U kinima se počeo prikazivati horor Ljudska stonoga

NA DANAŠNJI dan, 30. travnja 2010. godine, svjetsku je javnost potresao jedan od najšokantnijih i najkontroverznijih horor filmova modernog doba - Ljudska stonoga (The Human Centipede).
Riječ je o nizozemskom filmu iz 2009. godine koji je svojim bizarnim konceptom, eksplicitnim scenama i brutalnošću prikazanog eksperimenta šokirao gledatelje diljem svijeta, ali istovremeno i stekao status kultnog naslova unutar horor žanra.
Film je režirao i napisao Tom Six, nizozemski redatelj poznat po provokativnim temama i pomicanju granica filmske umjetnosti. Ljudska stonoga prvi je dio planirane trilogije koja je, unatoč valovima osuda i zabrana, dočekala nastavke, Ljudska stonoga 2 (Full Sequence) i Ljudska stonoga 3 (Final Sequence), koji su otišli još dalje u svom eksplicitnom prikazu nasilja i ljudske degradacije.
Šokantna radnja i moralne dileme
Radnja filma prati dvije mlade američke turistkinje, Lindsay (Ashley C. Williams) i Jenny (Ashlynn Yennie), koje putuju po Europi. Nakon što im se automobil pokvari na osamljenoj cesti u Njemačkoj, potraže pomoć u izoliranoj kući dr. Josefa Heitera (Dieter Laser), zloglasnog i psihički poremećenog kirurga specijaliziranog za razdvajanje sijamskih blizanaca.
Umjesto pomoći, dr. Heiter ih drogira i zarobi, a zatim im otkriva svoj monstruozni plan - spojiti tri ljudska bića u jedno biće koje će dijeliti probavni sustav, čime nastaje "ljudska stonoga". U eksperimentu, Lindsay i Jenny spojene su s trećim zarobljenikom, Japancem Katsururom (Akihiro Kitamura), koji postaje prvi segment "stonoge".
Ono što slijedi jest niz scena koje izazivaju mučninu, strah i gađenje, ali i filozofska pitanja o granicama znanosti, etike i ljudske izdržljivosti. Iako film nema eksplicitne scene samog kirurškog zahvata, sugestivnost i psihološki teror dovoljan su razlog za njegovu reputaciju jednog od najuznemirujućih filmova u povijesti horora.
Reakcije javnosti: Od gađenja do obožavanja
Nakon premijere, Ljudska stonoga izazvala je lavinu reakcija, od povraćanja u kinima ili napuštanja dvorana do oduševljenja. Sixov horor bio je tema moralnih rasprava i često se nalazio na popisima najodvratnijih filmova, ali istovremeno i na listama filmova koji su obilježili suvremeni horor.
Mnogi su ga kritizirali zbog pretjeranog oslanjanja na šokantne elemente, ali ne može se poreći da je Tom Six postigao ono što je namjeravao - pokrenuti raspravu o granicama umjetnosti i horora. Glumac Dieter Laser dobio je pohvale za svoju jezivu izvedbu dr. Heitera, lika koji se mnogima urezao u sjećanje kao simbol neljudskosti i znanstvene izopačenosti.
Dok su neki kritičari smatrali da film nema nikakvu umjetničku vrijednost, drugi su tvrdili da odlično prikazuje teme opsjednutosti kontrolom, zapadne dominacije i gubitka humanosti u modernom društvu.
Ljudska stonoga je upravo zbog svoje bizarnosti postala nezaboravnim dijelom pop-kulture. Osim što je česti predmet parodija, citata i memova, njezin koncept poslužio je kao kreativni poticaj i opomena društvu. U doba kada su se horor filmovi temeljili na predvidivim klišejima, Tom Six ponudio je nešto potpuno drukčije.
