VUKOVAR. 15 godina kasnije prisjećamo se tragičnog događaja i sa svih smo strana zasuti svjedočanstvima i slikama koje su iznad svakog komentara.
Ipak, o Vukovaru još uvijek nema istine. Umjesto povijesnog odmaka potrebnog za znanstvene i cjelovite rezultate, najkrvaviji događaj u novijoj hrvatskoj povijesti se, nažalost, sve se više mistificira, čime potraga za istinom nailazi na gustom maglom obavijene prepreke.
Brojka od oko 25.000 ljudi koliko se u subotu okupilo u Vukovaru impozantna je, kao i raspoloženje ostatka zemlje koja barem u nečemu dijeli isto mišljenje.
Tijekom prijenosa citira se legenderni vukovarski novinar i izvjestitelj Siniša Glavašević koji je i ubijen u svom rodnom gradu ubrzo nakon njegova pada. Čitaju se njegove dojmljive priče iz zbirke "Priče iz Vukovara" u kojima nadljudskom snagom i srčanošću u neljudskim uvjetima poziva na humanost, ljubav oprost i kraj svakoj mržnji.
Glavašević je bio dobar kada je izvještavao onako kako je vlast htjela. Kada se usudio dovesti u pitanje njenu ulogu u obrani Vukovara, njegova su se izvještavanja na Hrvatskome radiju jednostavno prestala emitirati. Ipak, njegova je riječ pronašla put preko Radija 101.
Tada je, po uzoru na Zolin "J´accuse", stotinjak godina prije, rekao: "Optužujem!", a mediji su ovu njegovu stranu danas uglavnom zaboravili.
"...Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta, te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike..."
"...Optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se, da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam..." - govorio je Glavašević iz okupiranog Vukovara.
Kako je i zašto pao Vukovar? Da li zbog međunarodne zajednice, kao ustupak priznanju Hrvatske ili zbog internih dogovora vođa zaraćenih strana, ne zna se. O Vukovaru još uvijek nema sigurne povijesne istine.
Zato je sigurno nešto drugo. Politikanti i političari te "sva tri predsjednika" posjetila su Vukovar. Oni će se sutra vratiti u svoje domove djeci kojoj je osigurana egzistencija, radnim mjestima koja su pučki sinonimi za najmanji rad uz najveću plaću, a ovaj će im dan biti samo jedan u nizu "onih kada se polažu vijenci". Vukovarci ostaju u polupustom gradu gdje je život najskuplji, a plaća najniža, gdje ljudi nemaju posao, gdje postoje srpski i hrvatski kafići, a djeca idu u odvojene razrede.
Do sljedeće prigode za pisanje ovakvog teksta možda ćemo znati nešto više i imati cjelovitije podatke. Možda će se i život u Vukovaru popraviti, a stanovnici biti materijalno osigurani i sretniji. Možda ćemo se Vukovara sjetiti i onda kada to ne nalaže nekakva obljetnica, a građani Vukovara neće čeznutljivo iščekivati istu da se pozornost, u općem košmaru našega politikantstva, napokon svrne i na njih.
Vlasta Šolc