U idiličnoj švicarskoj dolini Loetschental, načelnika Matthiasa Bellwalda na svakom koraku pozdravljaju mještani s osmijehom, stiskom ruke ili prijateljskom riječju. Iako je načelnik, ovo nije njegovo selo. Njegov dom u pet kilometara udaljenom Blattnu prije dva je mjeseca doslovno izbrisan s karte nakon što se dio planine i ledenjaka sručio u dolinu, piše BBC.
Svih tristo stanovnika evakuirano je nekoliko dana ranije, nakon upozorenja geologa o nestabilnosti planine. Iako su spašeni životi, izgubili su sve – domove, crkvu, hotele i farme. Lukas Kalbermatten također je ostao bez hotela koji je njegova obitelj vodila tri generacije. "Osjećaj sela, sve male uličice između kuća, crkva, uspomene koje ste imali kad ste se tamo igrali kao dijete… sve je to nestalo."
Danas, poput ostalih stanovnika Blattena, živi u privremenom smještaju u selu Wiler. Tamo načelnik Bellwald ima privremeni ured iz kojeg nadzire golemu operaciju čišćenja i planira obnovu. Vjeruje da bi lokacija mogla biti očišćena do 2028., a prve nove kuće spremne do 2029. godine. No, cijena je astronomska: obnova Blattena procjenjuje se na stotine milijuna dolara, možda čak i milijun dolara po stanovniku.
Dobrovoljni prilozi javnosti brzo su prikupili milijune, a savezna vlada i kanton obećali su financijsku potporu. Ipak, neki u Švicarskoj postavljaju pitanje: isplati li se to?
Dok je katastrofa šokirala zemlju, klimatolozi upozoravaju da otapanje ledenjaka i permafrosta – ljepila koje drži planine na okupu – čini ovakve odrone sve vjerojatnijima. Zaštita ugroženih područja bit će iznimno skupa, a neki se pitaju treba li razmotriti bolnu opciju napuštanja nekih sela.
Alpe su ključan dio švicarskog identiteta, a svaka dolina, poput Loetschentala, ima svoju jedinstvenu kulturu. Kalbermatten je s ponosom gostima hotela pokazivao drevne drvene kuće u Blattnu i učio ih pokoju riječ lokalnog dijalekta. Gubitak Blattena natjerao je mnoge Švicarce da se zapitaju koliko bi alpskih tradicija moglo nestati.
Danas Blatten leži pod milijunima kubičnih metara stijena, blata i leda. Kada su prvi put evakuirani, stanovnici su vjerovali da je riječ o preventivnoj mjeri i da će se uskoro vratiti kući. Nitko nije očekivao razmjere katastrofe, prisjeća se umirovljeni poduzetnik Fernando Lehner.
"Znali smo da će tog dana biti klizište… Ali bilo je jednostavno nevjerojatno. Nikada ne bih zamislio da će se tako brzo srušiti. A ta eksplozija, kad su se ledenjak i klizište srušili u dolinu, nikad je neću zaboraviti. Zemlja se tresla."
Stanovnici Blattena nerado govore o klimatskim promjenama, opisujući katastrofu kao događaj koji se događa jednom u tisuću godina. No, znanstvenici tvrde da globalno zatopljenje čini život na Alpama sve rizičnijim. Matthias Huss, glaciolog sa Saveznog instituta za tehnologiju u Zürichu, kaže da su klimatske promjene bile ključan faktor.
"Otapanje permafrosta na vrlo visokoj nadmorskoj visini dovelo je do urušavanja vrha", objašnjava. "Ovaj planinski vrh srušio se na ledenjak… a također je povlačenje ledenjaka dovelo do toga da je ledenjak manje učinkovito stabilizirao planinu nego prije.
Dakle, klimatske promjene bile su uključene sa svih strana." On dodaje da, iako su i drugi geološki faktori imali ulogu, otapanje leda ostaje ključna prijetnja stabilnosti Alpa. "Nije prvi put da vidimo velika klizišta na Alpama. Mislim da bi nas trebalo brinuti to što ti događaji postaju sve češći, ali i nepredvidljiviji."
Blatten nije jedini slučaj. U Graubündenu, najvećoj turističkoj regiji, selo Brienz evakuirano je prije više od dvije godine zbog nestabilnosti planine i stanovnici se još nisu vratili. Iznad odmarališta Kandersteg, stijena prijeti selu za koje je sada spreman plan evakuacije. Godine 2017., odron blizu sela Bondo usmrtio je osam planinara. Bondo je u međuvremenu obnovljen i utvrđen, po cijeni od 64 milijuna dolara. Nepredvidivost ovakvih događaja izaziva veliku zabrinutost.
Nakon uništenja Blattena uslijedio je val suosjećanja, ali i sumnje zbog goleme cijene obnove. Urednički članak u utjecajnom listu Neue Zürcher Zeitung doveo je u pitanje tradicionalni model solidarnosti, koji poreznim prihodima iz gradova poput Züricha podupire udaljene planinske zajednice.
U članku stoji da su političari "uhvaćeni u zamku empatije" te da "budući da takvi incidenti postaju sve češći zbog klimatskih promjena, oni potresaju spremnost ljudi da plaćaju za mit o Alpama, koji oblikuje nacionalni identitet." Sugerirano je da bi stanovnici rizičnih područja trebali razmisliti o preseljenju.
Ta je ideja mnoge razljutila. Iako većina Švicaraca živi u gradovima, mnogi imaju snažne obiteljske veze s planinama. Lukas Kalbermatten objašnjava važnost riječi "heimat" odnosno "zavičaj". "Heimat je kad zatvorite oči i razmišljate o tome što ste radili kao dijete, mjestu gdje ste živjeli kao dijete. To je mnogo veća riječ od 'dom'." Strah je da bi s napuštanjem dolina nestala i jedinstvena kultura, poput tradicionalnih drvenih maski Tschäggättä, koje su jedinstvene za dolinu Loetschental.
Boris Previsic, direktor Instituta za kulturu Alpa, kaže da su Švicarci vjerovali da su ukrotili Alpe svojim inženjerskim čudima poput tunela i željeznica. Sada je to povjerenje poljuljano.
"Geologija izazvana ljudskim djelovanjem previše je jaka u usporedbi s ljudskim bićima", tvrdi. "Kad ste u selu koje postoji već 800 godina, trebali biste se osjećati sigurno. To je ono što je tako šokantno." Prema njegovom mišljenju, vrijeme je za borbu protiv izumiranja sela, ali uz fleksibilnost i spremnost na evakuaciju. Na kraju, dodaje, "ne možete zadržati cijelu planinu".
U selu Wiler, načelnik Bellwald se s tim slaže s umornim osmijehom. "Planina uvijek odlučuje. Znamo da su opasne. Volimo planine, ne mrzimo ih zbog toga. Naši su djedovi živjeli s njima. Naši su očevi živjeli s njima. I naša će djeca također živjeti s njima."
U međuvremenu, operacija oporavka Blattena u punom je jeku. Sebastian Neuhaus, zapovjednik vojnog bataljuna za katastrofe, kaže da moraju ustrajati. "Moramo", kaže. "Tamo je zakopano 300 životnih priča." Prevladavajući osjećaj je tvrdoglava odlučnost. "Ako vidimo nekoga iz Blattena, zagrlimo se", kaže Kalbermatten. "Ponekad kažemo, 'lijepo je, još si ovdje.' I to je najvažnije, svi smo još uvijek ovdje."