Dva filma koja Tim Burton može gledati uvijek iznova, nikad mu ne dosade

KADA netko spomene ime Tima Burtona, prva asocijacija je gotovo uvijek gotika, i to s punim pravom. Redatelj koji stoji iza klasika kao što su Bubimira, Sanjive doline i Edwarda Škarorukog izgradio je karijeru na mračnoj i bajkovitoj estetici. Ipak, njegov opus nije isključivo košmaran; debitirao je komedijom Pee-Weejeva velika avantura i režirao dirljivu fantaziju Krupna riba, piše Far Out.
Unatoč tome, Burtonovi filmovi nose nepogrešiv pečat čudnog i prekrasnog, zbog čega bi se očekivalo da i sam preferira sličnu estetiku. Međutim, kada je riječ o filmovima koje može gledati bezbroj puta, njegov ukus otkriva jednu sasvim drugu stranu.
Iznenađujući akcijski klasik iz šezdesetih
Na pitanje Filmskog festivala u Cannesu o filmovima koje uvijek može ponovno gledati, Burtonov prvi odgovor bio je potpuno neočekivan.
"Čudno je, postoji jedan neobičan kao što je Orlovo gnijezdo (Where Eagles Dare), to je film koji svaki put kad je na TV-u, ja ga gledam", objasnio je slavni redatelj.
Riječ je o klasičnom holivudskom akcijskom filmu redatelja Brian G. Hutton iz 1968. godine u kojem Richard Burton i Clint Eastwood glume savezničke vojnike u misiji spašavanja američkog generala iz nacističke utvrde. Film je prepun eksplozija, vratolomija na žičarama i napetih scena, što ga naizgled udaljava od Burtonova svijeta.
Ipak, redatelja privlači nešto drugo. Kako kaže, film može gledati bezbroj puta jer "ima određenu atmosferu, u snijegu, i imate soundtrack i tišinu". Sniman u Austriji, s glazbom Rona Goodwina i kamerom Arthura Ibbetsona, film je vizualno i zvučno remek-djelo, što objašnjava zašto se redatelj Mrtve nevjeste divi njegovoj realizaciji.
Postapokaliptični kultni film
Drugi film na njegovoj listi je Omega čovjek (The Omega Man). "Ista je stvar s Omega čovjekom. Postoje određeni filmovi koje bih gledao bilo kada, čak i da sam ih gledao dan prije", priznao je Burton. Ovaj znanstveno-fantastični horor već se ranije našao na njegovoj listi favorita, no i dalje se čini kao neobičan odabir za njega.
Film redatelja Boris Sagal iz 1971., temeljen na istoj knjizi kao i kasniji hit Ja sam legenda s Willom Smithom, prati pukovnika Roberta Nevillea (Charlton Heston), jedinog preživjelog nakon što je biološki rat uništio čovječanstvo. No, on nije posve sam. Noću ga progone mutirana, svjetlosno osjetljiva stvorenja, pripadnici kulta poznatog kao Obitelj.
Neville dane provodi istražujući opustjeli Los Angeles, boreći se protiv mutanata i pokušavajući sačuvati razum. Spoj atmosfere filma o čudovištima i specifične vizualne estetike sedamdesetih godina čini ga djelom u kojem redatelj očito pronalazi neiscrpnu inspiraciju.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati