LOUIS Renault rođen je 12. veljače 1877. u Parizu. Od malih nogu pokazivao je strast prema inženjerstvu i mehanici, provodeći vrijeme u radionici Serpolletovih parnih automobila ili popravljajući stare Panhardove motore u obiteljskoj alatnici u Billancourtu.

Godine 1898. konstruirao je svoj prvi automobil, poznat kao Voiturette. Ovaj mali automobil imao je revolucionarni, univerzalni zglobni pogon i trobrzinski mjenjač s izravnim pogonom u trećoj brzini, što je bio njegov patent. Na Badnjak te godine Louis je pobijedio u okladi s prijateljima uspješno vozeći svoj automobil uz strmu ulicu Rue Lepic na Montmartreu, čime je odmah primio 13 narudžbi za svoj izum. 

Početak priče o Renaultu

Sa starijom braćom Marcelom i Fernandom Louis je 25. veljače 1899. osnovao tvrtku Renault Frères. Dok su se Marcel i Fernand bavili poslovanjem i administracijom, Louis se posvetio dizajnu i proizvodnji.

Nakon Marcelove tragične smrti tijekom utrke Pariz-Madrid 1903. i Fernandovog povlačenja zbog zdravstvenih razloga 1908., Louis je preuzeo potpunu kontrolu nad tvrtkom te ju je preimenovao u Société des Automobiles Renault.

Tijekom Prvog svjetskog rata Renaultove tvornice značajno su pridonijele ratnim naporima, posebno proizvodnjom prvog modernog tenka Renault FT-a. Za svoj doprinos Louis Renault je odlikovan Velikim križem Legije časti. 

Suradnja s nacistima

U razdoblju između dva svjetska rata Renault je proširio proizvodnju na poljoprivredne i industrijske strojeve. 

Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Francuske, Renault je bio suočen s dilemom: surađivati s okupatorom ili riskirati premještanje svojih tvornica u Njemačku. Odlučio je nastaviti proizvodnju, uglavnom kamiona za njemačku vojsku. Tijekom četiri godine Renault je proizveo 34.232 vozila za njemačku vojsku. Tvrdio je da je time spasio tisuće radnika od deportacije u Njemačku. Tijekom njemačke okupacije tvrtka je bila pod kontrolom Nijemaca, a ključne su pozicije preuzeli ljudi iz Daimler-Benza.

Renaultove tvornice u Billancourtu zbog toga su postale prioritetne mete savezničkih bombardera. 3. ožujka 1942. Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) bombardiralo je i teško oštetilo te pogone. 

Njegova smrt je i danas misterij

Nakon oslobođenja Francuske Renault je optužen za kolaboraciju s nacističkom Njemačkom. Uhićen je 22. rujna 1944. i zatvoren u pariški zatvor Fresnes. Tijekom boravka tamo njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo, a 24. listopada 1944. preminuo je pod nerazjašnjenim okolnostima čekajući suđenje. 

Privremena francuska vlada pod vodstvom generala Charlesa de Gaullea ubrzo je zaplijenila Renaultovu tvrtku. 1. siječnja 1945. tvrtka je nacionalizirana i preimenovana u Régie Nationale des Usines Renault (RNUR). Renaultove tvornice bile su jedine koje je francuska vlada trajno eksproprirala nakon rata. Renaultova obitelj nikada nije dobila odštetu.

Renaultova udovica Christiane Renault tvrdila je da je on u zatvoru ubijen te je zatražila istragu kako bi se utvrdilo je li bio žrtva "neregularnih egzekucija". Njegovo tijelo je ekshumirano radi obdukcije, ali točan uzrok smrti ostao je nejasan.