok je Marie snimala razgovore koji su, prema dokumentarcu, sadržavali izravne reference na seksualne prakse s maloljetnicima.

Krajem 2021. Marie je snimila ključni trenutak u slučaju kada je Bateman opisao ceremoniju koju je nazivao "Pomirenje", a koja je navodno uključivala "davanje" njegovih "žena" sljedbenicima te im naređivao da imaju spolne odnose dok ih on promatra. Marie je taj materijal predala lokalnoj policiji.

Zbog ograničenih resursa na lokalnoj razini, slučaj je proslijeđen saveznim vlastima. Marie je surađivala s FBI-em kao doušnica, dok je Katas osiguravao videosnimke i pomagao s logističkim detaljima, uključujući mapiranje posjeda povezanih s grupom u Short Creeku.

"Trust me" naglašava razmjere njihovog angažmana tijekom tog razdoblja. Ono što je započelo kao povremeni posjeti preraslo je u gotovo cjelodnevni angažman, pri čemu je Katas dokumentiranje stavio ispred ostalih profesionalnih obveza.

Uhićenja 2022. godine

Batemanovo prvo uhićenje dogodilo se u kolovozu 2022. nakon prometne kontrole u Arizoni. Prema detaljima iznesenim u dokumentarcu, policija je reagirala na dojave vozača koji su primijetili djecu u zatvorenoj prikolici koju je vukao. U prikolici su pronađene tri djevojčice.

Uhićenje je dovelo do pojačanog nadzora, ali nije odmah zaustavilo Batemanove aktivnosti. Ubrzo je pušten uz jamčevinu, a snimke prikazane u dokumentarcu otkrivaju kako raspravlja o brisanju digitalnih dokaza.

Nekoliko tjedana kasnije savezne su vlasti ishodile naloge za Batemanovo uhićenje zbog sumnje na seksualno zlostavljanje djece i otmicu te za pretragu njegovih posjeda u Short Creeku. FBI je koordinirao veliku operaciju na više lokacija, uključujući Plavu kuću, Zelenu kuću i skladište koje je Bateman koristio.

Serija detaljno opisuje kako je Katas sudjelovao u pripremi za raciju snimivši jedan od posjeda dronom iz zraka. Dana 13. rujna 2022. dogovorio je sastanak s Batemanom u skladištu pod izlikom snimanja intervjua. Ubrzo nakon Batemanovog dolaska, agenti FBI-a su upali i uhitili ga.

Savezni agenti istovremeno su proveli slične operacije na drugim posjedima povezanim s grupom, što je dovelo do uhićenja nekih Batemanovih sljedbenika.

Savezne optužbe i presuda

U travnju 2024. godine Bateman je priznao krivnju za zavjeru radi prijevoza maloljetnika u svrhu kriminalne seksualne aktivnosti i za zavjeru radi počinjenja otmice. Utvrđeno je da su se njegove aktivnosti protezale kroz više saveznih država, uključujući Arizonu, Utah, Colorado i Nebrasku.

Prema saveznim tužiteljima, Batemanovi sljedbenici omogućavali su zlostavljanje prijevozom maloljetnica, dogovaranjem pristupa, a u nekim slučajevima i izravnim sudjelovanjem. Nakon njegovog uhićenja, članovi grupe pokušali su odvesti nekoliko žrtava iz državnog skrbništva preko državnih granica, no one su pronađene i vraćene, kako je prikazano u dokumentarcu.

Dana 9. prosinca 2024. Bateman je osuđen na 50 godina zatvora, nakon čega slijedi doživotni nadzirani otpust. Više suoptuženika također je osuđeno, bilo na temelju priznanja krivnje ili sudskih presuda, a dodatni postupci izricanja kazni još su u tijeku.

Što se dogodilo sa žrtvama?

Nakon Batemanovog uhićenja, identificirane maloljetnice oduzete su njegovoj grupi i smještene pod skrbništvo Odjela za dječju sigurnost Arizone, čime su odvojene od okruženja u kojem se zlostavljanje događalo.

U studenom 2022. godine nekoliko Batemanovih sljedbenika, koji su još uvijek vjerovali u njega, organizirali su pokušaj otmice djevojčica iz tih smještaja. Osam ih je prevezeno iz Arizone, preko Kalifornije, sve do države Washington, prije nego što ih je policija pronašla i vratila pod državno skrbništvo.

Istražitelji su utvrdili da je zlostavljanje uključivalo koordinirane akcije u više država i sudjelovanje nekoliko odraslih članova grupe, koji su kasnije optuženi u vezi sa slučajem. Djevojčice su ostale pod državnom zaštitom dok su se pravni postupci nastavljali, a njihova svjedočenja i prikupljeni dokazi činili su ključni dio slučaja.