"VALENTINO: The Last Emperor" jedan je od najpoznatijih modnih dokumentaraca ikad snimljenih i danas se ponovno nameće kao logičan podsjetnik na život i karijeru Valentina Garavanija, koji je preminuo u dobi od 93 godine.

Film je režirao Matt Tyrnauer, dugogodišnji novinar i urednik Vanity Faira, a prati posljednje dvije godine Valentinova aktivnog rada prije umirovljenja. Umjesto klasične biografije, riječ je o tzv. "fly-on-the-wall" dokumentarcu koji gledatelju dopušta da bez uljepšavanja uđe u privatni i profesionalni svijet jednog od posljednjih velikih couturiera stare škole.

Galerija

Couturier je modni kreator koji dizajnira i izrađuje haute couture, dakle najvišu razinu mode - ručno rađene, krojene po mjeri, iznimno luksuzne komade.

Radnja filma

Radnja filma fokusirana je na razdoblje u kojem Valentino priprema svoje posljednje haute couture kolekcije, putuje između Rima, Pariza i New Yorka, sudjeluje u probama, modnim revijama i poslovnim sastancima, dok se istovremeno nosi s činjenicom da se povlači iz modne kuće koju je sam izgradio. Paralelno se provlači i tema korporativnog preuzimanja brenda, što dodatno pojačava osjećaj da se ne završava samo jedna karijera, nego i jedno modno razdoblje.

Posebno važan element filma je odnos Valentina i Giancarla Giammettija, njegova dugogodišnjeg životnog i poslovnog partnera. Njihov odnos prikazan je kao kombinacija duboke privrženosti, ovisnosti i stalne napetosti: Valentino je emocionalni, impulzivni perfekcionist, dok je Giammetti racionalna figura koja balansira posao, ego i stvarnost. Mnogi kritičari upravo su taj odnos izdvojili kao najzanimljiviji dio filma, jer se rijetko viđa tako iskren prikaz dinamike iza velikog imena luksuzne industrije.

Portret čovjeka koji je cijeli život posvetio ideji ljepote

Film ne skriva Valentinovu zahtjevnost, sklonost dramatičnim ispadima i potrebu za potpunom kontrolom, ali ga ne ismijava niti ruši mit. Umjesto toga, gradi portret čovjeka koji je cijeli život posvetio ideji ljepote, često nauštrb vlastitog mira. Zanimljivo je da sam Valentino tijekom snimanja nije djelovao pretjerano oduševljen kamerama, što filmu daje dodatnu autentičnost i napetost.

"Valentino: The Last Emperor" premijerno je prikazan 2008. godine na Venecijanskom filmskom festivalu, a potom i na festivalu u Torontu. U kino-distribuciju krenuo je 2009. godine i ostvario solidan komercijalni uspjeh za dokumentarni film, posebno s obzirom na to da je riječ o nišnoj temi poput visoke mode.

Kritike su uglavnom bile pozitivne. Film je hvaljen zbog ekskluzivnog pristupa, luksuzne vizualne estetike i iskrenosti, iako su neki kritičari zamjerili što je previše očaran glavnim likom i rijetko ulazi u ozbiljniju kritiku modnog sustava. Ipak, većina se slaže da film funkcionira istovremeno kao glamurozna kronika, intimni portret i dokument o sudaru kreativnosti i korporativnog kapitalizma.

Danas, nakon smrti Valentina Garavanija, "Valentino: The Last Emperor" dobiva dodatnu težinu. Ne djeluje samo kao film o jednom dizajneru, nego kao svjedočanstvo vremena u kojem su modni kreatori bili apsolutni vladari vlastitih kuća, prije nego što su luksuzni brendovi postali globalne korporacije. U tom smislu, riječ je o dokumentu o kraju jedne ere - i o čovjeku koji ju je personificirao do samog kraja.