POJAM "bottle" epizoda označava epizode TV serija koje se, zbog ograničenog budžeta, snimaju na jednoj lokaciji, s minimalnim brojem glumaca i smanjenim opsegom radnje. Iako su bile češće u eri serija s više od 20 epizoda po sezoni, ovaj format nije stran ni modernoj produkciji - neki od primjera su epizoda "Fly" iz serije "Na putu prema dolje" ili legendarne epizode "The Chinese Restaurant" iz "Seinfelda". Kada se taj koncept primijeni na film, dobivamo "bottle" filmove, djela čija je cijela radnja smještena u skučeni, ograničeni prostor, piše Collider.

Ovaj pristup posebno je učinkovit u žanru horora, gdje klaustrofobična atmosfera i osjećaj zarobljenosti mogu višestruko pojačati napetost i strah. Takvi filmovi nas tjeraju da se zajedno s likovima osjećamo bespomoćno, bez izlaza. Kritičari Collidera sastavili su popis nekoliko najboljih i najznačajnijih horor filmova koji su majstorski iskoristili ograničenja jedne lokacije.

1. Misery (1990.)

Filmska adaptacija romana Stephena Kinga možda je malo manje skučena od svog književnog predloška, ali radnja filma "Misery" iz 1990. i dalje je gotovo u potpunosti ograničena na jednu kuću. Priča prati poznatog pisca kojeg nakon prometne nesreće spašava njegova najveća obožavateljica. Ubrzo se ispostavlja da je ona psihički nestabilna i bijesna zbog načina na koji je odlučio završiti njezin omiljeni serijal knjiga. Ono što slijedi je napeta psihološka igra mačke i miša u kojoj je pisac zarobljen i prisiljen pisati protiv svoje volje.

2. Svjetionik (2019.)

Iako se dio radnje "Svjetionika" odvija na otvorenom, taj "otvoreni" prostor zapravo je maleni, izolirani otok na kojem se nalaze samo svjetionik i dvojica njegovih čuvara. Ubrzo postaje jasno da otok nije dovoljno velik za obojicu. Film prati dva muškarca (Willem Dafoe i Robert Pattinson) kako polako tonu u ludilo zbog izolacije i međusobne netrpeljivosti. "Svjetionik" je bizaran, ali prvenstveno psihološki horor koji maestralno koristi svoju ograničenu lokaciju za stvaranje osjećaja tjeskobe i ludila.

3. Dan živih mrtvaca (Day of the Dead) (1985.)

Sva tri originalna filma o zombijima Georgea A. Romera imaju elemente "bottle" filmova. "Noć živih mrtvaca" odvija se u izoliranoj kući, a "Zora živih mrtvaca" u trgovačkom centru. Ipak, "Dan živih mrtvaca" najviše odgovara tom opisu. Radnja je smještena u skučenom podzemnom bunkeru gdje preživjeli znanstvenici i vojnici pokušavaju pronaći lijek. Klaustrofobična atmosfera bunkera pojačava osjećaj beznađa i brutalno nasilje, čineći ga najintenzivnijim i najtjeskobnijim dijelom Romerove trilogije.

4. 10 Cloverfield Lane (2016.)

"10 Cloverfield Lane" izvrstan je primjer filma koji svoju najveću snagu crpi upravo iz "bottle" formata. Radnja je gotovo u cijelosti smještena u podzemni bunker s tri glavna lika, a napetost proizlazi iz tijesne okoline i nepovjerenja među njima. Nakon prometne nesreće, mlada žena budi se u bunkeru s muškarcem koji tvrdi da ju je spasio od apokaliptičnog napada koji je vanjski svijet učinio nenastanjivim. Što se manje zna o detaljima radnje, to je iskustvo gledanja bolje, a film uspješno gradi neizvjesnost sve do samog kraja.

5. Slagalica strave (2004.)

Prvi dio kultnog serijala "Slagalica strave" u mnogočemu je definirao moderni horor, a u svojoj srži je pravi "bottle" film. Iako priča uključuje scene izvan glavne lokacije i flashbackove, okosnica radnje su dvojica muškaraca okovanih u napuštenoj kupaonici, prisiljenih igrati smrtonosnu igru poremećenog uma. Upravo taj klaustrofobični segment, u kojem su likovi psihološki mučeni i suočeni s nemogućim izborima, čini film najpamtljivijim i najnapetijim.

Na listi su se našli i filmovi "Obdukcija Jane Doe" (The Autopsy of Jane Doe), "Ne diši" (Don't Breathe), "Živ zakopan" (Buried), "Tijela, tijela, tijela" (Bodies Bodies Bodies) i "Kocka" (Cube).