JOSIP Belušić (talijanski Giuseppe Bellussich), hrvatski izumitelj, rođen je 12. ožujka 1847. godine u Županićima kraj Labina, a preminuo je 8. siječnja 1905. godine u Trstu. Njegov životni put obilježen je značajnim doprinosom u području tehnologije i inovacija, a njegovo najpoznatije djelo – velocimetar – ostavilo je traga u povijesti mjernih uređaja.

Belušić je svoje obrazovanje stekao u Beču, gdje je studirao, a kasnije se posvetio akademskoj karijeri. Od 1875. godine radio je kao profesor fizike i matematike u učiteljskoj školi u Kopru, gdje je imao priliku razvijati svoje znanstvene interese. Njegova inventivnost došla je do izražaja 1887. godine kada je izumio velocimetar – električni uređaj koji je revolucionirao praćenje performansi putničkih vozila.

Velocimetar nije bio samo običan brzinomjer. Ovaj svestrani uređaj bilježio je brzinu vozila, vrijeme trajanja vožnje i stajanja, broj prevezenih putnika (do 50), kao i trenutke ulaska i izlaska putnika. Kombinirajući funkcije tahografa i taksimetra, Belušićev izum bio je ispred svog vremena, nudeći sveobuhvatno rješenje za upravljanje prijevozom.

Veliko priznanje 1889. godine, ali tu priča staje

Svjetsko priznanje stiglo je 1889. godine na Svjetskoj izložbi u Parizu, gdje je velocimetar proglašen najboljim među više od 120 sličnih uređaja. Ovaj uspjeh svjedoči o iznimnoj kvaliteti i inovativnosti Belušićeva rada.

Nakon izložbe, sto modela velocimetra ugrađeno je 1891. godine u pariške kočije, čime je uređaj dobio priliku za praktičnu primjenu. Unatoč tome, šira komercijalna uporaba izostala je, što je možda posljedica nedostatka spremnosti tadašnjeg društva za takvu tehnološku novinu.