UKOLIKO ste kao autor ovih redova neko vrijeme bili podstanari pa ste komunalne račune plaćali ''klasično'', na šalteru kako bi plaćeni odresci sačekali gazdu, morali ste zamijetiti jednu pojavu: stariji ljudi, poglavito već oni u 80-im godinama života, uredno dođu po mirovinu i odmah na šalteru vade pažljivo složenu hrpu računa. Prvo se plaćaju računi, a onda sve ostalo. Ljudi znaju, ako jedan mjesec preskoče račune, naredni mjesec neće imati. Oni s malim prihodima, koje ne čeka nikakva dodatna renta ili kakav dodatni prihod, recimo apartman ljeti, najredovitije plaćaju račune.
Sirotinja plaća sve
Što se događa kada sabor, u godini koja predstoji seriji izbora, donese nešto što se zove ''Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama'', ali bez socijalne klauzule, tj. dugovi se do nekog iznosa otpisuju svima koji su blokirani. Događa se na prvi pogled nešto simpatično – pomaže se ''jadnim ljudima'' u blokadi. No u stvarnosti, sirotinja plaća za sve. Kako? Prema zakonu, država i državne firme opraštaju dugove građana do 10.000 kn, a lokalna samouprava i njihove firme ''temeljem vlastite odluke mogu otpisati dospjeli dug bez ograničenja novčanog iznosa'', i to na način da ''mogu vlastitom odlukom odrediti hoće li dug otpisati samostalno ili temeljem zahtjeva dužnika''.
Što se događa kada neki grad, kao Zagreb i pripadajući mu Holding, krene opraštati dugove, u konkretnom slučaju dugove za režije do 10.000 kuna? Kao prvo, ekonomski ne postoji tako nešto kao što je "oprost duga". Pravno ste "oprostili" dugove, ali ekonomski ste ih prebacili na one koji uredno plaćaju. Jer Grad Zagreb, Zagrebački holding, kao i druge komunalne firme, ako nešto oproste, tu gdje su "oprostili" imaju manjak. A od koga će taj manjak naplatiti? Od onih koji uredno plaćaju! A to su – ponajviše oni siromašni. Kod siromašnih postotak prihoda koji se troši na režije je neizmjerno veći od onih koji imaju pristojne prihode.
Biti pod ovrhom ne znači automatski biti siromah kojem treba pomoći
Lijepo piše na službenim stranicama Grada Zagreba od 31.10.2018.: "Grad Zagreb odlučio je u skladu s odredbama Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama, oprostiti do 10.000 kuna građanima koji su u blokadi i pod ovrhom, no za opraštanje nije propisan nikakav socijalni ni imovinski cenzus." Tako je – temeljem zakona. Cijela stvar jako dobro pokazuje kako se iza socijale i brige za druge u Hrvatskoj uglavnom radi o predizbornoj prenamjeni javnog novca.
Zakon nije propisao nikakve imovinske i socijalne cenzuse te ako lokalna samouprava odluči brisati dugove, mora brisati svima. Time se otpisuju i dugovi imućnima! Zato Bandić govori kako "neće kažnjavati" službenike Holdinga koji su, eto, oprostili dugove i bogatima. Stari politički lisac dobro zna da ih ne može kažnjavati – opraštaš ili nikome ili svima, a opet želi izbjeći pitanje kako to da saborska većina, koju petkom uredno podržava i MB365, donosi takve zakone. Što se izvlačenja iz neugodnih situacija tiče – Bandić bi mogao predavati na Yaleu! On oprašta siromašnima, ljuti se jer se oprašta bogatima, no, naravno, to nema ništa s koalicijom MB365 i HDZ-a… Za većinu glasača dovoljno!
Razni su razlozi zašto su ljudi pod ovrhom. Ne treba značiti da su siromašni
Iako "biti po ovrhom" na prvi pogled asocira na penzionera koji nema ni za grijanje i kojem ovakva mjera može samo pomoći, pod ovrhu možete doći i ako: niste plaćali alimentaciju, pijani ste razbili tuđi automobil, Porezna uprava je našla da ste "izvlačili" novac iz raspadajuće firme, nekoga ste pretukli pa mu sada plaćate toplice, trošite novac na kockanje i, konačno, bahato ste kupili auto tri klase bolji nego što si možete priuštiti. Na kraju, ne mora biti ništa od toga, već jednostavno iz bilo kojeg razloga niste plaćali račune. Dodajmo tome i slučajeve u kojima iz raznih razloga dugujete novac, a imovinu ste prebacili na obitelj pa sada formalno imate samo plaću ili ništa. Čuli se gotovo svi za takve ljude.
Ukratko, među ovršenima ima svih mogućih kategorija: od sirotinje, preko kockara do privrednih i klasičnih kriminalaca kojima se zapljenjuje imovina stečena kaznenim djelom, ali i onih koji jednostavno nisu plaćali račune iz bilo kojeg razloga.
Kakva je to socijalna pomoć koja ne uključuje imovinski cenzus?
Hrvatska glupost, nacionalna, zakonom definirana, pa onda prebačena na razinu lokalnih samouprava (Zagreb je samo najveći primjer!) – svim tim kategorijama jednako će "oprostiti dugove". To je tipična demagoška igra sve dok ne postoje socijalni cenzusi i socijalni kriteriji, ali koji ne uključuju samo plaću ili mirovinu već i cjelokupni socijalni status osobe – ima li vrijednu nekretninu, prihode od turizma i slično. U današnje vrijeme iznos plaće malo govori.
Netko s natprosječnom plaćom, bolesnim partnerom i dvoje djece može biti u kudikamo gorem položaju, posebno ako nema stan bez kredita, od nekoga na minimalcu koji je naslijedio "siromašno brdsko zemljište" gdje su sada dva-tri odašiljača telekoma koji plaćaju mjesečnu rentu ili ima dva apartmana na Braču. Slično tome, netko tko stanuje u nekretnini od dva milijuna, ne može se zvati siromahom, ma koliko imao skromne prihode.
To je tipična Hrvatska – nije cilj nešto postići, nego je cilj napraviti dojam da se nešto radi, ovdje se pomaže blokiranim siromašnima, od kojih svi nisu blokirani zbog sirotinje.
Opraštanje dugova je samo predizborna mjera koju će platiti uredni platiše
Sve to "opraštanje dugova" treba gledati kao ni manje ni više nego običan predizborni populistički potez HDZ-a (koji će sada naravno iskoristiti i Bandić i mnogi drugi) u kojemu će oni koji uredno plaćaju posredno platiti dugove onima koji ne plaćaju. Svaka "oproštena" kuna ugradit će se u neke buduće cijene usluga.
Da vlast želi zaista pomoći građanima, uvela bi automatizirani sustav ovrha, sličan onome u Sloveniji, koji bi iz igre izbacio i odvjetnike i javne bilježnike te troškove ovrhe s nekih 700 kuna smanjio na 50-ak ili možda i manje kuna. Naravno, time bi se jako dirali neki lobiji pa ćemo ovako pred izbore: oprosti dug neplatišama pa ga naplati platišama i glumi kako si plemenit i socijalan. Ne govore o automatizaciji sustava ovrhe ni HDZ, ni Bandić, ali ni većina oporbe!
Dok raja plješće i dok love ima – model ide. Hrvati ionako vole da im se uzima novac kako bi im se onda od njihovog novca dalo nešto "besplatno". Nema, čini se, u naših političara jačeg zova od raspolaganja tuđim novcem, no dok tu priču narod pije, političari će je uredno nuditi. Svaka roba ima svog kupca, pa tako i politički populizam o vašem trošku.