15. SRPNJA 1988. u kina je stigao Umri muški (Die Hard), akcijski triler koji je zauvijek promijenio način na koji publika gleda akcijske filmove. Pod redateljskom palicom Johna McTiernana, film je ponudio nešto potpuno novo: junaka koji nije nedodirljivi div, nego običan čovjek, prepun mana, ranjivosti i duhovitosti.

Priča o jednom "prosječnom" policajcu

U središtu filma je John McClane (Bruce Willis), njujorški policajac koji dolazi u Los Angeles kako bi pokušao spasiti brak sa svojom suprugom Holly Gennaro McClane (Bonnie Bedelia). Ona radi kao rukovoditeljica u moćnoj japanskoj korporaciji Nakatomi, smještenoj u tada futurističkom Nakatomi Plaza neboderu (u stvarnosti zgrada Fox Plaza).

Tijekom božićne zabave, zgradu preuzima skupina naoružanih terorista predvođenih Hansom Gruberom (Alan Rickman), hladnokrvnim i elegantnim kriminalcem s planom za pljačku milijuna dolara skrivenih u korporativnom trezoru. McClane, koji se u tom trenutku nalazi u kupaonici i neprimjetno izbjegava početni napad, ostaje jedini koji može pomoći taocima.

Neočekivani junak

Prije filma Umri muški, akcijski junaci osamdesetih bili su nadljudski snažni i gotovo nepobjedivi, primjerice Sylvester Stallone kao Rambo, Arnold Schwarzenegger kao Terminator. McClane je bio potpuna suprotnost: znojan, krvav, nervozan, sarkastičan, ali nevjerojatno snalažljiv i odlučan.

Bruce Willis, tada poznat uglavnom kao televizijska zvijezda iz serije Moonlighting, bio je neočekivan izbor. Mnogi su isprva sumnjali u njegov potencijal, no upravo je Willisova "prosječnost" osvojila publiku.

Jednako važan kao i McClane bio je Hans Gruber, kojeg je maestralno utjelovio britanski glumac Alan Rickman, tada relativno nepoznat široj publici. Rickman je ovom ulogom stvorio arhetip modernog "elegantnog negativca" koji je kasnije poslužio kao predložak za mnoge filmske zlikovce.

Akcija koja je izgledala stvarno

Režija Johna McTiernana bila je ključna za uspjeh filma. Umjesto glatkih, stiliziranih scena, akcija je bila sirova, neuredna i nepredvidiva. McClaneova borba kroz staklo, bol zbog ranjenih stopala, njegovo neprestano psovanje i pokušaji komunikacije preko radija s policijom, sve je to davalo osjećaj realizma kakav se rijetko viđao.

Specijalni efekti, tada još gotovo isključivo praktični, dali su filmu dodatnu težinu. Eksplozije, borbe u ventilacijskim cijevima, pad Hansa Grubera s nebodera, sve je to učinilo Umri muški revolucionarnim.

Ogroman uspjeh i nova era akcije

Film je snimljen s budžetom od oko 28 milijuna dolara, a zaradio je više od 140 milijuna diljem svijeta. Bio je nominiran za četiri Oscara (zvuk, vizualni efekti, montaža zvuka i montaža), što je bilo rijetkost za akcijske filmove tog vremena.

Uslijedila su čak četiri nastavka, s različitim stupnjem uspjeha i kvalitete. Ipak, originalni film i dalje se smatra neupitnim vrhuncem serijala.

Osim što je definirao akcijsku estetiku kasnih osamdesetih i devedesetih, Umri muški otvorio je vrata akcijskim junacima koji nisu "super-ljudi", nego obični ljudi gurnuti u izvanredne okolnosti.