Sutra će na 26 milijardi kilometara od Zemlje biti ispisana povijest
NASA je 1977. godine lansirala Voyager 1, robotsku svemirsku sondu namijenjenu istraživanju najudaljenijih dijelova Sunčeva sustava. Misija je prvotno trebala trajati samo pet godina, no gotovo pola stoljeća kasnije letjelica i dalje putuje svemirom.
U srijedu u 5:16 sati po istočnoameričkom vremenu (11:16 sati po hrvatskom vremenu), Voyager 1 dosegnut će udaljenost od jednog svjetlosnog dana od Zemlje, odnosno udaljenost koju svjetlost prijeđe u 24 sata. Time će postati prvi objekt koji je izradio čovjek i koji se toliko udaljio od našeg planeta.
Letjelica se trenutačno nalazi na udaljenosti većoj od 16 milijardi milja, odnosno oko 25.7 milijardi kilometara, a kreće se brzinom od približno 61.000 kilometara na sat.
"To je izvanredan dokaz onoga što ljudi mogu izgraditi. Voyager doslovno svake sekunde pomiče granice dok putuje sve dublje u međuzvjezdani prostor. To je najudaljeniji objekt koji je čovječanstvo ikada poslalo u svemir, a koji još uvijek komunicira s nama. To je doista nevjerojatno", rekao je za ABC News Casey Dreier, voditelj svemirske politike u organizaciji The Planetary Society.
Najveće nasljeđe misije vjerojatno su fotografije
Fotografije Jupitera, Saturna, Neptuna i Urana koje se danas mogu pronaći na internetu vrlo su često snimljene upravo Voyagerom 1 ili njegovom sestrinskom letjelicom Voyager 2.
Iako su podaci prikupljeni s gotovo desetak znanstvenih instrumenata desetljećima zaokupljali znanstvenike, najveće nasljeđe misija Voyager vjerojatno su fotografije koje su milijunima ljudi prvi put otkrile ljepotu i tajne Sunčeva sustava.
"Bile su to prekrasne fotografije u boji, visoke kvalitete, koje su odjednom te sitne svjetleće točke pretvorile u stvarne svjetove i sustave. Pokazale su nam koliko zapravo malo znamo o Sunčevu sustavu u kojem živimo. Teško je dovoljno naglasiti koliko su obje letjelice Voyager pridonijele našem razumijevanju mjesta koje zauzimamo u svemiru", istaknuo je Dreier.
Otkrio slabo vidljiv sustav prstenova oko Jupitera
Iako je Voyager 1 lansiran nakon Voyagera 2, njegova brža putanja omogućila mu je da prestigne sestrinsku letjelicu nedugo nakon polijetanja sa Zemlje. Do Jupitera je stigao 1979. godine, kada je ostvario jedno od svojih prvih velikih otkrića, otkrio je slabo vidljiv sustav prstenova oko tog planeta.
Prije njega pokraj Jupitera već su proletjeli Pioneer 10 i Pioneer 11, no njihove mogućnosti snimanja bile su izrazito ograničene. Voyagerove kamere prikazale su Jupiter na dotad neviđen način, otkrivajući njegovu turbulentnu atmosferu.
Tijekom približavanja planetu letjelica je svakih 96 sekundi snimala fotografije, a NASA ih je potom iskoristila za izradu ubrzane snimke koja prikazuje kretanje Jupiterove atmosfere.
Na Saturnu otkrio pet novih mjeseci i novi prsten
Godine 1980. Voyager 1 stigao je do Saturna, gdje je otkrio pet novih mjeseci i novi prsten. Ponovno je na Zemlju poslao spektakularne fotografije planeta i šest njegovih mjeseci, pruživši dokaze da su oni velikim dijelom sastavljeni od vodenog leda.
Posebno su zanimljivi bili podaci o Titanu, jednom od najneobičnijih Saturnovih mjeseci. Fotografije i mjerenja pokazali su da Titan ima gustu atmosferu sastavljenu uglavnom od dušika, uz prisutnost metana i ugljikovodika.
Takva kemijska mješavina mogla bi nalikovati uvjetima koji su na Zemlji postojali prije nekoliko milijardi godina. NASA planira 2028. godine lansirati letjelicu Dragonfly, opremljenu rotorima, koja bi trebala istražiti uvjete za život na Titanu.
U listopadu nakratko izgubljena komunikacija s letjelicom
Jedan od najpoznatijih trenutaka misije dogodio se 1990. godine, kada je Voyager 1 snimio legendarnu fotografiju Zemlje poznatu kao "Blijeda plava točka". Fotografija je nastala s udaljenosti od oko 3.7 milijardi milja, odnosno gotovo šest milijardi kilometara, na prijedlog astronoma Carla Sagana, koji je poslije prema njoj nazvao jednu od svojih knjiga.
Istodobno je Voyager snimio i takozvani "obiteljski portret" šest planeta Sunčeva sustava. Voyager 1 danas putuje međuzvjezdanim prostorom, golemim i gotovo praznim područjem između zvjezdanih sustava, ali još uvijek šalje informacije na Zemlju. Signalima koje odašilje sada će trebati puna 24 sata da stignu do našeg planeta.
NASA je u listopadu nakratko izgubila komunikaciju s letjelicom, no veza je ponovno uspostavljena 48 sati poslije. Američka svemirska agencija tijekom godina isključila je i nekoliko njezinih instrumenata kako bi smanjila potrošnju energije.
Letjelica se zbog zakona fizike neće zaustaviti
Voyager se napaja energijom dobivenom iz plutonija, a taj će izvor energije s vremenom prestati raditi. Međutim, letjelica se zbog zakona fizike neće zaustaviti, nego će nastaviti putovati dubokim svemirom. Budući da u međuzvjezdanom prostoru gotovo i nema prepreka koje bi mogle zaustaviti njezino kretanje, Voyager bi mogao nastaviti putovanje još dugo nakon što čovječanstvo nestane.
Ipak, tragovi ljudske civilizacije ostat će na letjelici u obliku pozlaćene bakrene ploče promjera gotovo 30 centimetara, na kojoj je ucrtan položaj Zemlje u odnosu na nekoliko pulsara. Riječ je o gramofonskoj ploči koja sadrži pozdrave na 55 jezika, zvučne zapise ljudi i životinja, 90 minuta glazbe iz različitih povijesnih razdoblja te slike života na našem planetu.
"Voyager sa sobom nosi malo svjedočanstvo o ljudima i svijetu koji su ga stvorili. Za milijarde godina, kada Sunce proguta naš planet i kada sve što danas postoji na Zemlji nestane, Voyager će i dalje postojati. Sa sobom će nositi mali zlatni trag, zapis o ovom planetu i ljudima koji su na njemu živjeli", objasnio je Dreier.