31. SRPNJA 1998. u kina je stigao Ever After, neobična i osvježavajuća obrada klasične bajke o Pepeljugi — ali ovog puta bez čarobnih bundeva, vilinskih kuma i životinja koje pričaju. Umjesto toga, redatelj Andy Tennant ponudio je realističnu, povijesno utemeljenu verziju bajke u kojoj se magija zamjenjuje hrabrošću, mudrošću i feminizmom.

Glavnu ulogu tumači Drew Barrymore, koja je ovom interpretacijom dala liku Pepeljuge snagu, dostojanstvo i vjeru u vlastite sposobnosti, dok je film istovremeno zadržao romantičnu čaroliju zbog koje i volimo bajke.

Danielle, Pepeljuga koja ne treba spasitelja

Radnja filma smještena je u 16. stoljeće u Francuskoj, a Danielle de Barbarac (Barrymore) odrasta u plemićkoj obitelji. Nakon njegove prerane smrti, Danielle je prepuštena na milost i nemilost okrutne maćehe, barunice Rodmille de Ghent (Anjelica Huston), i njezinih dviju kćeri.

No, za razliku od klasične Pepeljuge, Danielle ne sjedi i ne sanja o spasitelju — ona čita Utopiju Thomasa Morea, maskira se kako bi spasila obiteljsku sluškinju, raspravlja o filozofiji s princem i bori se za sebe.

Princ Henry (Dougray Scott) nije superjunak koji je mora izbaviti, već mladić koji i sam mora odrasti, naučiti gledati dalje od svojeg statusa i shvatiti da ljubav nije pitanje prestiža, već uzajamnog poštovanja.

Romansa, renesansa i bezvremenska poruka

Film spaja bajkovitu estetiku s detaljnom rekonstrukcijom renesansnog društva. Umjesto čarolije gledatelji dobivaju Leonarda da Vincija kao mentora, razgovore o jednakosti i prizore u kojima se snaga žene ne mjeri njezinom poslušnošću već vlastitim izborima.

Danielle je heroina koja ne čeka svoju sudbinu, već je sama oblikuje, a upravo je ta poruka ono što Ever After čini svevremenskom adaptacijom.

Drew Barrymore u ulozi koja je redefinirala Pepeljugu

Uloga Danielle jedna je od najpoznatijih u karijeri Drew Barrymore. Njezin prirodan šarm, duhovitost i emocionalna snaga donijeli su vjerodostojnost liku koji je istovremeno snažan i ranjiv.

Nasuprot njoj, Anjelica Huston briljira kao hladna i manipulativna barunica — ona nije karikatura, već duboko povrijeđena žena koja svoju ogorčenost prenosi na sve oko sebe. Hustonina izvedba donosi složenost i težinu liku koji je lako mogao biti jednodimenzionalan.

Ever After je dočekan uz pohvale kritičara i publike, a u kinima je bio velik hit. Danas se smatra jednom od najvoljenijih romantičnih drama devedesetih.