DOK se cijele nacije nalaze u karanteni i milijarde ljudi gube sredstva za život, javne osobe zazivaju iskorak koji bi priveo kraju pandemiju koronavirusa – pronalazak cjepiva. Ali postoji i još jedna, najcrnja mogućnost da cjepivo nikad ne bude razvijeno. U takvom ishodu nade javnosti se neprestano uzdižu i nestaju dok razna predložena rješenja propadaju pred posljednjom preprekom, piše CNN.
Umjesto da se riješe covida-19, društva će morati naučiti živjeti s njim. Gradovi bi se polako otvarali i neke slobode bi se polako vraćale, ali na vrlo kratkoj uzici, uz pridržavanje preporuka stručnjaka. Testiranje i fizičko praćenje postat će kratkoročno dijelom naših života, ali u mnogim zemljama u bilo koje vrijeme mogu se pojaviti upute za iznenadnu samoizolaciju. Liječenja će se pojaviti, ali epidemije bolesti i dalje će se pojavljivati svake godine, a globalni broj smrtnih slučajeva nastavit će se povećavati.
Mogućnost ovakvog scenarija političari će rijetko javno priznati. Radije će optimistično govoriti o ispitivanjima na ljudima kako bi se uskoro pronašlo cjepivo. Ali ovu mogućnost vrlo ozbiljno prihvaćaju mnogi stručnjaci, zato što se već prije događala. Nekoliko puta, ističe CNN.
„Postoje neki virusi protiv kojih još nemamo cjepivo. Ne možemo apsolutno pretpostaviti da će se cjepivo pojaviti ili ako se pojavi, da će proći sve testove učinkovitosti i sigurnosti“, rekao je dr. David Nabarro, profesor globalnog zdravlja na Imperial Collegeu u Londonu te poseban izaslanik Svjetske zdravstvene organizacije za covid-19.
„Apsolutno je neophodno da sva društva dođu do pozicije da se mogu obraniti od koronavirusa kao stalne prijetnje te da mogu nastaviti sa socijalnim životom i ekonomskom aktivnosti s virusom u našoj sredini“, rekao je Nabarro za CNN.
Većina stručnjaka uvjerena je da će cjepivo za covid-19 na kraju biti pronađeno, dijelom i zbog toga što za razliku od prijašnjih bolesti poput HIV-a i malarije koronavirus ne mutira brzo. Mnogi vjeruju, a među njima je i ravnatelj američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti dr. Anthony Fauci, da će se to dogoditi u roku od 12 do 18 mjeseci. Chris Whitty, glavni javnozdravstveni savjetnik britanske vlade, više naginje kasnijem datumu i smatra da je prerano očekivati cjepivo za godinu dana.
No čak i ako cjepivo bude razvijeno, bio bi to podvig koji nikad dosad nije postignut u spomenutim vremenskim okvirima.
„Nikad nismo uspjeli dobiti cjepivo u roku od 12 do 18 mjeseci. To nije nemoguće, ali bilo bi to herojsko postignuće. Treba nam plan A i plan B“, kaže dr. Peter Hotez, dekan National School of Tropical Medicine pri Baylor Collegeu u Houstonu.
Kad cjepiva ne djeluju
Američka ministrica zdravlja Margaret Heckler objavila je na konferenciji za novinare u Washingtonu 1984. godine da su znanstvenici uspješno identificirali virus koji će kasnije biti poznat kao HIV te predvidjela da će preventivno cjepivo biti spremno za testiranje za dvije godine. Gotovo 40 godina kasnije, nakon 32 milijuna smrtnih slučajeva, svijet i dalje čeka na cjepivo za HIV.
Umjesto iskoraka, nakon tvrdnje Margaret Heckler uslijedio je gubitak većeg dijela generacije homoseksualaca i bolnog nestajanja njihovih zajednica u zapadnim zemljama. Godinama je pozitivna dijagnoza bila ne samo smrtna kazna, nego bi osoba posljednje mjesece života provela napuštena od svoje zajednice, dok bi liječnici u medicinskim časopisima raspravljali o tome je li uopće vrijedno spašavati pacijente s HIV-om.
Potraga nije prestala 80-ih godina. Američki predsjednik Bill Clinton pozvao je SAD da osmisli cjepivo u roku od 10 godina. Prije 14 godina, znanstvenici su rekli kako su od cjepiva još uvijek udaljeni 10 godina. Poteškoće u pronalaženju cjepiva počele su sa samom prirodom HIV/AIDS-a.
„Gripa se može mijenjati iz godine u godinu pa prirodna infekcija ili imunizacija od prethodne godine više ne štiti i sljedeće godine. Virus nastavlja mutirati u nama, kao da smo zaraženi s tisuću različitih sojeva HIV-a. I dok mutira, osakaćuje naš imunološki sustav“, objasnio je Paul Offit, pedijatar i specijalist za zarazne bolesti koji je osmislio cjepivo za rotavirus.
HIV nosi vrlo specifične poteškoće, dok covid-19 nema tu razinu neuhvatljivosti, što stručnjake načelno čini optimističnima u pogledu pronalaženja cjepiva. Ali postoje i druge bolesti koje zbunjuju znanstvenike i ljudsko tijelo. Liječnici već desetljećima ne mogu pronaći učinkovito cjepivo za denga groznicu, koja godišnje zarazi i do 400.000 ljudi. Sveobuhvatni pokušaj razvijanja cjepiva prekinuo se 2017. godine nakon što se pokazalo da pogoršava simptome bolesti, ističe CNN.
Isto tako, vrlo je teško razviti cjepiva za obične rinoviruse i adenoviruse, koji kao i koronavirusi mogu izazvati simptome prehlade. Postoji samo jedno cjepivo za dva soja adenovirusa, ali nije komercijalno dostupno.
„Imamo visoka očekivanja, a potom sve nade propadaju. Bavimo se biološkim sustavima, a ne mehaničkim. Zaista mnogo toga ovisi o tome kako tijelo reagira“, objasnio je Nabarro, opisujuću spor i bolan proces razvoja cjepiva.
Na Oxfordu u Engleskoj već su počela ispitivanja na ljudima nakon što je cjepivo za koronavirus proizvedeno od virusa s čimpanze. U SAD-u se ispituje drugo cjepivo, koje je razvila Moderna. Međutim, ono što usporava i često onemogućava proizvodnju cjepiva nije razvoj, nego proces testiranja, ističe Hotez, koji je radio na cjepivu za SARS: „Najteže je dokazati da cjepivo djeluje i da je sigurno.“
Plan B
Ako se isto dogodi s cjepivom za covid-19, virus bi mogao ostati s nama još godinama. Ali medicinski odgovor na HIV/AIDS ipak nam daje određeni okvir za suživot s bolešću.
„Kod HIV-a smo antivirusnim lijekovima uspjeli zarazu pretvoriti u kroničnu bolest. Uspjeli smo učiniti ono što smo se uvijek nadali učiniti s rakom. Zato HIV danas više nije smrtna presuda kao što je bio 80-ih godina“, objasnio je Offit za CNN.
Iskorak je napravljen razvojem dnevne preventivne tablete, preekspozicijske profilakse ili PrEP-a, koji je doveo do toga da su stotine tisuća ljudi kojima je prijetio HIV zaštićene od bolesti. Znanstvenici traže plan B istovremeno dok se ispituju cjepiva, ali sva su ta ispitivanja u ranim fazama. Oni proučavaju eksperimentalni lijek protiv ebole remdesivir, a istodobno se ispituje i liječenje krvnom plazmom. Hidroksiklorokin, u koji je velike nade polagao američki predsjednik Donald Trump, pokazao se nedjelotvornim kod teško bolesnih pacijenata.
„Lijekovi koji su odabrani najbolji su kandidati. Problem je u nesustavnom pristupu testiranjima“, kaže Keith Neal, profesor emeritus epidemiologije i infektivnih bolesti Sveučilišta u Nottinghamu.
„Moramo provoditi nasumična kontrolna ispitivanja. Smiješno je da smo tek nedavno napravili prve korake. Dokumente koje dobivam na pregled odbacujem zato što nisu pravilno izvedeni“, rekao je za CNN Neal, koji pregledava testove prije njihove objave u medicinskim časopisima.
„Sad su takva ispitivanja potpunija i ako jedan od tih lijekova za covid-19 djeluje, znat ćemo to za nekoliko tjedana“, objasnio je Neal. Prvi lijek možda se već pojavio. Američka Agencija za hranu i lijekove najavila je CNN-u da bi mogla dopustiti primjenu remdesivira kod pacijenata zato što postoje znakovi da ubrzava oporavak od koronavirusa.
Konkretni učinci uspješnog liječenja mogli bi se osjetiti ako se smanji prosječno vrijeme koje pacijenti provedu u jedinicama intenzivnog liječenja za samo nekoliko dana. To bi moglo osloboditi bolničke kapacitete i umnogome povećati spremnost nacionalnih vlada za otvaranjem društva. No koliko će učinkovito liječenje biti ovisi o kojem se lijeku radi, zalihe remdesivira su oskudne i povećanje proizvodnje moglo bi izazvati probleme.
I što je presudno, nastavlja CNN, bilo kakav tretman liječenja neće spriječiti pojavu infekcije u društvu. To znači da će se koronavirusom lakše upravljati i da će se pandemija smanjiti, ali bolest će ostati među nama još godinama.
Kako izgleda život bez cjepiva
Ako cjepivo ne bude pronađeno, život neće ostati kakav je sada. Jednostavno se možda neće tako brzo vratiti u normalu.
„Zatvaranje društva nije ekonomski održivo, a vjerojatno ni politički. Dakle, trebaju nam druge stvari da bismo kontrolirali zarazu“, objasnio je Neal.
To znači da će dok zemlje polako izlaze iz paralize, stručnjaci od nacionalnih vlada tražiti da uvedu neobične nove načine življenja i interakcije kako bi kupili mjesece, godine ili desetljeća dok covid-19 napokon ne bude eliminiran cjepivom.
„Apsolutno je neophodno raditi na tome da budemo spremni na covid-19“, kaže Nabarro.
On poziva na novi „društveni ugovor“ u kojem će građani svake zemlje, dok se vraćaju svojim normalnim životima, preuzeti osobnu odgovornost za samoizolaciju ako budu imali simptome ili stupe u kontakt s potencijalnim slučajem covida-19. To znači da je gotovo s kulturom dolaska na posao u slučaju kašlja ili blagih simptoma prehlade. Stručnjaci također predviđaju trajnu promjenu stavova prema radu na daljinu. Rad o kuće, barem u nekim danima, postat će standardni način života za zaposlenike u uredima. Od kompanija će se očekivati da rotaciju poslože tako da uredi nikad ne budu puni ljudi.
„Osobna odgovornost mora postati način ponašanja. Ljude u izolaciji moramo smatrati herojima, a ne prognanicima. Treba nam kolektivni pakt za preživljavanje i dobrobit dok se suočavamo s prijetnjom virusa. U siromašnijim nacijama to će biti teško. Bit će politički nezgodno, ali isto tako i vrlo važno, pronaći način da se pomogne zemljama u razvoju“, rekao je Nabarro, dodavši da posebno zabrinjavaju prenapučena izbjeglička i migrantska naselja.
Nabarro kaže kako bi kratkoročno trebalo provesti opsežan program testiranja pronalaženja kontakata da bi život funkcionirao zajedno s covidom-19. Taj program morao bi biti veći od bilo čega što je dosad poduzeto u suzbijanju epidemije, a zasad ga nisu provele velike zemlje poput SAD-a i Velike Britanije.
„Apsolutno je kritično uspostaviti sustav javnog zdravstva koji uključuje pronalaženje kontakata, dijagnosticiranje na radnim mjestima, nadzor sindroma te ranu komunikaciju o tome treba li ponovno uvesti mjere socijalne distance. To je izvedivo, ali je komplicirano i nikad dosad nije provedeno“, rekao je Hotez za CNN.
Taj sustav trebao bi nam omogućiti povratak nekih socijalnih interakcija.
Ograničenja će se vratiti
„Ako postoji minimalan prijenos, možda bi se mogla održavati čak i sportska natjecanja i druga veća okupljanja“, smatra Hotez, dodajući da takvo nešto ne bi bilo permanentno, nego bi bilo podložno stalnoj reviziji vladinih i javnozdravstvenih agencija.
To znači da bi se Premier liga, NFL i druga masovna okupljanja mogla nastaviti pod uvjetom da se sportaši redovito testiraju te da navijači na tribinama možda budu razdvojeni. Ali stadioni bi se mogli brzo zatvoriti ako se prijetnja pojavi.
„Barovi i pubovi vjerojatno su posljednji na popisu, zato što su prenatrpani. Oni bi se mogli otvoriti kao i restorani, uz držanje socijalne distance“, kaže Neal. Neke su europske zemlje već najavile da će restoranima dopustiti služenje gostiju, ali sa znatno smanjenim kapacitetom.
Ograničenja će se vjerojatno vratiti sa zimom, a Hotez tvrdi da će se covid-19 razbuktati svake zime sve dok ne bude pronađeno cjepivo. A mjere zatvaranja, od kojih se mnoge postupno ukidaju, mogu se vratiti u svakom trenutku. „Povremeno će se događati epidemije i kretanje će biti ograničeno, ponekad u nekim područjima, a ponekad u cijeloj zemlji“, rekao je Nabarro.
Što više vremena prođe, sve će više dominirati rasprava o imunitetu krda, koja se postiže kad većina određene populacije, od 70 do 90 posto, postane imuna na infektivne bolesti.
„U određenoj mjeri to ograničava širenje bolesti, iako imunitet populacije uzrokovan prirodnom infekcijom nije najbolji način za postizanje imuniteta. Cjepivo je najbolji način“, rekao je Offit.
Ospice su savršeni primjer, smatra Offit. Prije nego cjepivo postalo široko dostupno, svake godine dva do tri milijuna ljudi dobilo bi ospice, a isto bi se moglo dogoditi i s covidom-19. Drugim riječima, broj mrtvih i patnja zbog koronavirusa bili bi veliki čak i ako veliki dio populacije postane imun.
Sva su ova predviđanja ublažena općim uvjerenjem da će cjepivo s vremenom biti razvijeno. „Vjerujem da ćemo pronaći cjepivo. Imamo novca, imamo interes, a imamo i jasan cilj“, kaže Offit. Ali ako su nam prethodne epidemije nešto pokazale, onda je to da se lov na cjepivo ne može predvidjeti. „Mislim da cjepivo neće biti pronađeno brzo. Bio bih zaista zadivljen kad bismo ga imali za 18 mjeseci“, zaključio je Offit.