Foto: FAH, Index
"Vladati znači učiniti da narod nigdje i nikada ne bude gladan, da narod bude zadovoljan. Vladati znači, dakle, u prvom redu čuvati narod od bijede."
Stjepan Radić, Govor u Hrvatskom Saboru, 29. 10. 1918.
BIRTIJA. Ona prava, klasična birtija s metalnim šankom i šarenim stolnjacima gdje se naručuju gemišt, bevanda i deci-deci, u kakvima je Tin Ujević napisao više toga nego što je prosječni Hrvat pročitao, Birtija opjevana i u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli, gdje si Franjo Šafranek u birtiji „K Žnidaršiću“ analizira svjetsku politiku i rat u Abesiniji – e pa trenutna hrvatska Vlada upravo na to podsjeća. Na ekipu iz birtije.
Ako ste kada (a skoro sigurno jeste) sami sjedili uz novine ili po novome uz tablet u birtiji i pratili razgovore – zna tu biti i dobrih ideja. Ljudi dolaze, svatko sa svojim brigama, svatko sa svojim iskustvima, svatko sa svojim idejama i analiziraju. Onako narodski, uz nešto alkohola ili ako je bolja prilika i uz kakvo jelo. Često tu bude dobrih ideja – jedan se žali kako mu nešto sporo ide u firmi, pa bi on to poboljšao, drugome smeta što mu do kuće nema nogostupa, pa mora po dijete u školu automobilom, treći ima obrt pa se žesti na lokalnog službenika koji mu je tražio već dvadesettreću potvrdu (a o kojoj država uredno vodi službenu evidenciju).
Štoviše, ako imate neke namjenske birtije, da tako kažemo, gdje dolaze ljudi uglavnom iz neke veće firme tipa željeznice, pošte, ili nekog preostalog velikog državnog gubitaša – uredno ćete u sat-dva čuti više prijedloga za reformu nego što su ih donijele zadnje tri uprave, a i o samoj firmi ćete saznati od radnika, posebno onih u plavim radničkim kutama, ili kako bi u Dalmaciji rekli trlišima, više nego da proučite svih 150 stranica pomno pisanog revizorskog izvješća, potpisanog od strane ukočenog frajera s metalik vizitkom na kojoj se diči slavodobitno MBA.
Birtija ima samo jednu manu – što se tamo kaže, ostaje u birtiji (izuzimamo Ujevićeve pjesme koje bi što on, što drugi spremili za budućnost). Sve što se tamo kaže – makar bilo i najbolje, makar ideje bilo svježe i pametne – nikada neće doći u stvarnost tih firmi, ustanova, lokalnih samouprava.
Birtijska vlada
E, to vam je upravo postojeća i aktualna Vlada Republike Hrvatske. Birtijska vlada provincijskog željezničkog kolodvora gdje su se našli svi: i gastarbajter američkog naglaska na odmoru, i lokalni liječnik koji sanja svjetla metropole i provincijski špijun koji više ni sam ne zna za koga je radio, i sitni šverceri, i oni koji u životu nisu primili plaću da nije iz proračuna, i izgubljeni neoustašci, i lokalni militanti koji su služili civilno, a hrabri su samo kada popiju koju.
Svi oni, čelnici neke anonimne siromašne sredine, sjede za drvenim stolom na kojemu je već ofucani stolnjak na crveno-bijele kockice i bacaju prijedloge kako bi trebala izgledati budućnost. I kako dolazi koja nova boca jeftinog alkohola, one „kućne“ butelje gdje gazda od litre čini tri, tako se toj ekipi za stolom priviđa sve veća, ljepša i radosnija budućnost Republike Hrvatske. Sve će biti dobro – a u biti se ništa neće mijenjati.
U sto dana, što je dovoljno vremena da uz malo bolju tehnologiju dođete do Marsa, Vlada Birtije Republike Hrvatske nije napravila skoro pa ništa. Nisu određeni čak ni novi dužnosnici u svim ministarstvima – a razne ustanove i slična tijela stoje, jer se koalicija nije mogla dogovoriti niti oko ključnih ljudi. Ako pogledamo Dnevni red Sabora – tamo se od Nove godine ne događa doslovno pa ništa. Prijedloga zakona nema. Usvajaju se prastara izvješća državnih ustanova za 2014. godinu, uza to se i svađa na sve strane jer je zastupnicima doslovno pa dosadno.
Štoviše, nisu uspjeli provući niti ukidanje Mesićevog ureda – gledali smo uredno na TV u petak, a i dostupno je na YouTube, kako Šuker izlijeće sa saborske stolice brzinom i elegancijom kakve balerine kako bi predsjedavajuće obavijestio da prekinu glasanje – jer nema dovoljno zastupnika vladajuće Koalicije u dvorani. Da prijedlog o tako razvikanom političkom pitanju „padne“, nastala bi sramota.
Stoga u petak, u rano popodne predsjednik Sabora prekida zasjedanje, koje će nastaviti u srijedu. Dakle, ne da zastupnici ne rade tjedan dana, već ni tih par dana što bi trebali biti na poslu – nisu tu.
Jesu li po sobama, zahodima ili pale tragove bivših aktivnosti jer su načuli da se PNUSKOK interesira za njih – ne znamo. Ali znamo da je jadno. Plaćeni su 16-18.000 kuna i nisu na svom poslu. Većina nas drugih bi za te novce radila ne tri nego svih sedam dana u tjednu.
Cijeli vladajući sustav ne može osigurati većinu kod jedne jedine odluke koju su sami predložili – ograničavanje ureda bivšeg predsjednika. Kako uopće možemo očekivati da izglasaju nešto novoga, reformskoga? Kako se od cijelog tog sustava išta do birtijskih priča može očekivati? Pa pola njih ionako već ne razgovara jedan s drugim, a nisu ni počeli ozbiljno raditi!
A konobar stiže
Kao i u svakoj birtiji, konobar povremeno stiže naplatiti rundu. No, love je sve manje. Naša birtijska ekipa se dosjetila – pa račune može plaćati i netko drugi. Prva reforma – poskupljuje dopunsko zdravstveno osiguranje. Istina, to uopće nije dopunsko zdravstveno osiguranje, već dodatno plaćanje osnovnih usluga – ali neka, što znači 19 kuna da se ne mora nešto drugo reformirati, npr. da se netko upita kako u nekim bolnicama ima bitno više nezdravstvenog osoblja nego što su zapadni standardi ili kako državni mirovinski fond i dalje treba uza sva računala ljudi kao nekada kada se radilo ručno?
Naravno, postoje i neki planovi, trebalo bi nam biti sve bolje – ali planovi su samo popis želja. Općine se neće dirati, gradovi isto, županije su valjda zadnja linija obrane stranačkih elita – to što noćnim autobusima Hrvati odlaze raditi u Njemačku – našu birtijsku ekipu ne dira.
Glavni za stolom, izvjesni povratnik iz Novog svijeta, lako će se vratiti u svoje korporativne vode, a ovi drugi – ionako su gotovo pa svi iz javnog sektora, njima otkada su se uopće zaposlili plaća čudesno dođe na tekući račun svakog desetog u mjesecu. Kako bi uopće takvi ljudi mogli shvatiti realnost u kojoj plaća ne dođe? Možete im istina ispričati u birtiji i svoju tužnu životnu priču firme raspadnute u lopovskoj pretvorbi – ali ponudit će vam možda deci-deci i da se maknete od njihova stola – onaj koji je rasturio vašu firmu za tim istim birtijskim stolom bit će puno više zanimljiv, drag i popularan. Možda ga pozovete i da vam rođendan ili kakvu drugu prigodu organizira. Jer, za razliku od vas, gologuzog radnika, moći će platiti turu. A možda i meze.
Balkanska noć
Noć pada na Hrvatsku, pa tako i na našu Vladu Birtije Republike Hrvatske. Već su neke odličnike izgubili, jer su imali fasciklu nedopuštenih radnji k'o da ju je Dostojevski pisao, a šef Kluba zastupnika glavnog partnera je našao snage i moći shvatiti kako ga rade redikulom, ustati sa stola i reći: „'Ko vas jebe!“ Možda je jedini koji je ovih 100 dana pokazao da je osoba dignitetom i osobnim poštenjem. Ako ga vidite dolje na ušću Cetine, stisnite mu ruku!
Poneki koalicijski partneri veći mijenjaju smjer, Hrvatska seljačka stranka se sjetila da seljacima nije mjesto sa seljačinama i da se treba vratiti Radiću i njegovoj viziji Hrvatske, a ne biti priljepak neosocijalista koji sebe zovu domoljubima. Novi šef HSS-a pokazuje i kako se vodi grad uz 0% prireza.
Dovoljno da ga ostali mrze.
No, vratimo se u birtiju. Skiciralo je društvo za stolom nekakve planove, nekakve izlaske iz krize, ali skiciralo je i povećanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, skiciralo je i porez na nekretnine – istina ne baš odmah, ali nije ni daleko. A znamo što to u Hrvatskoj znači – nekretnine su na nesigurnom, inflatornom i za bilo kakvo smisleno ulaganje nezgodnom području bile i jesu način očuvanja obiteljskih vrijednosti i decenija rada i štednje. Zato ih imamo u puno većoj mjeri od razvijenih država, no zato i posjedovanje nekretnina nema neke izravne veze s primanjima vlasnika.
Bit će taj porez na nekretnine fini način kojim će oni koji još nešto imaju moći za koju godinu kupiti nekretnine sve siromašnijih vlasnika. No, nešto poreza će doći, društvo za stolom će imati za još jednu turu i možda još koju godinu vladavine.
Sve će to ići dok ne dođe američki gazda i radi dugova uzme i birtiju i stolove i zalihu pića. No, ekipa za stolom, ova sadašnja ionako tada neće više biti bitna. Imat će oni dovoljno, skupi se.
Živio prvi svibnja!
Usput, danas je prvi svibnja. Diljem Hrvatske, političari, gradonačelnici i načelnici dijele grah kupljen poreznim novcem – a ekipa se doslovno davi u tom grahu koji su sami platili i još zahvaljuje ekipi koja ga dijeli – ekipi koja počesto ima hrpe kaznenih prijava, a i popodne će na sasvim drugačiji ručak.
E, pa svim onima koji se guraju danas za takvim stolovima – ako vam tanjur graha vrijedi više od dostojanstva, a tisućama očigledno vrijedi više od dostojanstva, ukoliko ste spremni puzati pred ofucanim političarem da biste dobili ručak koji ste ionako sami platili – e onda niste zaslužili ništa nego da vas još jače stisnu, što porezima, što čizmom ovrhovoditelja kada vam budu uzimali ono malo sirotinje što imate. Vjerojatno ćete se i onda smješkati, pokušavajući se dodatno poniziti „svom“ političaru, nadajući se da će vam koju kost baciti sa stola.
Dobar tek, Hrvatice i Hrvati! Kusajte, kada već nemate hrabrosti za išta osim komentara na Fejsu s anonimnih profila. Vlada Birtije Republike Hrvatske će i dalje jesti i piti u vašu čast, vozeći se do birtije uz praćene kolone s grijanim sicevima njemačkih limuzina, dok vam niže rangirani u samo Passatima i Superbima budu bacali grah jednom godišnje.