U Zagrebu je održan 10. po redu "Hod za život" pod geslom "Izaberi život i majku i dijete". Poslana je poruka da će u Hrvatskoj uskoro zaživjeti zakon koji će štititi pravo na rođenje. Koordinatorica "Hoda za život" Željka Markić gostovala je na RTL-u. U nastavku prenosimo razgovor.
"Uskoro zakon koji štiti život temeljeći se na volji naroda, a ne na ideologiji." Što to konkretno znači?
To je jedna od tri stvari o kojima sam govorila danas na Hodu za život, parafrazirajući ono što je Chesterton, poznati britanski pisac i mislilac, rekao prije 100 godina – da će doći vrijeme kada će se paliti vatre da se dokaže da su dva plus dva četiri, izvlačiti mačevi da se dokaže da je lišće zeleno u ljeto.
Ja smatram da se danas u Hrvatskoj neke stvari koje su jasne, koje znanost govori, kao što je da čovjekov život počinje začećem, negiraju i da će doći vrijeme kada će se prestati negirati činjenica da je dijete u majčinoj utrobi ljudsko biće, da će doći vrijeme kada će nas prestati uvjeravati da je vrhunac, nas žena, da je vrhunac emancipacije da možemo usmrtiti svog nerođenog sina ili kćer i da će doći vrijeme kada će Hrvatska imati zakon koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji.
A konkretno, imate li neki plan, kakav bi to bio zakon i biste li do tog zakona pokušali ponovno doći preko referenduma?
Mi smatramo da je logično, ako čovjekov život počinje začećem, da ga onda zakon štiti u svakom civiliziranom društvu, svaki ljudski život. Smatramo da je to vrijeme, današnje vrijeme, zalaganje za pravo čovjeka na život – nerođenog djeteta na život i istinu svake žene o pobačaju, što on njoj radi i što radi njenom djetetu – to je temeljno pravo.
Jeste li s vladajućima razgovarali u tom smjeru?
Nismo imali sastanak s vladajućima, niti imamo ikakve tajne razgovore s ikim, ali kroz Hod za život već 10 godina stavljamo ovu temu u središte javnosti jer smatramo da je pitanje zaštite života temeljno pitanje za svako društvo, jer sva ljudska prava ništa ne znače ako tvoje pravo na život nije zaštićeno. Istovremeno smatramo da se stvari mijenjaju, da se mijenjaju na bolje, da sve više ljudi razumije znanstvene činjenice o djetetu, razumije da sve veći broj žena jasno govori da pobačaj nije za njih oslobađajuće, emancipirajuće iskustvo, već iskustvo gdje su napuštene, ostavljene u trenutcima kada im je bilo najteže i da se trebaju ponuditi društveni koraci, društvene mjere, koje uključuju i zakon koji će im pomoći.
Očekujete li vi da zakonodavac sam pristupi tim promjenama?
Ja očekujem da političari rade svoj posao, da čuju što se govori i da ispravljaju nepravde. Mi kao dio civilnog društva smatramo da je takva nepravda u ovom društvu, koju toliko jasno svi danas vide i zato se ove godine hod održava u 17 gradova u Hrvatskoj, zato ovaj pokret raste, zato što ljudi žele čuti istinu i žele o njoj razgovarati.
Mislite li da bi Ustavni sud dozvolio jedan takav zakon?
Ja se tim pojedinostima ne bavim. Ja se bavim time da što više ljudi vidi fotografiju nerođenog djeteta, da razumije da djetetu od 18. dana kuca srce, da je to zasebno ljudsko biće i da nitko od nas ne može doći na svijet na drugi način nego tako, kroz tijelo svoje majke i da to dijete ima pravo na život.
Kroz ovih deset godina, danas se obilježava deset godina Hoda za život, jeste li i na koji način pomogli ženama koje su razmišljale o pobačaju, koje nisu imale potporu svojih obitelji, svojih bližnjih?
Najveći dio, jako velik dio svih nas koji smo u Hodu je uključen kroz aktivnosti brojnih udruga i grupa koje pomažu konkretno ženama. Na ovom hodu danas je predstavljena nova inicijativa koju je pokrenula upravo udruga U ime obitelji i Hod za život. Zove se RITA – potpora mijenja živote, namijenjena majkama kojima se postavi tijekom trudnoće teška dijagnoza za njihovo dijete.
Obično ih se potiče na pobačaj i obično se one žene koje pobace bolesno dijete prikazuju kao uzor majčinstva u jednom velikom dijelu medija. Mi imamo, evo na primjer, niz žena koje su odabrale drugačije, koje su svoje bolesno dijete zaštitile, voljele, rodile. U nekim slučajevima se pokazalo da je dijete bilo zdravo, u nekima je dijete brzo umrlo, kao voditeljici ove inicijative u Hodu za život, gospođi Bekavac, a neki danas imaju bolesnu djecu o kojoj se brinu. Mi želimo da društvo, da ljudi, da žene imaju priliku čuti da postoji više načina odgovora na teške situacije.
U Hrvatskoj stopa fertiliteta iznosi 1,45, ni dvoje djece po obitelji. Pa što je onda uzrok? Zašto je u Hrvatskoj sve manje Hrvata?
Kad bih ja znala odgovor na to pitanje, onda bih ga odmah rekla onima koji se bave demografskim mjerama. Ali mislim da je pitanje teme roditelja-odgojitelja pokazalo dijelom gdje se može očekivati da će ljudi imati više djece. To su one obitelji koje žele imati više djece, a koje se zbog ekonomskih razloga na to ne odlučuju. S roditeljima-odgojiteljima se pokazalo da je u toj skupini od 5.800 obitelji u Zagrebu...
Mislite da je to rješenje, kad bi postojala takva mjera na razini Hrvatske, bilo bi više djece?
Apsolutno. Radi toga što je ta mjera ciljala one ljude koji žele imati više djece, a zbog ekonomskih razloga ili zbog organizacije života ih nemaju. U Zagrebu je mjera roditelj-odgojitelj u samo četiri godine – kad gledate usporedno razdoblje od četiri godine prije nje – u četiri godine je rođeno 500 više četvrtorođene, petorođene i šestorođene djece. A oko 1400 više djece trećerođene i drugorođene.
Što vi kažete na novog papu?
Sviđa mi se. Ovo što sam vidjela mi se sviđa. Što se tiče prava na život, sve monoteističke religije se zalažu za pravo na život od začeća i za to su se zalagale puno prije nego smo mi imali ultrazvuk i ove slike. Papa Franjo je vrlo jasno govorio protiv pobačaja. On je nazvao usmrćivanje nerođene djece...
Očekujete da će nastaviti smjer pape Franje?
Ja mislim da da. Ja bih bila iznenađena da ovaj papa odstupi od nauka katoličke crkve. On kaže da se život treba poštivati od začeća do prirodne smrti.
A po pitanju ostalih stvari? Znamo da je papa bio vrlo uključiv.
Papa Franjo je bio čovjek koji je otvarao prostore za druge ljude. Pokazivao je osjećaj, brigu za ljude. U nekim svojim nastojanjima da pokaže brigu je stvarao i zbunjenost kod dijela ljudi.
Idete li na Thompsona?
Ja idem na Thompsona. Ja sam veliki fan U2-a i Neila Younga i Boba Dylana. I za mene je Thompson zapravo hrvatska inačica tih glazbenika. On progovara o važnim društvenim pitanjima na vrlo jasan način. Jučer je izbacio pjesmu Bleiburg koja je govorila o tragediji i usmrćivanju 100.000 ljudi.
Pola milijuna ljudi tamo, kako gledate na taj fenomen?
Rekla sam mužu da bih htjela da budemo negdje blizu mene. Mislim da će biti super.
Uspjeli ste doći do karte?
Jesam, uspjela sam doći do karata, uspjela je većina ljudi koje poznajem doći do karata. Mislim da će taj koncert sigurno, jedini takav na svijetu, do sada najveći u Hrvatskoj, da će Hrvatsku isto učiniti popularnom.
Možemo vas očekivati u prvim redovima.
Ne, ne u fan zoni. To sam prepustila svojoj djeci i nećacima. Ja ću si naći mjesto, nadam se, negdje na tribinama ili negdje drugdje. Ali jako se radujem. Mislim da ćemo imati puno pozitivnih emocija.