KARIZMATIČAN glumac, prepoznatljivog glasa i izvrsne filmske karijere, Morgan Freeman je osoba čije se riječi pažljivo slušaju. Bilo da pripovijeda u dokumentarcima o svemiru ili daje život nezaboravnim likovima na velikom platnu, Freeman je i sam veliki ljubitelj filma.

Za Freemana, dobar film nije nužno blockbuster, niti mora imati složene efekte. On traži priče koje govore o ljudima, odnosima i unutarnjim borbama. Filmove koji se pamte ne zbog akcije, nego zbog osjećaja koje izazivaju. U intervjuima za BBC, AFI i emisije poput Inside the Actors Studio, otkrio je koji su mu filmovi posebno prirasli srcu, i koje bi preporučio svima da pogledaju.

Kum (The Godfather) iz 1972. godine

Freeman je više puta izjavio da često gleda Kuma jer ga smatra besprijekornim u svakom aspektu - režiji, scenariju i glumačkim izvedbama. U intervjuu za AFI’s 100 Years…100 Movies, rekao je da je Kum film koji "postavlja standarde za sve druge filmove koji se usude obrađivati temu moći, obitelji i morala". 

Prema Freemanu: "To nije samo priča o mafiji. To je priča o lojalnosti, izdaji i cijeni moći. Jedan od rijetkih filmova koji ne gubi snagu ni nakon desetog gledanja". 

Točno u podne (High Noon) iz 1952. godine 

U razgovoru za The Guardian, Freeman je rekao da je Točno u podne film koji ga je kao mladog glumca naučio što znači imati unutarnju moralnu borbu na ekranu. Divio se Garyju Cooperu, koji je u ulozi šerifa prikazao tihu odlučnost, a cijela priča o pojedincu koji se suočava s opasnošću dok ga društvo napušta ostavila je dubok dojam na Freemana.

"Taj film pokazuje kako izgleda istinska hrabrost. Kad znaš da ćeš ostati sam, a svejedno ne odustaješ", rekao je jednom glumac za film. 

Memento iz 2000. godine

U intervjuu za NPR, Freeman je istaknuo kako cijeni inteligentne narativne konstrukcije, a Memento ga je potpuno osvojio svojom nelinearnom strukturom. Rekao je da ga je film Christophera Nolana natjerao da "ponovno razmisli o tome što sve film može biti" i da ga je oduševila ideja da publika do kraja ne zna što je istina.

"Nolan vas tjera da razmišljate. Taj film je poput zagonetke koju ne možeš pustiti iz ruku", komentirao je Freeman. 

Amadeus iz 1984. godine

Za Freemana, glazbena drama Amadeus nije samo film o Mozartu, već o ljudskoj prirodi, zavisti i boli kad netko prepozna genijalnost, ali zna da je nikad neće dostići. U razgovoru za Inside the Actors Studio, rekao je da ga je F. Murray Abrahamova izvedba duboko dirnula i da je riječ o filmu koji ga emocionalno iscrpi svaki put kad ga pogleda.

"To je film koji pokazuje kako nas vlastita ograničenja mogu uništiti iznutra. Genijalno i bolno", rekao je glumac. 

2001.: Odiseja u svemiru (2001: A Space Odyssey) iz 1968. godine

Freeman, koji je producirao više dokumentaraca o svemiru, uključujući seriju Through the Wormhole, kaže da je ovaj film jedan od ključnih razloga zašto se zaljubio u svemirsku tematiku. Smatra ga "ne samo filmom, nego iskustvom", a posebno ističe vizualnu vizionarnost i glazbu koja "hipnotizira".

Čovjek-slon (The Elephant Man) iz 1980. godine

U razgovoru za Time Magazine, Freeman je rekao da ga je ovaj film "potpuno slomio" i da je to jedan od rijetkih filmova uz koje otvoreno plače. Priča o Johnu Merricku, čovjeku s teškim deformacijama, za njega je snažno podsjećanje na to koliko malo empatije zna postojati u društvu, i koliko je dostojanstvo važno, bez obzira na izgled.

"Nikada ne zaboraviš njegov glas kad kaže: 'Ja nisam životinja'. Taj trenutak me proganja još uvijek", rekao je Freeman za Time Magazine. 

Ubiti pticu rugalicu (To Kill a Mockingbird) iz 1962. godine

U više intervjua Freeman je rekao da je ovo film koji bi trebalo prikazivati u školama širom svijeta. Smatra da je Gregory Peck kao Atticus Finch jedan od najvažnijih prikaza pravednosti u filmskoj povijesti. Film mu je važan i osobno, jer je odrastao u doba rasne segregacije u SAD-u.

"Taj film pokazuje što znači biti moralna osoba u nemoralnom vremenu. A to je lekcija koju nikad ne smijemo zaboraviti", rekao je glumac za film Roberta Mulligana.