BUGATTIJU je za probijanje granice od 400 km/h trebao motor od preko 1000 KS. Ovome je bilo dovoljno tristotinjak.

8 litara, 16 cilindara, četiri turbine i čak 1001 KS trebali su Bugattijevom Veyronu da probije granicu od 250 mph ili 402 km/h, MG EX181 je istu stvar napravio još 1959. godine s tek 300 KS snažnim motorom. 

A da stvar bude bolja, MG je u svoj bolid ugradio standardni 1.5 motor sa 69 KS i onda ga potpomogao prednabijanjem. Snaga je tako podignuta na čak 304 KS, što je na razini današnjeg Golfa R. Međutim ono što ovaj eksperimentalni automobil čini posebnim je aerodinamika. 

Koeficijent otpora zraka iznosi tek 0.12. Primjera radi, Mercedes EQS, hvaljen zbog prvoklasne aerodinamike, ima koeficijent otpora zraka od 0.20. Neki testni koncepti Daihatsua su došli do 0.17, što je pak omogućilo da s jednom litrom goriva prijeđu 72 km.

Zbog ovako dobre aerodinamike ovom automobilu treba svega 29 KS da postigne 100 mph ili 161 km/h. Phil Hill, pilot koji je u njemu postigao rekordnu brzinu od 409 km/h, kaže da je auto bio toliko aerodinamičan da je puštanjem noge s pedale gasa automobil tek neznatno usporavao. 

Za svaku konjsku snagu MG postiže 1.34 km/h. S druge strane, Veyron ima osjetno lošiji omjer od 0.41 km/h  po konjskoj snazi. Koenigsegg Agera RS i Chiron su još lošiji.