DARREN ARONOFSKY, redatelj poznat po iscrpljujućim psihološkim dramama poput Hrvača i Crnog labuda, okreće se novom žanru. Njegov najnoviji film je komični krimić Uhvaćen (eng. Caught Stealing) koji je u domaća kina stigao 28. kolovoza, a u kojem Austin Butler glumi bivšeg igrača bejzbola upletenog u kriminalno podzemlje New Yorka devedesetih.

Iako bi se na prvu moglo pomisliti da Aronofsky inspiraciju crpi iz kultnih Scorseseovih krimi-drama kao što su Ulice zla (Mean Streets) ili Dobri momci (Goodfellas), redatelj otkriva da je stvarni uzor Scorseseova nezavisna crna komedija U sitne sate (After Hours) iz 1985. godine, piše Collider.

Neočekivani uzor i povratak u devedesete

Čini se da Aronofsky nakon podijeljenih reakcija na film Kit želi publici ponuditi nešto lakše. U filmu Uhvaćen glume i Regina King, Zoë Kravitz, Matt Smith i Liev Schreiber, a radnja je smještena u devedesete, desetljeće koje je redatelj u intervjuu za Guardian opisao kao "izvanredno" i "opuštenije".

Zanimljiv je i odabir Griffina Dunnea, zvijezde filma U sitne sate, za jednu od uloga. Upravo taj film Aronofsky navodi kao ključan utjecaj, opisujući ga kao priču o "običnom čovjeku koji se nađe izvan svoje dubine".

Kako je U sitne sate spasio Scorsesea?

Nakon niza osobnih problema i naglog otkazivanja produkcije Posljednjeg Kristovog iskušenja, Martinu Scorseseu trebao je novi početak. Pronašao ga je u filmu U sitne sate, minimalističkoj vježbi stila prožetoj čistim strahom i tjeskobom. S debitantskim scenaristom Josephom Minionom i novom postavom karakternih glumaca, Scorsese je ponovno rasplamsao svoju filmašku strast.

Film prati Paula Hacketta (Griffin Dunne), običnog uredskog radnika koji odlazi na spoj u njujorški SoHo, no umjesto romantične večeri, biva zarobljen u mreži bizarnih susreta, lažnih optužbi i smrtonosnih opasnosti iz koje nema bijega.

Scorseseov najsmješniji i najstilskiji film

U filmu U sitne sate nema gangstera, ali napetost je jednako opipljiva kao u bilo kojem od Scorseseovih krimi-epova. Iako nema eksplicitnog kriminala, film je prepun moralnih dilema i osjećaja čistilišta. Film je prožet izopačenim smislom za humor, a Scorseseov moderni filmski jezik, definiran frenetičnim ritmom, rođen je upravo ovdje. Kamera, koju je vodio Michael Ballhaus, leti praznim ulicama SoHoa, dok je montaža Thelme Schoonmaker stvorila osjećaj neprestane jurnjave.

Unatoč nadrealnoj atmosferi koja podsjeća na Kafkine noćne more, U sitne sate je jedan od najljudskijih Scorseseovih filmova. Svi smo barem jednom doživjeli noć koja nikad ne završava i u kojoj sve krene po zlu. U konačnici, film govori o napuštanju svakodnevne udobnosti u potrazi za uzbuđenjem.

Kada se Paul vrati na svoj dosadni posao, spašen je, ali je pitanje hoće li ikada više doživjeti nešto toliko živo. Aronofsky si je zadao težak zadatak, jer ulaskom u žanr "najgore noći ikad" mora opravdati nasljeđe filma koji je postavio tako visoke standarde.

U sitne sate na Rotten Tomatoesu ima 90 posto pozitivnih recenzija kritičara i 87 posto pozitivnih recenzija gledatelja, dok na IMDb-ju ima prosječnu ocjenu 7.6 od 10.