1. LIPNJA 1937. godine u Memphisu u Tennesseeju rođen je jedan od najcjenjenijih i najprepoznatljivijih glumaca svjetske kinematografije, Morgan Freeman. Njegov karakterističan baršunasti glas, staloženost i dostojanstvenost ostavili su dubok trag u filmskoj povijesti. No, put do slave za ovog glumca nije bio jednostavan, obilježili su ga skromni počeci, strpljiv rad i čelična volja da se probije u svijetu koji nije bio naklonjen Afroamerikancima.

Djetinjstvo i mladost: od juga Amerike do vojne uniforme

Morgan Freeman rođen je kao najmlađe od petero djece u obitelji učiteljice Mamie Edne i brijača Morgana Portera Freemana starijeg. Nakon što su mu se roditelji razveli, Morgan je većinu djetinjstva proveo kod bake u Greenwoodu u Mississippiju. Od malih nogu suočavao se s rasnom segregacijom i nepravdom koja je obilježavala američki jug. No, mladom Freemanu upravo su knjige, školske predstave i ljubav prema glumi pružale utočište i snagu.

Prvu kazališnu ulogu odigrao je sa samo devet godina, a u srednjoj školi pobijedio je na državnom natjecanju u dramskom monologu. Unatoč očitoj nadarenosti, nakon završetka škole odabrao je vojsku, gdje je četiri godine služio u američkom ratnom zrakoplovstvu. Iako je ozbiljno razmišljao o vojnoj karijeri, shvatio je da mu srce leži u kazalištu te se odlučio vratiti glumi.

Prvi koraci u kazalištu i televiziji

Po povratku iz vojske Freeman se preselio u Los Angeles, gdje je pohađao satove glume i radio svakakve poslove kako bi preživio. Kasnije je nastavio školovanje u New Yorku i San Franciscu. Njegov talent ubrzo je prepoznat u kazališnim krugovima, a 1967. godine debitirao je na Broadwayu u predstavi Hello, Dolly! s Pearl Bailey u glavnoj ulozi.

Ipak, šira publika upoznala ga je početkom 1970-ih, kada se pojavio u dječjoj edukativnoj emisiji The Electric Company, gdje je pet godina utjelovljavao razne likove. Iako mu je taj posao omogućio stabilna primanja i popularnost, Freeman je osjećao da mu televizija ograničava kreativnost. Početkom 1980-ih okrenuo se ozbiljnijim kazališnim i filmskim projektima.

Pravi proboj: filmovi koji su definirali karijeru

Freeman se relativno kasno probio u Hollywoodu, tek u kasnim četrdesetima i ranim pedesetima. Godine 1987. oduševio je kritičare ulogom svodnika Fast Blacka u filmu Noć i dan makroa, za koju je dobio nominaciju za Oscara. Uloga je bila originalna, daleko od dotadašnjih stereotipnih likova koje su Afroamerikanci često tumačili u filmovima, i pokazala je Freemanove glumačke vještine i šarm.

Pravi komercijalni i kritički uspjeh uslijedio je 1989. godine s filmom Vozeći gospođicu Daisy, gdje je glumio Hokea Colburna, vozača starice s američkog juga. Film je osvojio Oscara za najbolji film, a Freeman je nominiran za najboljeg glavnog glumca.

Nakon toga je uslijedio niz izuzetnih filmova, kao što su Glory, Lean on Me i Robin Hood: Prince of Thieves, a 1994. Freeman je ostvario jednu od svojih najlegendarnijih uloga, zatvorenika Reda u Iskupljenju iz Shawshanka. Iako film na početku nije ostvario komercijalni uspjeh, s vremenom je stekao status kultnog klasika.

Glasovne uloge i redateljski rad

Morgan Freemanov glas postao je gotovo jednako slavan kao i njegovo lice. Njegova naracija u dokumentarnim filmovima poput March of the Penguins i Through the Wormhole donijela mu je brojne pohvale, a mnogi se slažu da njegov smireni bariton unosi toplinu i pouzdanost u svaki projekt.

Osim glume okušao se i kao redatelj filmom Bopha! (1993), dramom o apartheidu u Južnoj Africi, čime je potvrdio svoju strast prema društveno angažiranim temama.

Nagrade, priznanja i kasniji dio karijere

Freeman je dobitnik Oscara za najboljeg sporednog glumca za film Djevojka od milijun dolara (2004), koji mu je donio suradnju s Clintom Eastwoodom i Hilary Swank. Osim Oscara osvojio je brojne Zlatne globuse, nagrade SAG, počasne nagrade poput AFI-ja za životno djelo i nagradu Cecil B. DeMille. Unatoč prestižnim priznanjima, Freeman je ostao skroman i poznat po duhovitosti, toplini i profesionalizmu.

U kasnijim godinama nastavio je intenzivno raditi, pojavljujući se u filmovima kao što su Vitez tame, Majstori iluzije i Lucy te seriji Lioness.

Freemanov privatni život često je bio u sjeni njegove profesionalne karijere. Bio je u dva braka i ima četvero djece. Poznat je po svojoj ljubavi prema prirodi i konjima – na svom ranču u Mississippiju osnovao je farmu, a čak je pretvorio posjed u utočište za pčele, čime pridonosi očuvanju okoliša.

Freeman je također strastveni zagovornik obrazovanja i borbe protiv rasne diskriminacije te aktivno sudjeluje u raznim humanitarnim projektima.